Novi plan HŽ-a o gradnji pruge od Samobora do Zagreba, koja bi išla trasom legendarnoga Samoborčeka, ponovno je oživio sjećanja putnika toga prigradskog vlaka i čežnju strojovođa za vremenom kad im je “cug i pobegel”, pa su ga vješto hvatali.
I dok su opisi stiskanja putnika, poput onoga Fulira i Ane iz najboljega hrvatskog filma, romantični i bolje za nas da pripadaju prošlosti, danas se traži brz, udoban (i povoljan) prijevoz.
U našim uvjetima i to možda djeluje kao fikcija, s obzirom na ponudu i sve jadnije stanje u željezničkom sustavu, ali projekt oživljavanja Samoborčeka djeluje kao da se može početi ostvarivati već nagodinu. Dozvole se, tvrdi se, vade, natječaji se provode, a vele da će i Europa dati nešto od 65 milijuna eura za gradnju. Pod uvjetom da se ne nađe neki domaći skretničar, “fulirant” koji obećanja dijeli kao što biljeter u vlaku “štepa” karte - od stanice do stanice, od izbora do izbora.
NEMOGUĆE! Trasa legendarnog samoborčeka više ne postoji.Postoji još gdje gdje ostaci trase.Na trasi su izgrađene kuće,dvorišta,skladišta i tko zna što sve.Upitno je i vlasništvo zemljišta na kojem su ostaci trase.Interesantno je kako se prije izbora žele potaknuti sjećanja na romantični relikt samoborčeka.Rade se projekti?Čini se da je to spin nekoga tko se želi ponovno kandidirati za Gradonačelnika.Već smo ideju obnove samoborčeka vidjeli i ranije kao i izgradnju metroa.Moguće je obnoviti samoborček eventualno od Podsuseda do Samobora,ali i to je upitno. Sjećam se vožnje tim romantičnim vlakićem,ali to ostaje prošlosti.Dok je milio prugom moglo se uz prugu brati cvijeće.Da to je živa istina.