Ni prvi dan Nove godine za volontere Društva za zaštitu životinja Dubrovnik, koji se u Skloništu za napuštene životinje na Žarkovici brinu o napuštenim i ostavljenim psima, nije dan odmora. Mimohodom šapica sa Žarkovice, uz kojeg su organizirali i gozbu za sve prisutne i zabavu uz pjesmu klapa, te projekcijom slika iz povijesti Žarkovice, željeli su upozoriti da godine prolaze, ali njima ne donose ništa novo i ništa bolje. Naslušali su se brojnih obećanja sadašnjeg i bivših gradonačelnika, ali dalje od njih nisu stigli. Kažu, ovako dalje ne mogu, došli su do ruba s kojeg mogu samo dolje, ne mogu više ni fizički ni financijski. I zato žele da u 2014. bude bolje, a traže samo ono što, uostalom, nalažu i zakoni. A njih se u Dubrovniku ne pridržavaju, lako im je kad imaju volontere koji iz ljubavi prema bespomoćnim životinjama rade sve ono što bi trebao netko drugi. O svemu su progovorili u pismu koje su gradonačelniku uputili simbolično 1. siječnja. Potpisuje ga Anica Sambrailo, predsjednica Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik.
OTVORENO PISMO GRADONAČELNIKU:
Poštovani Gradonačelniče, u ovo divno doba godine kada cijeli Grad odjekuje pjesmom, miriše na delicije, a u našim srcima odjekuje duh zajedništva i suosjećanja, stojim u Skloništu za napuštene životinje na Žarkovici, mjestu gdje živi 368 različitih životinja, mjestu koje je nebrojeno puta poharano orkanskim burama koje nam uništavaju nastambe, požarom koji nam je do temelja uništio sve, šijunima, nesnosnim vrućinama gdje se zaklon traži ispod dva preostala stabla, mjestu gdje nema struje ni vode, ali ima obilja ljubavi, one prave, nepatvorene i istinske. Društvo za zaštitu životinja osnovano je 2001. sa željom da zatvori zloglasni šinteraj, gdje su životinje ubijane na užasne načine i gdje su umirale u mukama. Želja nam je bila stanovnicima i životinjama stvoriti mir, human i civiliziran način zbrinjavanja napuštenih životinja s naših ulica, a ujedno i sklonište za životinje koje trebaju samo ljubav, toplu kućicu, hranu, mjesto za istrčavanje i šansu za udomljenje. Mnogi su bili te sreće pa sada njih 1213 uživa u toplom domu. Kako je od prvog obećanja prošao dugi niz godina, došlo je vrijeme da se prekinu ove emocionalne ucjene, kaže istina bez dodvoravanja i straha da će istina prouzročiti odmazdu.
Dobili mrvice
Kako smo odgojeni da u ljudima uvijek vidimo najprije dobro i pozitivno, vjerovali smo da obećanje i čvrst stisak ruke znači i ispunjenje rečenog. Povjerovali smo tada, 2001., gradonačelniku Bogdanoviću da izgradnja skloništa “samo što nije počela“. Sljedeća gradonačelnica Šuica uskoro je najavila “brzu izgradnju skloništa“, ali i učinila mnogo - zatvorila je s Veterinarskom inspekcijom zloglasni šinteraj, odobrila nam je do izgradnje novog skloništa korištenje tvrđave na Žarkovici, osigurala hranu, pronašla gradsko zemljište, pripremila dokumentaciju sve do lokacijske dozvole, zabranila u Gradu cirkuse sa životinjama. Odmah nakon izbora u lipnju 2009. novi gradonačelnik Vlahušić obećao je “žurnu izgradnju skloništa koja će biti na ponos našeg prekrasnog Grada“. U ovih pet godina rezultati su:
- hrana za pse - u protekloj godini Grad je potrošio 383.000 kuna - usporedbe radi, u Zagrebu je u 2012. za Dumovec i Noinu Arku (koji imaju oko tristotinjak životinja) osigurano oko 4 milijuna kuna i 18 zaposlenih, osiguravajući pritom mir na svojim ulicama i rješavajući barem donekle vrlo značajan komunalni problem, iako po njihovim ulicama još uvijek ima dosta napuštenih životinja, baš kao i u mnogim hrvatskim i svjetskim gradovima
- 2011. Grad nam je kupio vozilo za hvatanje životinja, koje je platio 24.000 kn
- u 2012.g. Grad je prvi put nakon 12 godina postojanja Skloništa platio cijepljenje pasa.
