P: Moja je mama prije nekoliko mjeseci otišla u mirovinu nakon više desetljeća provedenih na svom radnom mjestu i otad se povukla u sebe i često izgleda kao da je u depresiji. Inače je vesela i optimistična osoba, sad se povlači u sebe, rijetko se druži sa svojim prijateljima, a počela je izbjegavati i cijelu obitelj. Zabrinuta sam jer ne znam kako joj pomoći. Ima 65 godina i intelektualno je vrlo jaka. Željela bih joj vratiti njezin optimizam i potreban mir koji je očigledno izgubila nakon odlaska u mirovinu. Što da joj savjetujem, kako da joj pomognem i potaknem je da opet bude vesela i da vidi kako nije smak svijeta ako više ne radi. Sve me ovo muči pogotovo zato što smo mislili da će se veseliti mirovini, češćem druženju s unucima i slobodnom vremenu. Uz to sve prije mirovine nije pokazivala nikakve znakove tuge ili depresije i zabrinutosti zbog odlaska u mirovinu. (Andrea, Zagreb)
O: Ovo stanje nije rijetko i događa se osobama bez obzira na njihov karakter, životni stav i razmišljanja o životu. Što je osoba mirnija, posloženija, u boljoj viziji budućnosti, netko tko ima više optimizma općenito, tko vidi mogućnost drugačijih stvari, odmaranja, pomaganja djeci i unucima, prijateljstva, mogućnost honorarne zarade (instrukcije i sl.), lakše se nosi s činjenicom da se dnevni ritam promijenio, da više nema obaveza koje je godinama imao. Razmislite i predložite joj da na neki način nastavi posao kojim se donedavno bavila. Primjerice, ako je tip posla nešto čime se okvirno i dalje može baviti, a to su djelatnosti u različitim područjima života, potaknite je na to. Ne znam čime se vaša majka prije bavila, ali učitelji, profesori, glazbenici slikari, računovođe... svakako imaju tu mogućnost. Može li se tu negdje naći, bit će joj puno lakše. Nekad je dovoljno da u nekoj formi budu savjetnici. Katkad je dovoljno da čak i najbliži zatraže od takve osobe savjet upravo u području života koje dobro poznaje.
To je mali pomak i svakako će se osjećati korisno. Kroz razgovor je možete potaknuti i da se vrati stvarima koje je nekad voljela, ali kroz godine zapustila jer nije imala dovoljno slobodnog vremena. Potaknite je na druženje, kavu s prijateljicama, poneki izlet ili kratko putovanje. Nemate li sami tu snagu i moć uvjeravanja, potražite pomoć psihoterapeuta. Bez obzira na slabije financije i simboliku “treće životne dobi”, moguće je uz pomoć psihoterapeuta naći razlog za “dalje”, konstruktivnost, životno veselje u onom što je pojedinca veselilo ili tek sad ima vremena za to. Općenito gledajući, prihvaćanje jednog novog životnog doba ponajviše ovisi o karakteru osobe koja ide u mirovinu, ali i o tipu posla kojim se bavila.
ANA VANIŠTA, dr. med, specijalist psihijatar
Ne mogu razumijeti ljude koji padnu u depresiju kad odu u mirovinu. Ja padam u depresiju kad moram raditi.