Nobelova nagrada jako voli francuski jezik, trenutačno imamo tri živuća francuska nobelovca. Le Clézio laureat je bio 2008. godine, a zanimljivo je da danas ima 82 godine, kao i ovogodišnja dobitnica Annie Ernaux. Od njih je pet godina mlađi Patrick Modiano, koji je nobelovac iz 2014. godine. Modiano se u svim svojim knjigama bavi Parizom 20. stoljeća i pitanjem vremena u fikciji, a Ernaux Francuskom i osobnom poviješću kroz autofikciju, oboje cijeli svoj spisateljski vijek "pišu jednu knjigu", svi su njihovi pojedinačni naslovi u formi kratkog romana, karakterističnog za francusku književnost, a koji je nešto što se u tradiciji naših književnosti nekad zvalo novelom. Na neki način Annie Ernaux je i "pisac za pisce", u njezinom slučaju, "kroničar epohe za kroničare epohe" pa ju je čuvenom učinio Didier Eribon, knjigom "Povratak u Reims". U ovom nastavku književne rubrike donosimo izbor citata, što su domaći pisci i prevoditelji pisali o šest naslova Annie Ernaux koji postoje na hrvatskom jeziku. Mala je skupina prevoditelja kojoj na tim knjigama možemo zahvaliti, a njihova su imena navedena uz svaki naslov:
Samo strast, prevela Ela Agotić, Vuković i Runjić 2002.
Prevoditeljica Ela Agotić uz ovaj je naslov zapisala: "Roman je dojmljiva literarizacija autoričine tvrdnje kako u pisanju vidi 'sredstvo da se izdrži tuga' te da ono 'pruža nadu onda kada je zapravo nema', svodeći pritom fabulu na neskriveno tematiziranje vlastitih emocija, odnosno vlastito postojanje na vrijeme ljubavnikove odsutnosti/prisutnosti. U tom smislu sve običnosti i detalji 'anemične' svakodnevice podređeni su bljeskovima kratkotrajne sreće zajedničkih sati, a vlastita patnja postaje 'kritična masa' bez koje ovo štivo ne bi ni postojalo. U svakom slučaju, riječ je o emocionalno nesuspregnutoj kronologiji jednog strastvenog, no unaprijed gubitničkog odnosa, između oženjenog muškarca i žene koja čeka, kazivanoj u prvom licu, gotovo kao dnevnik uspomena one, kojoj je doživljena strast, u dobi kada već ima dva odrasla sina, postala sinonimom vlastita postojanja."
Mjesto, preveo Damjan Lalović, Disput 2008.
Irena Lukšić, koja je u Disputu desetljećima uređivala biblioteku Na tragu klasika, možda i najznačajniji niz prijevodne literature na hrvatskom jeziku u proteklih 30 godina, uz ovaj naslov piše: "U potrazi za objektivnošću, za nepristranom književnom obradom teme koja joj je osobno vrlo važna, Ernaux je u ovoj autobiografskoj pripovijesti odabrala pristup koji, na prvi pogled, nije 'pristup srca'. Rezultat je međutim sve samo ne 'plosnat'. Čitatelj stječe dojam kako su velika snaga i dramatičnost priče upravo posljedica autoričine odluke da svjesno izbjegava efekte i odbija 'pisati dirljivo'. Pred nama, takoreći u natuknicama, prolazi gotovo cijelo 20. stoljeće, pratimo borbu jedne obitelji za bolje mjesto u životu kroz neimaštinu, ratove, manjak obrazovanja, svjedočimo posljedicama što ih (ne)uspjesi u toj borbi ostavljaju na odnose među generacijama. Univerzalnija tema teško se može zamisliti.."
Jedna žena, preveo Marko Gregorić, Kulturtreger, Multimedijalni institut 2021.
Splitski pisac Ivica Ivanišević o ovom naslovu pisao je u Slobodnoj Dalmaciji te sažima: "'Jedna žena' iz naslova autoričina je majka čiju priču Ernaux priča unatrag, od čina njezine smrti u domu za stare i nemoćne, gdje je dugo kopnjela pogođena demencijom. … Cijeli život svoje majke i veći dio vlastitoga Annie Ernaux uspjela je zbiti između korica tankoga sveščića tako vješto, snažno i moćno da ti se mora činiti kako bi svaki dodatni redak bio goli višak koji bi knjizi samo naškodio, jer je ona ovako sažeta dosegnula svoju idealnu mjeru."