Od svih važni stvari za rješavanje ovog komunalnog, humanog i civilizacijskog problema prvo su se odlučili za kažnjavanje nesavjesnih građana za kakice, što je naravno neophodno, ali ne i prvo i najznačajnije, pritom objavivši vijest da ćemo im u tim akcijama i mi pomagati. Kojeg apsurda. Svih ovih 12 godina smo sa životinjama 24 sata dnevno, sve su zdrave i dobro uhranjene, imaju osigurano sklonište od kiše i zaštitu od vrućine. Stare utvrde, kućice i kontejnere neophodno je svakodnevno popravljati, jer se nakon 12 godina urušavaju, što predstavlja opasnost za životinje i volontere. Svake godine ih cijepimo, odmah po dolasku čipiramo i eventualno liječimo, kontinuirano steriliziramo jer se ne može dozvoliti da se životinje u Skloništu pare i kote. Imamo hranilišta uličnih mačaka koje su zdrave, dobro uhranjene, sterilizirane i obilježene, o čemu vjerujem svjedoče i naši sugrađani. Samo u zadnjoj akciji iz srpnja 2013. sterilizirano je 109 mačaka u suradnji sa stranom Udrugom za zaštitu životinja iz Velike Britanije, a tijekom ove godine sterilizirane su 44 kuje. Sve nabrojeno financiraju svojim sredstvima volonteri Društva i ljubitelji životinja naše Županije. Sve podatke dostavljamo Gradu Dubrovniku tromjesečno i Veterinarskoj inspekciji, koja jedan do dva puta godišnje izvrši nadzor u Sklonišu. Vodu nam dostavljaju Vatrogasci, a kompletno smeće, uključujući i sakupljeni i u posebne vreće odloženi izmet, odvozi Čistoća. Opasna spašavanja iz provalija i s visina obavljaju nam volonteri Gorske službe spašavanja, odgoj i trening pasa po potrebi nam obavljaju Udruga uzgajivača njemačkih ovčara Dubrovnik i Kinološka udruga Libertas Dubrovnik, a o pticama nam brigu vode Sokolarski centar iz Šibenika, dr. Menđušić, i lokalno Društvo za zaštitu ptica. Svima smo izuzetno zahvalni jer samo zahvaljujući svim tim dobrim ljudima uspjeli smo opstati i boriti se za cilj, a to je kvalitetan suživot čovjeka i životinja.
Svakodnevni pozivi
Naš posao ne završava na Žarkovici, jer svakodnevno zaprimimo oko 40 poziva od Centra za obavješćivanje, Policije, Komunalaca, građana i drugih koji od nas traže žurne intervencije kako bi pomogli različitim životinjama ili jednostavno riješili njihove probleme. Uvijek iznova pokušavamo ukazati institucijama i građanima da mi sve ovo radimo isključivo na volonterskoj bazi, da za ovaj rad ne primamo ni lipe, da svi mi imamo obitelji i poslove, osim dva volontera koji podnose najveću žrtvu - Sandre, koja je u mirovini, i Tomija, koji je došao iz osječkog skloništa pomoći nam i ostao već godinu dana. Unatoč tome ne odbijamo nikoga i uvijek nastojimo pomoći kad je moguće. Svakodnevno smo izloženi i pritiscima različitih skupina kojima “smetamo“. Najbolji su primjer pojedini građani Bosanke, jedan veliki dio su naši prijatelji koji nam donose hranu i kućice, ali ima i onih koji čim vide bilo koju životinju u blizini sela, koje je udaljeno kilometar od skloništa, zovu novinare i eto naslovnice. Kako objasniti da iz skloništa životinje ne izlaze be kontrole, kako objasniti da nesavjesni građani pse i kutije sa štenadima i mačkama ostavljaju blizu skloništa, u okolnim