Zećo je legenda! Na svim koridama, bikijadama i seoskim olimpijadama ne samo u Dalmatinskoj zagori nego i u cijeloj Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, svi znaju za Zeću iz Vinova Gornjeg, općina Unešić, vlasnika Marka Ivića. Zećo je bio višestruki šampion Hrvatske, a potom i BiH, u srednjoteškoj kategoriji bikova, a sada je u zasluženoj mirovini. Uzalud su Marku Iviću u doba kad je Zećo bio šampion te žario i palio na koridama i bio nepobjediv, nudili 40.000 eura. Ne bi ga bio prodao “ni za sve zlato ovoga svita”, a danas, kada se više ne bori, Zećo živi mirnim bikovskim umirovljeničkim životom, na ispaši, okružen kravama i teladi, poput paše u haremu.
– Veza između mene i Zeće je toliko jaka, on je kao član obitelji. Ljubimac je svima u kući. Zećo je poseban zbog svojih borilačkih sposobnosti i zbog svoje inteligencije koja je ravna ljudskoj. Zećo zna što ti misliš. Par dana prije koride on zna da ide na koridu. On to osjeća. Kad se kreće, njega ne treba nagovarati, sam uđe u kamion. Zećo je legenda zbog osvojenih titula – priča Marko Ivić dok u njegovoj štali, nekoliko kilometara udaljenoj od sela, iščekujemo da mu sinovi dovedu stado s ispaše. Imaju stotinjak grla, uključujući i Zeću.
Pogledajte video bika Zeće:
– Meni su nudili: “Dovedi Zeću na moju koridu, neka samo zakopa nogom, evo ti 5000 eura samo neka ga publika vidi”. To je bilo kao da Messi dođe na Poljud, istrči na teren i igra dvije minute. Došlo bi 10 tisuća ljudi samo da ga vide. Otprilike takav je Zećo imao rejting – priča nam Marko koji je kao Zećin “menadžer” sa suprugom i sinovima proputovao cijelu državu kao i susjednu BiH. Zećo danas ima 11 godina. Težak je 900 kg. Od četvrte godine je u koridama i natječe se. Godinama je držao titulu šampiona Hrvatske, potom i BiH, osvajao je sve najznačajnije bikijade. Imao je 33 pobjede i samo tri poraza u karijeri. Zećo je dalmatinsko sivo govedo, naše autohtono.
– Oni imaju rogove i srce i to im je prednost nad ostalim pasminama. A poražen je samo zato što sam ga u posljednje vrijeme puštao u borbu s bikovima iz teške kategorije. On je u srednjoj kategoriji bio toliko nadmoćan da se nitko nije htio boriti s njim – tvrdi Marko.
Fanovi idu za Zećom
Zećo se sad rijetko bori, na kraju je borilačke karijere koja kod bikova traje desetak godina.
Iako su svi u obitelji Ivić vrlo privrženi Zeći, Marko kaže kako nikada nisu strahovali kada su ga slali u borbu da će se vratiti ozlijeđen.
– Nije me strah i to se nije dogodilo. Vrlo se rijetko u borbama bikovi ozlijede. Nakon borbi su to samo neznatne ozljede – tvrdi Marko. Što se tiče zaštitnika životinja koji bi borbe bikova zabranili, kaže da oni ne razumiju životinje ni što se događa u prirodi.
– Ja imam krdo goveda. Svaki bik želi biti predvodnik, odnosno prvi u krdu jer time dobiva povlasticu parenja. Isto kao i u prirodi, bik se ponaša i u koridama. Kad dođe u koridu, nije svaki bik za borbu, od deset jedan se nađe da se želi boriti. Ostali se povlače prije borbe. To je posve bezopasan sport! – tvrdi Marko.
Da bi nam to dokazao, dok čekamo stado gledamo na YouTubeu legendarnu borbu iz lipnja 2013. godine kada je mladi Zećo deklasirao šampiona BiH Jelenka, i to na njegovu terenu, u Liskovici u Republici Srpskoj. Zeću je došlo bodriti bar tisuću pratitelja iz Hrvatske. A Jelenko je titulu bosanskohercegovačkog šampiona držao šest godina i bio nepobjediv. Dok nije naletio na Zeću. Borba je trajala 20-ak sekundi, izuzmemo li Jelenkovo rikanje i Zećine pripreme dok je nogom i rogovima rovao zemlju. Nasrnuli su jedan na drugoga, ukrstili rogove, gurali se glavama i nakon toga Jelenko bježi, a Zećo pobjedonosno ostaje u areni, kao pravi šampion, okružen bakljama i razdraganim navijačima slavi zajedno s Markom kojeg su stotine ljudi ponijele na rukama. Inače, Zećo ima svoju stranicu na Facebooku. Prati ga 1600 ljudi iz Hrvatske i BiH gdje ima obožavatelje.
– Kad bih ja njega dao u klaonicu, to bi bio dan žalosti u Dalmatinskoj zagori, Hercegovini, Bosni, sjevernoj Hrvatskoj... Zećo ima svoju publiku koja ga prati. On nikada neće završiti u klaonici, živjet će do prirodne smrti, a ovako pažen i njegovan sigurno će poživjeti još 10 godina – kaže Marko koji se stočarstvom bavi već 20 godina. Drži goveda pa i bikove.