Godine, prevela Vlatka Vorkapić, OceanMore 2021.
Književnica Tatjana Gromača Vadanjel je u lijepom eseju na portalu Prometej pisala: "Roman 'Godine' otpočinje dojmljivo, nizanjem slika koje se izmjenjuju u jednoj ljudskoj svijesti, povučene mišlju o tome kako će 'sve slike nestati'. To je osobni, slikovit poetsko asocijativan uvod u knjigu, i svakako njen literarno najuspjeliji dio, koja će potom otići u jednom drugom smjeru, odlukom autorice da iz pripovjednog 'ja', iz duboko osobnog, intimnog iskustva, skrene, odabere za ovu svoju knjigu pripovjedno 'mi', koje će, u daljnjem tijeku knjige, tek povremeno, u kraćim dionicama, preuzimati 'ja'. U romanu 'Godine' Annie Ernaux odlučila se (možda ju je na to ponukao njen književni uspjeh, elitni status kojega uživa u suvremenoj francuskoj književnosti) biti glasom svoje generacije, govoriti o iskustvu onih koji su rođeni u Francuskoj (a napose u francuskim provincijama) tijekom ili neposredno nakon Drugog svjetskog rata, i koji su odrastali i upijali iskustva i doživljaje francuskog društva tijekom narednih godina, naročito se koncentriravši na pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća."
Događaj, prevela Milena Ostojić, Kulturtreger, Multimedijalni institut 2022.
Tekst o ovoj knjizi Monika Herceg pisala je nekoliko dana prije odluke Švedske akademije te je objavljen u Expressu: "Ernaux pripovijeda toliko jedinstveno prirodno, da nas iz rečenice u rečenicu, iz stranice u stranicu u opisivanju nošenja s neželjenom trudnoćom, stanja očaja u potrazi za mogućim abortusom, samog abortusa koji se događa u zahodu studentskog doma, gotovo smrti zbog krvarenja, ali i napokon - činjenice da je sve to ipak preživjela, vodi maestralno koncentrirano. Ernaux je ovom knjigom, baš kao 'Jednom ženom' imala potrebu napisati priču za koju je smatrala da je bitna ne samo za nju, već i za društvo u kojem živi. 'Jedna žena' knjiga je koju je svakako nužno pročitati odmah uz 'Događaj', maestralan opis života njene majke koja se bori kako bi kćeri pružila izlazak iz siromaštva i klase u kojoj je ona živjela jedan je od potresnijih tekstova o klasnom sramu, ali i mogućnostima i nemogućnostima ljubavi koji sam čitala. Hrabrost tekstova Annie Ernaux je nevjerojatna, kao i njena sposobnost da iz istine u koju vjeruje i koju je proživjela iznese književno uvjerljiv tekst."
Djevojačke uspomene, prevela Vlatka Vorkapić, OceanMore, 2022.
Najnoviji hrvatski prijevod uredničkom bilješkom popratila je urednica Nataša Medved "U 'Djevojačkim uspomenama' Annie Ernaux vraća se u ljeto 1958. i svoju prvu noć s muškarcem kad je kao osamnaestogodišnja djevojka radila u ljetnoj koloniji. Žuđeno seksualno iskustvo pretvorilo se u traumu koja se duboko upisala u njezino tijelo, i ranu što će gotovo šezdeset godina nakon događaja biti okidačem za pisanje. Annie Ernaux ponire u vlastita sjećanja, služi se fotografijama i pismima kako bi oživjela djevojku koja je bila, njezinu ranjivost i snagu, i zabilježila ključne trenutke njezina sazrijevanja. 'Djevojačke uspomene' intimno i bespoštedno progovaraju o vlastitim izborima a da pritom ne ispuštaju osvijetliti jednu epohu i društvo koje je ženama umjesto žudnje nametnulo sram, umjesto slobode pokoravanje. Nakon romana 'Godine', Annie Ernaux i ovom knjigom maestralno pokazuje svoje umijeće da osobnu priču pretvori u kolektivnu pripovijest, potvrđujući još jednom svu veličinu svojega književnog djela."
VIDEO Madonna se pridružila Tik Tok trendu: 'Ako promašim, onda sam gay'