Ako si tražen glumac, gotovo da nemaš privatni život

Ako biste pitali struku, ali i publiku koja im je jedna od omiljenih hrvatskih glumica, sasvim sigurno većina bi odgovorila Ksenija Marinković. Ta je vrsna 52-godišnja glumačka diva, naime, jedna od najzastupljenijih domaćih glumica.

Redatelji je obožavaju, a publika pred malim ekranima pamti mnoge od njezinih dojmljivih uloga u TV serijama, poput trenutačnog hita na HRT-u humoristične serije "Ko te šiša", ali i svima omiljenih "Odmori se, zaslužio si", "Lud, zbunjen, normalan", "Počivali u miru", "Stipe u gostima" te brojnih drugih. Doista je impresivan broj serija u kojima je nastupala, baš kao i iznimno zapaženih glavnih rola u filmskim hitovima (spomenimo samo neke od zadnjih) poput "Ustav Republike Hrvatske", "Ministarstvo ljubavi", "S one strane", "Sve najbolje"...

Ksenija Marinković živi glumu svakodnevno i rekli bismo 100 na sat jer ju je teško bilo uloviti čak i za ovaj intervju. Naime, trenutačno je na turneji s kazalištem Moruzgva i predstavom "OtpisaNE", s kojom igraju u 17 gradova dan za danom.

"Poslije toga odlazim na Brijune, gdje već osamnaestu godinu zaredom igramo predstavu 'Kralj Lear'. Nakon nekoliko dana odmora gostujem s Hrvatskim narodnim kazalištem u Dubrovniku, na Dubrovačkim ljetnim igrama, s predstavom 'Ljudi od voska', dok za kraj ljeta pripremamo predstavu 'Ciganin, ali najljepši' na Brijunima", otkriva ova eminentna glumica.

Znači li to da će vam ovo ljeto biti iznimno naporno i radno?
Da, hoće, ali nemam problem s tim. Štoviše, volim malo naporniji tempo, a odmaram se u hodu. Kad (i ako) osjetim umor, prestat ću to raditi.

Kako podnosite takav gust radni raspored i uspijevate se koncentrirati na svaku ulogu?
Zapravo to vježbam i radim cijeli život tako da sam naučila razdvajati svoje uloge - svaka ima svoj faktor i neku frekvenciju koja je razlikuje od ostalih. To je koncentracija koju vježbamo od mladih dana tako da nemam problema s pamćenjem.

Je li vam se kad dogodilo da ste pobrkali tekst i, ako jest, kako ste se izvukli iz takve situacije?
U našem poslu rijetko se i meni, a mislim i mojim kolegama dogodilo da pobrkamo uloge, ali se zna dogoditi da zaboravimo ili preskočimo tekst. U tom slučaju situaciju spašava onaj tko se prvi sjeti što treba biti, reći, napraviti!

Je li gluma vaš život i što vam je najljepše u životu donijela?
Nekako je zapravo ispalo da gluma jest moj život. Nisam to imala na umu kao mlada djevojka, ali sam ipak oduvijek osjećala golemu ljubav i odgovornost prema svome zanimanju. A ono mi je velik užitak i veselje – to mi je gluma pružila. Osim toga, obišla sam svijet, vidjela predivne predstave i upoznala jedinstvene ljude.

Postoji li nešto negativno što vam je gluma donijela?
Jedina negativnost u mojem poslu jest da, ako te traže i ako si zaposlen glumac, gotovo nemaš privatni život. Tu privatni životi padaju u drugi plan i u nekom trenutku to traži veliku žrtvu. Recimo da sam baka-servis češće koristila nego što sam htjela. Također sam znala biti odvojena od svih dragih ljudi, a neke ljude koji tu strast ne razumiju na kraju i izgubila.

Jeste li se zatekli u dvojbi da ste možda trebali nešto drugo raditi, a ne glumiti? Jeste li kad osjetili zasićenje svojim poslom?
Htjela sam to raditi i nisam se nikad pokajala, niti mi je moj posao dosadio. Naravno da dođe do zasićenja, kao i u svakom drugom poslu, pogotovo kad se zaredaju mjeseci nastupanja i snimanja bez pauze, no nije to ništa što malo odmora ne može riješiti. A svaki poziv za novi posao opet je izazov.

