Biskupi nisu antivakseri, nego su zabrinuti zbog podjele na cijepljene i necijepljene

Nažalost, prošlotjedna poruka Stalnoga vijeća HBK poslužila je u dijelu javnosti kao okidač za obračun s episkopatom, pa su biskupe proglasili huškačima, antivakserima, doljevačima ulja na vatru, a neke institucije i pojedinci nisu birali ni riječi ni takta kojima bi iskazali nerazumijevanje onoga što je vrh Crkve u Hrvatskoj htio poručiti. Valja stoga vidjeti što su to biskupi doista kazali.Poruku su započeli koncilijantno, a ne ratoborno.

Vele kako su “svjesni opasnosti uzrokovane pandemijom Covid 19” željeli potaknuti vjernike i ljude dobre volje na “promišljanje i konstruktivnu suradnju u sadašnjim okolnostima radi zajedničke dobrobiti pojedinaca i društva”. Nisu, dakle, željeli biti nekonstruktivni ili razarači, nego baš suprotno. Pritom je dobro znati da biskupi, kao i većina svećenika, posvećenih i duhovnih osoba svoje odluke i javne nastupe donosi nakon pomnog promišljanja, molitve te se biraju i odvaguju riječi kojima će se obrazložiti ono što se želi poručiti. Također, biskupi se ne informiraju na društvenim mrežama i portalima, nego kroz razgovore i kontakte s istomišljenicima i neistomišljenicima o bilo kojoj temi, a napose pažnju posvećuju glasu unutarcrkvene javnosti, svojih svećenika, utjecajnih laika i osluškuju bilo vjernika.

Dakako, ravnaju se po uputama s vrha, tj. iz Vatikana, pa se Stalno vijeće poziva na bilješku Kongregacije za nauk vjere od 21. prosinca 2020., koja je naznačila da je “moralno prihvatljivo primiti cjepiva protiv Covid-19”, potaknuvši uz to “na proizvodnju, odobravanje, distribuciju i ponudu etički prihvatljivih cjepiva koja ne stvaraju konflikt u savjesti, kod zdravstvenih djelatnika i kod onih koji će se cijepiti”. Biskupi izrijekom vele kako “cijepljenje ostaje sredstvom prevencije i suzbijanja transmisije zaraznog agensa”, ali po naputku Kongregacije ono “mora biti dobrovoljno”. I u tome je, čini se, najveći problem. Jer su biskupi, kao i veliki dio javnosti, prepoznali da se izbrisala granica između dobrovoljnosti i obveznosti cijepljenja ovotjednim donošenjem novih pravila o COVID-potvrdama. Odnosno, da je sustav suptilno iskoristio priliku da nešto što je dobrovoljno postane obveznim, što je samo po sebi razumljivo svakome tko zna kako sustavi funkcioniraju, ali je zabrinjavajuće jer su se u društvu stvorile duboke podjele između cijepljenih i necijepljenih. I to je zabrinulo biskupe pa vele kako se “stvorilo ozračje određenih pritisaka na osobe koje su očitovale problem vlastite savjesti”. “Tematiziranjem gubitka radnih mjesta i socijalnog statusa radi toga što se neki nisu cijepili dodatno je opteretilo i poljuljalo povjerenje i društvenu klimu. Imajući u vidu da je temelj društvenog uređenja poštivanje čovjeka i njegova dostojanstva, smatramo potrebnim uzeti u obzir argumente i razloge pojedinaca koji iz opravdanih razloga isključuju mogućnost cijepljenja.

U tom kontekstu sve mjere i odluke za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom trebaju biti bez prisile i uvjetovanja, kako ističe naputak Kongregacije, posebice u pogledu prava na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu. Preporučuje se i korištenje neinvazivnih metoda i drugih oblika testiranja“, vele biskupi. Jesu li u nečemu pogriješili, pretjerali, krivo procijenili ili zanemarili dio stvarnosti? Nisu. Štoviše, pažljivo su birali riječi kojima će opisati ono što se oko nas događa svih ovih dana.Zapravo, biskupima treba odati priznanje da su od početka pandemije pažljivo pratili sve što se zbiva i bili izuzetno suradljivi s državnim vlastima u provođenju mjera, iako su neke od njih bile sasvim nepotrebne u crkvenim prostorima. Odolijevali su kritikama i unutarcrkvenom pritisku, a sve mjere i danas su na snazi pa se u crkvama poštuje propisani razmak, dezinficiraju ruke i prostor, ne pruža znak mira rukovanjem i pričešćuje na ruku te svi nose maske u zatvorenom prostoru.

I još nešto – većina biskupa sigurno se cijepila. Jer ih je većina u dobi višoj od 60 godina, koju liječnička struka ubraja u rizični dio populacije. Pojedini biskupi to su javno istaknuli, ali većina nije o tome osjetila potrebu govoriti, a još manje naslikavati se poput političara u kampanji cijepljenja. Biskupi, dakle, nisu nikakvi antivakseri niti rušitelji sustava, već ih brinu podjele u društvu, koje nisu bezazlene, pa potiču “vjernike i građane, djelatnike društvenih zbivanja, nositelje odgovornih službi u društvu, kao i djelatnike obavijesnih sredstava neka dadnu svoj osobni doprinos u stvaranju zdrave međuljudske klime”. To nikako ne može biti dolijevanje ulja na vatru, nego baš suprotno. Radi se o pitanju savjesti, a ne političke ili neke druge podobnosti. A savjest je kategorija imanentna pojedincu, a ne kolektivu. Vrijeme u kojemu je sustav upravljao savješću pojedinca iza nas je i valjda se neće vratiti. Zato su se biskupi sada i na ovaj način oglasili.