Dragi moji čitatelji, citiram jednog oca koji je napisao svom sinu: "Dragi Perice, hvala ti! Ti si promijenio moj život! Volim te najviše na svijetu, ali nema kompjutorskih igrica duže od jednog sata dnevno!"
Bravo, tata! Kratko, jasno i toliko potrebno u današnje vrijeme kad djeca igraju igre agresivnog sadržaja pa virtualno ubijaju likove na ekranu usput ubijajući svoje vrijeme, a i sebe pomalo – u pojam.
Nedavno je tako jedno dijete igralo igre 18 sati uz opravdanje: "Pa ljeto je?! Zabranjivali ste mi dok je trajala školska godina", sve dok se nije srušilo u nesvijest. Drago mi je što je ovaj tata ispravio svoja ramena jer zna da na njegovim ispravljenim ramenima čvrsto stoji njegov sin, njegovo najveće blago! S pognutih ramena lako skliznu naša djeca.
Samo imam jedan važan ispravak: nije dobar veznik u očevoj rečenici.
Suprotni veznik tu nije na pravom mjestu, odnosno umjesto ali treba stajati – pa. Sastavni veznik! To što mu ti, dragi tata, ne dopuštaš da igra kompjutorske igre nije u suprotnosti s tvojom ljubavlju prema sinu. Sastavni veznik govori da je ono što dolazi iza njega smisleno povezano s onim što se govori u prvom dijelu rečenice. Ako najviše na svijetu voliš svoga sina koji ti je nabolje promijenio život, onda mu nećeš dopustiti da igra kompjutorske igre dulje od jednog sata.
Zašto postavljaš granicu? Ta je granica dio tvoje očinske ljubavi. Ne želiš da tvoj sin bude samo bezbrižni igrač kompjutorskih igara, nego da u životu nauči mnoge važne stvari i iskoristi svaki svoj dan na najbolji mogući način. Želiš da nauči kako voljeti sina znači brinuti se o njegovu razvoju i učenju. Granice koje sinu postavljaš sastavni su dio tvoje ljubavi. Ljubav je divna emocija, ljepilo čovječanstva, zlatna kopča kojom se zakopčavamo za drugog čovjeka pa, prema tome, ona je i odgovornost za drugoga.
Odgovoran odnos podrazumijeva čuvanje granice. Ne dopuštam ti, ljubljeni moj sine, da griješiš. I kad bih samo i pomislio da dopustim tvojoj maloj glavi pogreške jer sam popustljiv i zbog tvoje nezrelosti koja te sprečava da shvatiš posljedice dugotrajnog boravka u zatvorenom prostoru i pogrbljenu položaju – ne bih to mogao učiniti. Zbog svoje odgovorne ljubavi želim te vidjeti kako učiš, pjevaš, trčiš uz more, rijeku ili potok; promatraš leptire, osluškuješ pjev ptica i razgovaraš uživo sa svojim prijateljima koji su stvarni i koji komuniciraju s tobom riječima i šalom. Želim da zabiješ gol, ubaciš koš i otplivaš po koju dužinu bazena, pročitaš neku knjigu koja će ti pokazati nove mogućnosti naših života.
Ako djecu naučimo učiti, raditi i voljeti, voleći ih i postavljajući im granice, ispunili smo bitan roditeljski zadatak. To je meni psihologično, a vama?
>>'Danas ne vladaju ni matrijarhat ni patrijarhat, nego razmažena djeca'
>>Ljudi često psihologa brkaju sa psihijatrom, a ja tvrdim: psiholog vam je najbolji prijatelj