Ekonomska se kriza odrazila i na roditelje koji zbog stresa pojačano zlostavljaju ili zanemaruju djecu, utvrdila je američka studija. Promatrani su podaci u četiri države (Kentucky, Ohio, Pennsylvania i Washington) o djeci mlađoj od pet godina koja su od 2004. do 2009. godine imala teške ozljede glave. Za 422 djeteta dijagnosticirana je teška trauma glave.
Sa 17 na 37 slučajeva
Većina je završila na intenzivnoj njezi, a 16% umrlo je od ozljeda, prenosi Indian express rezultate studije objavljene u časopisu Pediatrics. U prve tri godine, do prosinca 2007. godine, stopa ozljeda glave bila je 8,9 godišnje na 100.000 djece, a 2008. i 2009. ta je stopa skočila na 14,7. Sa 17 slučajeva na 37 teških trauma glava godišnje! Krizne situacije i stres rizičan su faktor za konfliktne poremećaje u obitelji, potvrđuje dr. Gordana Buljan Flander.
– A Hrvatska ih ima puno: nezaposlenost i financijska nesigurnost uzrokuju probleme u obitelji, više se poseže za alkoholom i drogom, nerijetko ima i oružja u kući... Kod nas nije rađeno takvo istraživanje, ali zacijelo bi dalo zanimljive rezultate – kaže dr. Buljan Flander. Stres zbog egzistencijalne ugroženosti obitelji nesumnjivo rezultira lošijim odnosom prema djeci, no kod nas to, čini se, ipak nisu razbijene glave. Najveći broj teških ozljeda glave u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj zabilježen je 2002. godine; od ukupno 592 primljena djeteta s ozljedom glave, bilo je 75 teških ozljeda glave, a od toga ih je 67 bilo neurokirurški operirano (hematom na mozgu ili prijelom lubanje).
– Od 2004. do danas smanjio se broj djece liječene od teških ozljeda glave, posljednjih ih je godina oko 50 do 55 godišnje – navodi dr. sc. Miroslav Gjurašin, neurokirurg u Klaićevoj i voditelj Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH za dječju traumatologiju u Klaićevoj.
To može objasniti boljom preventivom i brigom za djecu jer se zahvaljujući medijima koji izvještavaju o raznim nesrećama djece, ističe dr. Gjurašin, sve više govori o potrebi zaštite djece, uvedene su kacige za bicikliste, sve više se koriste autosjedalice. – Mediji često izvještavaju o slučajevima kada dijete teško strada pa vjerojatno i drugi roditelji više razmišljaju kako spriječiti ozljedu svog djeteta – kaže.
Kod kuće najopasnije
Djeca najčešće i u nas i u svijetu stradavaju – kod kuće (padovi s terasa, stubišta, krova, iz sjedalica, s kreveta, pad televizora ili ormara na glavu, pad iz naručja drugog djeteta, pad s bicikla), a tek potom u prometu (biciklisti, pješaci, putnici u vozilu), nešto manje u sportskim aktivnostima, a najmanje stradavaju u školi gdje je posljednjih godina postignut napredak i smanjen broj stradavanja djece. Najteže posljedice s teškim trajnim oštećenjima mozga uzrokuju prometne nesreće.
– Među najtežim slučajevima od naših pacijenata u Klaićevoj koji su preživjeli su osmomjesečna beba koja je spavala nevezana na stražnjem sjedalu auta u trenutku prometne nesreće te petomjesečna beba koju ja majka dojila u autu u vožnji na stražnjem sjedalu u trenutku sudara te nekoliko veće djece školske dobi koja su stradala kao pješaci ili pri padu tereta na glavu na ulici. Ova su djeca ostala teški invalidi s neizvjesnom budućnošću – navodi dr. Gjurašin.
Zašto se tim roditeljima ne oduzmu djeca? Zato jer se i državi i soc. radnicima je** za njih