Hrvatski košarkaši krenuli su prema Riju s dozom nevjerice da se to baš njima događa, ali i s velikom količinom oduševljenja što će osobno doživjeti najveći sportski događaj na planetu Zemlja.
– Ja sam poprilično sretan, no svjesni svega postat ćemo vjerojatno tek kada uđemo u Olimpijsko selo. Radujem se olimpijskom duhu, gledanju na djelu najboljih svjetskih sportaša. Možda nekim mojim suigračima to ne bi bio doživljaj, jer u NBA ligi igraju protiv njih, ja bih volio pogledati i koju utakmicu Amerikanaca, da iz prve ruke vidim 12 NBA igrača - kazao je novopečeni cedevitaš Filip Krušlin, do jučer član najvećeg Cedevitina rivala Cibone.
Jedini strah od letenja
No, zato je Željko Šakić onaj koji je ovo ljeto pristupio Ciboni:
– Ovo što nam se dogodilo prije manje od mjesec dana kao da je neki san i za sada nas svi hvale, no znate kako je to kod nas čim se dogodi prvi poraz. Neka i dalje ljudi misle da smo bez izgleda, nama to ne smeta. Uvjeren sam da nas nitko neće razbiti.
Ima li Šaka olimpijskih strahova?
- Jedini moj strah je strah od letenja, a za ostalo me boli briga. Radujem se svemu onome što nam je ispričao Roko Ukić, jedini među nama koji je na Igrama već bio. Rekao nam je da je to fenomenalan osjećaj o kojem ćemo svi pričati svojoj djeci, pa i unucima.
Nije da je “barba” Roko okupio tiće pa im pričao olimpijske priče, no bilo je zainteresiranih.
– Mlađi članovi momčadi su bili zainteresirani da im objasnim što to Igre jesu, no teško je bilo kome to predočiti sve dok sam to ne osjetiš. Tu su dakako i zamke jer u Olimpijskom selu teško je zadržati usredotočenost. Recimo, mi ćemo nekoliko utakmica igrati u 22.30 i neće biti lako fokusirati se taj dan samo na to kada ti u Selu stalno nešto odvlači pozornost.
Srećom, pravila ponašanja su prilično stroga, a oni koji ih ne budu poštivali mogu kući.
– Ne opterećujemo se s time jer nemamo problematičnih likova koji bi narušavali pravila, nismo imali disciplinskih problema. Nismo u ratu niti u vojsci i jedan normalan pristup bit će dovoljan.
Mi smo super škvadra
Među ushićenima je i Dario Šarić:
– Jako sam uzbuđen jer sam kao mlađi, kada ne bih igrao neki finale ili neko prvenstvo, uvijek bio tužan. A ovo znači da Igre neću gledati na televiziji nego uživo. No, sve dok ne dođemo u Olimpijsko selo, ali i na otvaranje Igara vjerojatno nećemo biti svjesni veličine spektakla koji nas čeka.
Iznimno sretan je i veteran Kruno Simon (31) koji je uskočio u posljednji olimpijski vlak:
– Radujem se tom zajedništvu s ostalim hrvatskim sportašima, a i mi smo super škvadra. Nama košarkašima igranje za reprezentaciju financijski ne koristi jer u vrijeme velikih natjecanja većinom već svi imamo potpisane ugovore, no gušt je neizmjeran. Svi osjećamo nacionalni naboj i ponos.