Ivan Meštrović (Vrpolje pokraj Slavonskog Broda, 1893. – South Bend, SAD, 1962.) Najpoznatiji hrvatski i jedan od najpoznatijih svjetskih kipara dvadesetog stoljeća. Odrastao je u Otavicama u Dalmaciji (slučajno je rođen u Vrpolju, gdje su se njegovi roditelji zatekli kao berači kukuruza). Bio je samouk, tek je s dvanaest godina naučio čitati i pisati. Međutim, već s petnaest godina izradio je izvrsnu skulpturu u kamenu Bosanac na konju. Nesvakidašnja darovitost mladog pastira brzo je zamijećena pa je uskoro osnovano društvo za potporu i školovanje samoniklog umjetnika. Uz tu potporu 1899. stiže u Split na naukovanje u klesarsku radionicu Pavla Bilinića. Bilinićevi su mu pronašli austrijskog mecenu, zahvaljujući čemu je nastavio školovanje na Bečkoj likovnoj akademiji. U Beču se Meštrović formirao pod utjecajem secesije, a veliki utjecaj na njega je ostavio Auguste Rodin. On je prepoznao Meštrovićev talent, nazivajući ga \"čudom među kiparima\". Pod tim utjecajem nastaje Meštrovićevo prvo remek-djelo Zdenac života, koje se nalazi ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Godine 1908. seli u Pariz, gdje među ostalim, radi na Kosovskom ciklusu, na poticaj srpske dinastije Karađorđevića. Prvi svjetski rat provodi u Rimu, okreće se vjerskim temama, a nakon rata nastanjuje se u Zagrebu gdje je bio prvi rektor novoutemeljene Umjetničke akademije. U plodnom zagrebačkom razdoblju nastaje niz javnih spomenika, kao što su Strossmayer u Zagrebu, Marko Marulić i Grgur Ninski u Splitu. Tridesete godine obilježene su graditeljskim projektima. U Splitu gradi obiteljsku kuću (danas Galerija Meštrović), u Otavicama obiteljski mauzolej, a u Zagrebu monumentalni kružni paviljon (danas Dom hrvatskih likovnih umjetnika). Drugi svjetski rat provodi u Zagrebu i Splitu, Italiji i Švicarskoj. Godine 1947. odlazi u SAD i prihvaća mjesto profesora na sveučilištu Syracuse u državi New York. Predsjednik Eisenhower osobno mu je uručio potvrdu o primanju u američko državljanstvo. Međunarodni ugled stekao je svojim skulpturama već u Parizu, a svjetsku slavu nakon izložbe u Victoria and Albert Hallu u Londonu 1915. godine.
Galerija Metropolitan u New Yorku 1947., kao prvom živom umjetniku, pripremila mu je samostalnu izložbu. Iz njegova opusa vrijedi još spomenuti sljedeća djela postavljena u javnom prostoru: Povijest Hrvata u Zagrebu, Indijanci u Chicagu, Perzefona i Job na Sveučilištu u Syracuzi u New Yorku, Pobjednik u Beogradu, Njegošev mauzolej na Lovćenu, Spomenik neznanom junaku na Avali pokraj Beograda... Njegova Pieta od bijelog mramora iz Carrare krasi crkvu Sacred Heart u Notre Dameu gdje je živio i predavao kiparstvo na tamošnjem sveučilištu. Gotovo tisuću skulptura koje je stvorio čini ga jednim od najvećih europskih stvaratelja prve polovine 20. stoljeća. Religiozni ciklus zauzima središnje mjesto u Meštrovićevu stvaralaštvu (sakralni objekti, skulpture u mramoru, bronci i drvu), u kombinaciji arhajskog, \"gotizirajućeg\", secesionističkoga i ekspresionističkog stila. Prema Meštroviću, misterij ljubavi odgonetka je misterija smrti i uvjet vjerovanja u vječnost. Stoga su mu čovjekova djela na zemlji, pa i umjetnost \"otisci besmrtnog bića\". Tijelo mu je iz SAD-a preneseno u Hrvatsku i pokopano u obiteljskom mauzoleju u Otavicama.
>> Nobelovac koji je ostao bez književnosti kojoj je želio pripadati
No umro je ne shvativsi, koliku je stetu nanio Hrvatskoj sa svoja dva ortaka, Trumbicem i Supilom (koji su oba bili pokajnici, kada su shvatili u sto su Hrvatsku 1918. godine uvalili) te se sluganski ponio kako prema Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija), tako i prema Titinoj crvenoj Jugoslaviji. No, Bogu hvala, sin mu je progledao i pridruzio se otporu Hrvata prema posljednjoj Jugoslaviji, koja s tubokom propade 1990. godine pred neustrasivim hrvatskim bojovnicima. Nasa teska kob je, da naivnjaci, koji cesto zauzimaju kljucne polozaje u Hrvatskoj su obicno i profiteri, koji za polozaj ili novac prodaju naj prije sebe a onda i domovinu...Zar nismo i danas toga zivi svedoci ?