Preferirate li više kazalište, film ili TV serije?
Ne preferiram ništa od toga, no kazalište sam oduvijek doživljavala kao svoj dom, kao mjesto na kojem provjeravam dokle sam došla, kamo dalje želim u svojem radu. Izravan kontakt s publikom jest neprocjenjiv. Pritom nije riječ o tome da se publika samo smije, nego provjeravam kako diše s predstavom, kakve emocije izaziva kod publike to što radim.

Znamo da je pitati glumce koja mu je uloga najdraža slično kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže, no postoji li uloga koja vam je mrvicu draža od svih koje ste igrali i zašto?
Ne znam. Postoji ih puno koje su mi bile važne zbog nečega tako da na kraju ipak moram reći da su mi sve drage i bitne.

Primili ste brojne nagrade - kako na njih gledate i je li vam važnije svidjeti se više publici ili struci?
Radim jer mi je to i dalje izazov. Mislim da mi pritom nije prva pomisao hoću li se svidjeti nekome, nego hoće li i publika i struka u tome prepoznat što mi to znači.

Imate li tremu prije nastupa i kako je uspijevate prevladati?
Uvijek imam tremu i rješavam je smirivanjem, osamljivanjem i dubokim disanjem.

Je li vas kad bilo strah stati pred publiku?
Ponekad, recimo kad nisam dugo glumila, primjerice nakon porođaja. Sjećam se kako me bilo strah izići pred publiku, no nakon prvog nastupa taj je strah jednostavno nestao.

Kako uspijevate održavati koncentraciju i pamtite sve uloge (a doista ih je impresivan broj)? Koliko zapravo sati na dan ponavljate uloge?
Iskreno, ne ponavljam puno. Ponavljam ako neko vrijeme nisam igrala predstavu. Recimo to ovako, ponavljam prvih dvadeset predstava svaki put, a zatim po slobodnoj procjeni.

Mnogi glumci tvrde da vole teške uloge jer one pokazuju koliko je tko dobar u tom poslu. Je li tako i s vama ili mislite da svaka uloga ima jednaku težinu?
Slažem se s tim mišljenjem, ali mislim da ipak nije jedino težina uloge faktor koji odlučuje tko je dobar glumac, a tko nije. Vrlo je važan i tim. Naš je posao uvijek i kolektivni čin tako da su baš svi glumci važni.

I vaša kći Korana krenula je glumačkim stopama. Jednom ste izjavili da ste je pokušali odgovoriti od glume. Zašto?

Danas je iznimno puno mladih glumaca, a zapravo sam htjela da ona sama provjeri još jednom je li se zaista odlučila za taj posao. Jer uopće nije lak iako je zapravo predivan!

Kakav je vaš sin Kosta Kai - što ga zanima i prati li vaš rad?
Zanima ga svašta, a trenutačno studira programiranje i, naravno, prati mamin rad. Moram priznati da su i on i Korana vrlo kritični prema meni.

Kako provodite slobodno vrijeme i imate li hobije koji vas ispunjavaju?
Ne sjećam se više!

Imate li neostvarenih želja kad je riječ o glumi, priželjkujete li si neku posebnu ulogu?
Nemam, ne razmišljam tako.

Jeste li privatno sretni i zaljubljeni? Koliko vam je važna ljubav i muškarac uz vas?
Privatno sam sretna.

Hoćete li s djecom na more ili su oni već idu sa svojim društvom?
Oni su već veliki tako da su otišli svatko na svoju stranu, a ja ću ovo malo slobodnih dana sretno provesti u stanu i odmarati se.

Kako se slažete s djecom i što vam je kao majci najvažnije u tom odnosu?
Mislim da se dobro slažemo, razgovaramo o svemu, otvoreni smo jedni prema drugima, povjerenje postoji, i to obostrano. A to je najvažnije - da se uvijek možemo s punim povjerenjem obratiti jedni drugima.

Jedna ste od glumica koja je priznala da je zahvaljujući višku kilograma dobila brojne uloge. Publika vas voli jer ste otvoreni i iskreni. Jeste li sretni u svojem tijelu ili ipak pazite na to što jedete, vježbate li?

Iskreno, bila bih sretna da sam mršava, ali nisam. Nekako tu uvijek pokleknem. No i s tim viškom vodim lijep i bogat život. Pazim ipak na zdravlje, hodam često i to mi je sva rekreacija.

Vaša kolegica Ecija Ojdanić, s kojom nastupate u predstavi "OtpisaNE" strastvena je trkačica, a s obzirom na to da s njom ovog ljeta puno radite zajedno, je li vas pokušala nagovoriti da potrčite s njom, jeste li dobili želju?
Nije me nagovarala i nisam dobila želju!