Ana Herceg otkrila nam je spol djeteta i rekla: Bebi odgovara kad vježbam jogu

Njezin glas svakog jutra možemo čuti na radiju Gold FM, a za desetak dana u filmu “Do kraja smrti”, koji će biti premijerno prikazan na Pula Film Festivalu, moći ćemo i gledati glumicu Anu Herceg.

Na snimanju je uživala, a jednako se osjeća i svaki put kada glumi u predstavi “Amateri”, no predstava će morati malo pričekati. Naime, 37-godišnjakinja uživa u trudnoći i još je samo nekoliko mjeseci dijeli od rođenja kćerkice kojoj je već odabrala ime sa suprugom Antunom Hercegom, za kojeg se udala na malom i intimnom vjenčanju potkraj travnja.

Uskoro počinje Pula Film Festival na kojem će premijerno biti prikazan film “Do kraja smrti”. Koga ste utjelovili?
Igram radijsku voditeljicu kojoj se dogodi neobičan poziv u eter i potpuno joj promijeni tu noć.

Kakva sjećanja nosite sa snimanja?
Na snimanju je bilo odlično, jako opušteno i prijateljski. Bilo je to noćno snimanje, što zna biti naporno, ali bili smo učinkoviti, spremni za rad i, što je najvažnije, ekipa je bila jako dobra. Mnogo se toga dogovaralo u hodu jer su se pojavljivale nove ideje, što je uvijek dobro jer znači da projekt živi i diše. Anđelo Jurkas se zaista potrudio oko projekta i nastojao imati dobru vibru na setu.

U filmu je okupljena brojna glumačka ekipa, s kime vam je bilo posebno lijepo raditi?
S obzirom na to da je riječ o telefonskom pozivu, radila sam sama. Partner s druge strane bio je Marinko Prga, ali nisam, na žalost, imala priliku osobno raditi s njim jer smo odvojeno snimali svatko svoj dio. Ali cijela je filmska ekipa bila odlična i jedva ga čekam pogledati.

Osim što ćemo vas uskoro gledati na filmu, slušamo vas na Gold FM-u. Koliko vam znači izravna komunikacija sa slušateljima, publikom?
Radio je divan medij. Često me pitaju o razlici između ekrana i kazališta, a radio je pak nešto treće. Dobar je osjećaj kada si svakodnevno prisutan u životu svojih slušatelja dok se voze, rade, kuhaju… Često slušam druge radijske postaje jer me zanima što drugi rade. Moram reći da se na neki način povežem s voditeljem te da taj glas iz etera pruža veliku bliskost. Kao da ti govori dobar prijatelj. Slušatelji uvijek mogu nazvati, komentirati, osvojiti nešto i tada osjećaš da si nakratko na dobar način dio njihova života. Možda im donosiš i neko veselje ili smirenost dok čekaju u koloni na putu prema poslu. Radio je baš “feel good” medij. 

U filmovima, predstavama i serijama glumite likove, postoji li i neki “lik” za radio? Ili tu slušatelji upoznaju pravu Anu?
Na radiju sam prava ja. Upravo je u tome  ljepota tog posla te najbolji način da se povežeš sa slušateljima. Ljudi između dobre glazbe žele slušati o njima bliskim, korisnim stvarima, žele osjetiti čovjeka iza mikrofona, a ne samo čuti glas. 

Rekli ste da volite i pisati, planirate li možda objaviti knjigu?
Voljela bih to jednog dana. Pisanje mi je jedna od dražih komunikacija sa svijetom i samom sobom. Često u pisanju uspijem izraziti ono što mislima, osjećajima ili govorom ne mogu. Ono ponekad gotovo da ima neki svoj život koji me uči, oplemenjuje i smiruje. Još je ljepše kada se drugi uključe i komentiraju ono što sam napisala, prepoznaju se u nekoj situaciji, to baš bude veliko bogatstvo. Bit će i knjiga kad dođe vrijeme. 

Velika ljubav su vam joga i ples na šipki. Koliko su se vaši treninzi promijenili u trudnoći?
Do sedmog mjeseca trudnoće gotovo ništa nisam mijenjala. Dobro se osjećam, pazim na prehranu, odgovara mi vježbanje, čak i više nego dugo hodanje jer tada ponekad osjećam umor i pritisak na zdjelicu. Potkraj sedmog mjeseca morala sam nešto promijeniti, ali samo zato što mi je trbuh veći pa nemam mjesta za neke položaje. Ples na šipki neću prakticirati tijekom ljeta jer ću biti na moru, ali jogu uvijek “nosim sa sobom”. Sjajno je rekla jedna moja učiteljica joge: “Lavica kad nosi radi sve isto kao i prije.” Mislim da je ljudima trudnoća ponekad izgovor za lijenost. Neću sad izvlačiti to da su naše bake radile u polju do porođaja i rodile po sedmero djece jer su se vremena promijenila, ali ako je sve u redu, u dogovoru s liječnikom treba nastaviti vježbati i kretati se. 