selima. Kako im objasniti da od Prevlake do Neuma sve što ima četiri noge, gmiže, leti i pliva nije naša briga i odgovornost, iako svima nastojimo pomoći. Zašto ti isti stanovnici, koji znaju da su im nesretne ovce zaklali vukovi i imaju rješenje za to, ne kažu sada istinu. Zato što je najlakše pronaći odmah krivca prije utvrđivanja istine. Dnevno primamo brojne pozive institucija i građana. Jedni kažu “imam 6 kučića, ne znam što s njima“, “dođite, dvije sove zarobljene su u mreži“, “molim vas dođite, našla sam 6 mačića u kontejneru“, ili “pred kućom su mi dva opasna psa mog susjeda, dođite ih skloniti“, “u stanu moje susjede smrdi izmet mačaka, poduzmite nešto“. A ima i onih koji kažu: “Sram vas bilo, brinete o životinjama a ima gladnih ljudi“. Kako objasniti građanima da nismo mađioničari i da ne možemo na sve lokacije gdje različite životinje trebaju pomoć doći u par minuta, kako objasniti da Grad Dubrovnik ima službu za zbrinjavanje napuštenih životinja gdje u toplom uredu sjede ljudi koji samo prosljeđuju naše brojeve mobitela, a uredno primaju plaću, kako objasniti da već dugo imamo koordinatora za gradnju novog skloništa s plaćom, a skloništa ni na vidiku. Kako Vama poštovani Gradonačelniče, kad nas niste u ovih pet godina mandata posjetili ni jednom, objasniti da ne možemo više, da smo iscrpljeni fizički, emocionalno, financijski. Da smo za ovaj Grad, građane, a ujedno i životinje učinili mnogo i da je sad red na Vama. Red je da poštujete Zakon koji je na snazi od 2007., po kojem svaka jedinica lokalne samouprave mora imati svoje sklonište. Nemamo drugog načina nego Vam ponovno istaknuti što smo u ovih 12 godina učinili od kada radimo posao Vašeg komunalnog poduzeća. Jer mi to i jesmo, ali komunalno poduzeće koje radi 24 sata dnevno na vrhu brda, po svim nevremenima, bez plaće, božićnice, uskrsnice, bez nagrada za posebna dostignuća, putnih troškova i drugih privilegija. Očito ste govoreći o Vašim i našim vijećnicima koji “neće valja raditi bez plaće i neće valjda izigravati Sjevernu Koreju“, i kako kažete dalje “lažni moral je zgodan, ali ga ja ne preferiram“ mislili na volontere sa Žarkovice, kojima je valjda druga domovina Sjeverna Koreja. E pa ti sjevernokorejci su u ovih 12 godina, bez lažne skromnosti, napravili ovo:
- privremeno sklonište kroz koje je prošlo 1604 životinje, od čega je udomljeno 1213, a 23 divlje životinje vraćene u prirodu nakon oporavka u Šibeniku i Zagrebu
- sterilizirali 424 mačke i 702 psa
- uspjeli uz podršku ljudi iz Grada, Hrvatske i inozemstva prisiliti Gradsko vijeće da donese odluku o zabrani eutanazije zdravih životinja, što su kasnije slijedili i mnogi drugi gradovi u RH
- podnijeli 172 prijave protiv građana koji zlostavljaju ili zanemaruju svoje životinje, od koji su 2 postupka u tijeku na Sudu
- predsjednica i tajnica društva od 2004. dizale su nenamjenske kredite i prodavale svoje dionice kako bi kupile hranu za sklonište, za gradnju boksova, cijepljenje pasa, sterilizaciju pasa i mačaka
- riješili Gradu veliki komunalni problem bez kojeg sasvim sigurno ne bi bio turistički šampion, jer bi po ulicama lutali čopori pasa i mačaka.
