Zašto trebamo jesti mahune, grah, grašak, leću i slanutak

Ako ste u silvestarskoj noći odlučili kako ćete konačno više pažnje posvetiti zdravlju i prehrani, mogli biste početi s odlukom da mahunarke budu češća namirnica na vašem meniju. Stručnjaci ističu kako je malo namirnica koje se po nutritivnoj vrijednosti mogu natjecati s mahunarkama, koje su bogat izvor kvalitetnih bjelančevina s esencijalnim aminokiselinama, koje mogu zamijeniti i meso.

Sadrže puno vitamina, posebice iz skupine B (i folnu kiselinu), minerala (kalcija, magnezija, željeza, cinka, selena), kao i vlakana (topivih i netopivih), što je u svijetu prezaposlenih, koji nemaju vremena za pravi obrok, itekako važno. 

Preporuka UN-a

Stoga nije čudno što je i UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) ovu godinu proglasila Međunarodnom godinom mahunarki, a podržao ju je i Europski parlament zatraživši od Komisije da države članice u većoj mjeri informira o svojstvima i dobrobitima prehrane bogate mahunarkama poput slanutka, graška, graha i leće. 

Tvrdi se, dio su zdrave prehrane, pomažu u borbi protiv pretilosti, prevenciji i držanju pod kontrolom kroničnih bolesti kao što su rak, dijabetes i koronarne bolesti. Usto, što nije manje važno, pozitivno utječu na okoliš jer sadržavaju elemente koji poboljšavaju plodnost tla. 

Stara narodna izreka kako se i samo od graha može živjeti gotovo je točna – s dodatkom kruha te mlijeka za doručak i večeru dobili bismo dosadan, ali kvalitetan obrok, tvrde nutricionisti. No, porodica koju čini 20.000 biljaka, u koju spadaju i kikiriki, alfa-alfa i rogač, ali i neke „divlje“ vrste poput mimoze, crvene djeteline i brnistre, u svijetu sve više dobiva na važnosti. 
Potvrđuje to činjenica da se tržište 12-ak glavnih mahunarki u našoj prehrani, na čelu sa suhim grahom, lećom, graškom i slanutkom, u posljednjih nekoliko desetljeća gotovo udvostručilo – na oko 72 milijuna tona. Godišnje se u trgovinama proda mahunarki u vrijednosti više od 120 milijardi dolara, a procjene su kako će proizvodnja do 2020. narasti na oko 75,9 milijuna tona, a do 2030. na 81,9 milijuna tona. 

Iako su mahunarke neizostavan dio i hrvatskih tradicijskih kuhinja – zvijezde su grah, grašak i mahune, u Dalmaciji i bob i leća, dok slanutak tek dobiva zasluženo mjesto – politika poticanja pšenice i kukuruza grah je unatrag nekoliko godina svela na skromnih 20-ak hektara, a otvorila vrata uvozu oko 7 milijuna kilograma mahunastog povrća. Grašak iz Gvatemale, Kenije, Maroka, grah iz Argentine, Kanade, Španjolske, leću iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, BiH, Češke. 

– Naravno da nam to ne treba. Grahorice najmanje zagađuju tlo i savršene su za uzgoj na našim njivama. Budući da same poboljšavaju kvalitetu tla, možete ih i na lošijoj zemlji sijati, a kako imaju kratku vegetaciju, na istoj njivi godišnje dobijete i tri plodoreda – kaže Dragutin Dukić, koji danas okuplja požeško-slavonsku zadrugu Domaće blago, a njoj je lani najveći prioritet, na više od 300 ha, bio grah, većinom trešnjevac te nešto zelenčeka i bijeloga. 

– Zbog vremenskih (ne)prilika zadrugari i njihovi kooperanti lani su proizveli 250 tona suhog graha, no uz nove potencijalne kooperante, proizvodnja graha u Hrvatskoj već u ovoj će godini rasti na 1500 hektara, dok je skromni cilj zadrugara do 2020. oko 2000 hektara i dvije do tri tisuće tona. Analiza hrvatskog graha u Finskoj pokazala je kako bi mogao ići i pod ekološki proizvod, dok je onaj uvozni, što bi pokazale i kontrole da ih ima, pun herbicida i pesticida – uvjeren je Dukić. Suhom grahu nekad cijena nije padala ispod 28-30 kuna, a danas ga u trgovačkim lancima prodaju i za 8 kuna.  

Stidljiv izvoz

– S takvim grahom unaprijed se zna da nešto ne štima kad je tako jeftin. Star je, bezukusan i morate ga kuhati najmanje četiri sata, a naš 45 minuta do sat – kaže Dukić.
Interes stranaca za hrvatski grah već sad je golem, samo su Slovenci lani tražili dvostruko više od ukupne proizvodnje Domaćeg blaga, oko 500 tona, a Talijani, gdje je „stidljivo“ krenuo prvi hrvatski izvoz graha, kupili bi i 5000 tona. Europljani su gladni dobrog i kvalitetnog graha i spremni su ga i platiti, objašnjava Dukić.  

No dok EU u ovoj godini zaziva svoje članice da potiču konzumaciju i proizvodnju mahunarki, Dukić i njegova zadruga od resornog ministarstva još nisu ni informirani o godini mahunarki. Ipak,  grah je lani u Hrvatskoj konačno barem svrstan u povrtlarske kulture i po hektaru se potiče s oko 5400 kuna. Posla ima puno, no na kraju sezone čista zarada po hektaru može biti i 10 do 12 tisuća kuna.

>> Detoksikacija uz povrtne juhe, ribu, sokove, čajeve i grudanje