– To mi je hobi, neću nikada odustati, a imam i sinove Antu, Luku i Marina koji se također žele time baviti. Imamo osam bikova za koridu i svi se natječu. Oni imaju posebnu pažnju, odvojeni su od ostalih – govori Marko. Uza Zeću, bikovi za koridu su Benko, Pirgo, Zvizdan, Zekonja, Šaronja, Jak i Golub. Ima ih u različitim kategorijama od 850 do 1100 kg.
– Bikovi se prije borbe moraju pripremati. Bik mora biti fizički spreman, hodati, trčati, mora ga se izvoditi van. Zeću nikad nije trebalo puno pripremati. On je sve svoje 33 pobjede završio u roku koliko treba za jednu prosječnu borbu od pola sata. Ima posebnu tehniku, posebne rogove. Održavali smo ih dobro, ali su od tolikih borbi, nažalost, popucali – priča Marko kojeg pitamo odakle ta ljubav prema bikovima.
– Ove parcele su se obrađivale volovima i ja sam kao mali tu orao. Od tada osjećam ljubav prema volovima i bikovima. Moja djeca ih također vole. Sin Ante vlasnik je imanja – otkriva Marko. Nije im lako živjeti od stočarstva. Naime, pod sankcijama su što znači da ne mogu primati nikakve potpore, a one koji su dobili moraju vratiti. Srećom, uz krave i svinje Ivići imaju i pečenjarnicu u Drnišu pa od nje žive i ulažu u stoku.
– Pod sankcijama samo radi toga što pašnjaci navodno ne odgovaraju europskim standardima. Ima previše krša i puno šuma. Ja imam dovoljan razlog tvrditi da su to dobri pašnjaci jer su i moja goveda u dobroj kondiciji i dobrom stanju, ali u rješenju ministarstva piše da ne odgovaraju. Mi ne možemo dobiti nikakve poticaje i moramo vratiti ono što smo dobili. Krški su pašnjaci puni šume i kamena. Po njima, sve bismo trebali poravnati pa da bude ko u Lici – ogorčeni su Ivići.
Pati za jednom kravom
Ipak, od posla ne odustaju i rade bez ikakvih poticaja.
– Ovo je samo jedan dio, a kad biste vidjeli moje drugo krdo koje je na drugom pašnjaku, divili biste se. Puno sam u sve to uložio, imam tu gore i farmu svinja. Kada je kontrolor došao k meni, sva goveda bila su oko štale, no on je snimao samo pašnjake, a goveda nije ni pogledao. Nije primijetio niti je želio primijetiti goveda i štalu, a to je impresivna slika. Na jednom pašnjaku od 65 hektara koji sam uzeo u koncesiju ima šest bunara u kamenu. Prelijepi pašnjaci, a on je došao tu i to ga ništa nije interesiralo ni impresioniralo. Nije on ni mene primijetio kao poljoprivrednika, kao čovjeka koji je ovdje osnovao gospodarstvo, koji tu želi ostati sa svojom djecom, a u Vinovu Gornjem 45 godina nije rođeno nijedno dijete. Kao mladi poljoprivrednik, sin je trebao dobiti poticaje, dobio je odobrenje za 50.000 eura, ali to je država uzela sa sankcijama. Krave nisu bez nadzora, nisu mršave, nisu napaćene, zdrave su. Pašnjaci su izvrsni, one su na otvorenom, imamo ekološku proizvodnju, ali ipak smo pod sankcijama. I onda država kaže da joj je stalo do poljoprivrednika! – žali se Marko, ali od posla ne odustaje. Kaže kako borbe bikova i koride nisu ostale zaboravljene u prošlosti, niti su to manifestacije koje se lagano gase. Upravo je suprotno, tvrdi.
– U posljednjih desetak godina puno se mladih ljudi odlučilo time baviti i sada je to na takvoj razini da je tri puta više ljudi koji se time bave nego prije deset godina. Puno mladih ljudi želi držati bikove – uvjerava nas Marko Ivić koji je posljednje dvije godine organizator bikijade u Radošiću koju je preuzeo od braće Ivana i Marka Škopljanca.
– Oni su napravili dobre terene. Škopljanci imaju najbolje uvjete u Hrvatskoj i oni su odlučili meni dati organizaciju. Sada ćemo, osim ove bikijade u svibnju, organizirati jednu i u listopadu – najavljuje Marko. Bit će jaka konkurencija. I on dovodi najbolje bikove, a svi priželjkuju sadašnjeg hrvatskog šampiona Peronju, vlasnika Kokana iz Dicma. I tako u razgovoru dočekasmo stado.
– Zećo je onaj “zekasti” – podučava nas Marko. Odmah upada u oči, sivi bik koji se kraljevski drži. Ali nije dobre volje.
– Jedna krava bi se parila, ne može do nje pa je uznemiren i ljutit. Šteta, inače se voli maziti – kaže Marko koji nas uvjerava da se ne treba bojati Zeće iako je mrzovoljan.
– Bik neće na čovjeka, jedino ako je ugrožen i nema kamo – uvjerava nas.
Ipak, snimili smo ga brzinski i pustili na miru. A on se vratio svojoj kravi.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
Svaka cast covjeku i na ovoj promociji stocarstva. Ali ova prica o poticajima je smijesna, pa i poanta svake djelatnosti je da je samoodrziva, a ne da ovisi o tudjoj potpori. Da bi netko dobio potporu, netko mora taj novac i uplatiti u proracun.