Kad sve ovo pogledamo, možda je pametno rješenje Grada da komunalne probleme prepusti ljudima koji to “vole“ raditi. Ukinimo Čistoću, Boninovo, Sanitat i dr., jer sigurna sam da ima ljudi koji bi to mogli raditi volonterski, baš kao i mi. Ujedno bi Grad uštedio znatna sredstva koja bi, sigurna sam, utrošili na pametne projekte kao i proteklu godinu. I dok mi u Društvu vijećamo da li dizati prašinu ili dizati osobne kredite za Žarkovicu, i odlučujemo se za kredite jer postoje zaista značajniji projekti izgradnje vrtića koji su nam prebukirani i u raspadu, tri škole nam rade u dvije smjene, dom za beskućnike, ulice koje nam baš i ne služe na čast, pored nas se provlače “značajni“ projekti realizirani u zadnje vrijeme, svi podaci su pronađeni na internetu: karting staza 1,240.000 kuna (sada čak nije u funkciji i moći će je koristiti samo oni koji budu članovi), zahod na Pilama 1,000.000 kuna, graste na palama 160.000 kuna godišnje, večera od Kandelore 210.000 kuna. Plan za 2014. - hologram Dubrovnika 700.000 kn, putovanja gradskih djelatnika bez Gradonačelnika 480.000 kn, plaća koordinatora nepostojećeg Skloništa za životinje 6500,00 kuna neto mjesečno, pokušaj izgradnje prostora za istrčavanje životinja, nikad završeno, 130.000 kn, sada vrlo vjerojatno neupotrebljivo idejno rješenje i svi popratni dokumenti i dozvole koje su pripremane godinama za izgradnju skloništa oko 700.000 kn. Reprezentacija Grada za 2012. nevjerojatnih 1,900.000 kn, u proračunu za 2014. za poslove Gradonačelnika predviđeno 52,000.000 kn.
Poštujte zakon
Poštovani Gradonačelniče, od Vas i Grada ne tražimo zahvalnost ni povrat uloženih sredstava. Želimo samo da poštujete zakon i preuzmete brigu o životinjama, da zaposlite ljude, sanirate postojeće sklonište, koje se urušava i ugrožava naše i živote životinja o kojima skrbimo, do nadam se skore izgradnje skloništa, iako po izjavama Vaših djelatnika tek sad ponovno tražite zemljište. Tražimo da preuzmete odgovornost kako bi i sljedeća sezona bila jednako kvalitetna, a ne obilježena pozivima zgroženih turista o čoporima pasa i mačaka oko hotela, na kupalištima i ulicama. Mi ćemo kao Društvo nakon izgradnje skloništa preuzeti svoju zadaću - udomljavanje, edukacije kroz škole, na štandovima, skupljanje donacija i sl. Od današnjeg dana sve pozive upućene Društvu upućivat ćemo na brojeve telefona Gradske uprave, kako bi već jednom shvatili o kakvom se obimnom, odgovornom i zahtjevnom poslu radi, a u skloništu nećemo zaprimati nove životinje. Od prošlog sastanka s Vama u kolovozu 2013. stanje se drastično pogoršalo. Osim zime koja je uvijek teška na Žarkovici, sada se kompletan posao i briga o životinjama svela na dvoje volontera (ostali zbog radnog vremena i obiteljskih obveza dolaze uglavnom vikendom) koji 24 sata dnevno provode na Žarkovici, što uključuje naporan dnevni rad i noćno dežurstvo. Godinama Vas molimo, kao da Vi činite uslugu nama, a ne mi Gradu, a sada zahtijevamo trenutačno rješenje skloništa za napuštene životinje. Onaj tko je posjetio sklonište i vidio volontere, uvjete i njihov život, shvatit će da je sasvim opravdano pitanje: Gospodine Vlahušić, da li ste spremni preuzeti odgovornost za ljudske žrtve volontera sa Žarkovice? Svaki laik vidi da su probili sve granice ljudske izdržljivosti, što bi Vi kao liječnik najbolje trebali znati da ste nas ikad posjetili. Molimo da ovo shvatite najozbiljnije, jer radi se o doslovnom spašavanju života volontera, kao i životinja u skloništu za napuštene životinje na Žarkovici.