Jeste li ipak pomišljali o nekoliko mjeseci stanke?
Ne razmišljam o pauzi. Vidjet ću kako ću se osjećati nakon porođaja. Možda ću koji tjedan morati stati da se tijelo regenerira. Iako mi odgovara vježbati čak i kad imam laganu temperaturu, brže procesuiram bolest. Nastojim slušati svoje tijelo, to je najvažnije.

Reagira li beba dok vježbate? Vježba li i ona?
Dok vježbam, beba je prilično mirna, kao da joj to odgovara. Ponekad bude nemirna dok sjedim pa odem vježbati i ona se smiri. Vjerojatno zato što se od početka naviknula na dosta aktivnosti. 

Hoćemo li vas ove godine još gledati u predstavi “Amateri” ili se već polako pripremate za rodiljni dopust?
Posljednje “Amatere” igrala sam u petom mjesecu trudnoće. Morali smo mijenjati haljinu da se trbuh što manje vidi, ali sve je odlično prošlo. U kazalištima je sada ionako pauza. Ne znam hoće li Knap uvrstiti  “Amatere” u repertoar iduće sezone, ali svakako planiram igrati ako bude tako. Ne razmišljam o rodiljnom, nisam baš od sjedenja kod kuće ako ne moram. Nikad nisam bila taj tip. 

Nedavno ste u kolumni napisali kako ne volite da vas ljudi bez pitanja dodiruju po trbuhu. Jeste li u trudnoći primijetili još kakve slične “navike”?
Mnoge trudnice to ne vole, samo to ne govore jer ne žele biti nepristojne. Ne govorim, naravno, o bliskim ljudima i prijateljima. Inače nije primjereno da ti se osobe s kojima nisi blizak unose u osobni prostor, zašto bi to u trudnoći bilo drukčije. Ne volim ni mame koje sve znaju od trudnoći - kako će ti biti poslije, kako je njoj bilo - i imaju potrebu, a da ih i ne pitaš o njihovu neizmjernom znanju, pametovati o trudnoći, odgoju... Srećom, okružena sam super ljudima koji su bliže meni nego takvoj vrsti guru mama jer i njima to ide na živce. 

Kako vam protječe trudnoća? Je li to blaženo stanje kako se često naziva?
Zasad jest, da ne ureknem. Ne znam tko je to nazvao blaženim stanjem, ali mislim da se to ne odnosi na fizički dio trudnoće nego možda na ideju da nosiš čovjeka u sebi. Trudnoća je izazovno stanje, i fizički i psihički. Od stotinu žena s kojima sam razgovarala, možda su tri rekle da im je to bilo najbolje razdoblje u životu. Hormoni ti rade, mijenja ti se tijelo, mučno ti je, uspušeš se, spava ti se, dobivaš na težini...To je jako puno izazova za tijelo. 

Kako se vi i suprug pripremate za dolazak bebe?
S puno ljubavi i međusobne podrške, a to je jedino važno. 

Hoćete li otkriti spol?
Dolazi nam curica Zora. 

Osim lijepe vijesti o trudnoći, javnost ste iznenadili još jednom - udajom. Je li sve bilo kako ste zamisli, je li to bio dan iz snova?
Bio je dan iz snova jer su oko mene bili divni ljudi - moj muž i kumovi. Sjajno smo se zabavili i družili cijeli dan, vrlo opušteno uz mnogo smijeha. 

Kako je u braku?
Onako kako si ljudi sami naprave. Prije Antuna nisam razmišljala ni o braku ni o djeci, s njim je sve došlo prirodno i kao da je oduvijek tako trebalo biti. 

Jeste li se dvoumili trebate li uzet i suprugovo prezime, jer ipak ste karijeru izgradili kao Ana Majhenić?
Nisam se dvoumila, to je bila moja želja, lijepo mi je da se svi prezivamo isto, romantično. Nisam razmišljala o tome vezano uz posao jer ne gradi karijeru ime nego osoba. 

Počelo je ljeto, je li sve podređeno pripremama za dolazak bebe ili će biti vremena i za bezbrižno uživanje na moru?
Dobili smo puno stvari od prijatelja i rodbine jer su mnogi od njih nedavno postali roditelji pa distribui­raju stvari dalje. Nisam od onih koji će uređivati dječju sobu i zamarati se time. Prilično sam opuštena, nisam paničarka. Ne razbijam glavu time što će mi trebati, sve ćemo kupiti u hodu. Evo, nekidan sam kupila plišanog jednoroga s krilima, to me dosta razveselilo. Ljeto planiram provesti na moru uz kupanje, jogu, sunce, odmor i dobru hranu.