Postao je simbol stradanja i mučeništva, a 1998. godine Pavao II. proglasio ga je blaženim
U poznatom govoru ispred zagrebačke katedrale 31. listopada 1943. osudio je svaku diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i sela, čime je dodatno ražestio dio vlasti u NDH. Tako zbog svojih jasnih i nepokolebljivih stajališta postaje nepoćudan kod Pavelića.