Ispraćeni poljupcima supruga i djevojaka, ali i zagrljajima roditelja i prijatelja, jučer su put Južne Amerike krenuli hrvatski košarkaši. Najprije u Argentinu, gdje će nastupiti na jakom pripremnom turniru, a potom u Rio gdje ih čeka nastup na Olimpijskim igrama. U zagrebačku zračnu luku došli su izravno iz Svetog Martina koji je kao pripremnu bazu izbornik Aleksandar Petrović prilično ishvalio:
– Od 70-ih godina prošlog stoljeća sam u košarci, no nigdje mi ni kao igraču ni kao treneru nije bilo tako dobro kao u Svetom Martinu. Nisam njihov plaćeni maneken, nego nam je sve što smo tamo imali jednostavno jako dobro leglo. A i godilo nam je trenirati u medijskoj zavjetrini.
Naši su se najviše odmarali
Nakon puta od 35 sati, preko Rima i Buenos Airesa, Petrovićevi izabranici odigrat će tri utakmice u četiri dana. Protiv domaćina Argentine, Francuske i Srbije.
– Taj nam je turnir strašno bitan da bismo shvatili gdje nam je mjesto. No u Cordobi nitko neće igrati više od 25 minuta. Neće me zanimati da ganjamo rezultat koliko to da podijelim minutažu i da pronađem prve zamjene za naše najopterećenije igrače Bogdanovića i Šarića.
Među izbornicima reprezentacija koje su se naknadno plasirale na OI (Hrvatska, Francuska, Srbija) Petrović je nakon pobjede na kvalifikacijskom turniru svojim izabranicima dao najviše odmora. Čak 10 dana, što bi čak i kod njegovih prethodnika Perasovića i Repeše bilo gotovo nezamislivo.
– Negdje moraš dati da bi dobio. Dečki su se uspjeli odmoriti, svatko u nekoj svojoj izolaciji, na raznim stranama svijeta, no zato su u ovih devet treninga u Svetom Martinu radili jako dobro. Spremni smo jer smo sve napravili da budemo pravi. U ranim jutarnjim satima 2. kolovoza stići ćemo u Rio gdje ćemo imati četiri i pol dana da se prilagodimo pri čemu je moja jedina briga kako ćemo se prilagoditi na one utakmice koje ćemo igrati navečer u 22.30 sati. Dobro je što ćemo igrati svaka dva dana pa se turnir može igrati, ako je potrebno, i s osam igrača u rotaciji – ističe Petrović.
Među 12 elitnih u svijetu
Po mnogima bi ulazak u četvrtfinale bio jednako vrijedan podvig kao i neočekivani plasman na OI.
– Mi već jesmo napravili strašno puno, ušli smo među 12 elitnih svjetskih reprezentacija, no bilo bi dobro proći u četvrtfinale da imamo osjećaj što to znači igrati 40 minuta u zoni borbe za medalje. Poprilično jasno vidim protiv koga možemo izboriti te tri pobjede važne za prolaz u četvrtfinale, no neću spominjati nikoga. Da smo u skupini s Kinom i Venezuelom, rekao bih već sada da sigurno prolazimo u četvrtfinale, a ovako se moram suzdržati.
Aco je na Igrama već bio. I kao igrač i kao pomoćni trener.
– Bio sam dio momčadi koja je 1984. osvojila olimpijsku broncu pri čemu sam imao značajnu ulogu, a potom sam bio pomoćni trener generaciji ‘92. u Barceloni. Zbog toga vrlo dobro znam kakve sve zamke vrebaju u tom olimpijskom ozračju i moja će prva preporuka igračima biti da preskoče svečanost otvaranja jer je to prilično iscrpljujuće. A njihova reakcija na to moja je najveća bojazan, jer nitko od njih osim Ukića dosad nije igrao na OI i sigurno će to željeti. Dobili smo i naputke o strogim pravilima ponašanja po kojima je zabranjeno neovlašteno izlaziti iz sela, posebice ne noću. Vjerujem da su svi dečki svjesni opasnosti jer Brazil nije sigurna zemlja.
bravo aco,,bilo je užitak gledat vas u torinu,,svaka čast,, poslje ria preuzimi nogometnu repku,,s tvojom energijom smo u finalu bilo kojeg natjecanja,,