Zagrebačka glumica i radijska voditeljica Ana Majhenić pridružuje se stalnoj glumačkoj postavi „Zlatnih dvora“ u ulozi tajanstvene žene iz prošlosti koja će Mladena (Ivan Herceg) podsjećati na dio života koji je bio spreman ostaviti iza sebe.
– Uživam u igranju Eve, zeznuta je, ali sočna i punokrvna. Radi spačke, ali ima svoja opravdanja za to. Sviđa mi se kako je napisan taj lik. Divno mi je na setu, kolege su super, predani i profesionalni, uistinu vlada prava obiteljska atmosfera. Nema stresa, sve se dogovorimo i svi dobro rade svoj posao i uživaju u tome, što se, mislim, vidi i na ekranu – izjavila je Ana.
Novo ste lice u seriji “Zlatni dvori”. Kakva je Eva, lik koji glumite?
Eva je uporna i ustrajna, to mi se najviše sviđa kod nje. Dolazi kao Mladenova tajna iz prošlosti, pokušava ga pridobiti za sebe i u tome ne bira sredstva. Iako njezini postupci nisu uvijek pozitivni, što bi se reklo, ona ima svoju unutrašnju muku i tajnu koja je vodi da se ponaša tako. Sviđa mi se jako i simbolika njezina imena. Eva – prva žena, jabuka, zmija...
Kako ste se pripremali za ulogu, što vam je bio najveći izazov?
Najveći mi je izazov bio uklopiti se u tako uigranu ekipu, ali atmosfera na setu stvarno je super. Svi su izrazito profesionalni i divni: od kolega, režije, produkcije, tehnike, šminke, garderobe – sjajno uigrani tim. Na prvu sam se zaljubila u Evu, baš zato što je tako prkosna. Iako je trenutačno dežurna zlica, imam svoja unutrašnja opravdanja za njezine postupke, to mi je bilo najvažnije pronaći. Uvijek kad je u pitanju neka zlica u seriji, sjetim se Alexis iz “Dinastije”. To kako je nju Joan Collins igrala, povijesna je uloga. Znam pogledati neke njezine isječke iz te serije i tražiti inspiraciju u njima.
Po čemu biste se mogli poistovjetiti s njom?
Možda po upornosti. Ako za nešto zapnem, jako sam tome predana i ustrajna. Za razliku od Eve, ja ipak biram sredstva kad nešto želim, zbog svojeg unutrašnjeg mira, ali divno je biti tako u tuđim cipelama, raditi nešto što možda nikada ne biste napravili i živjeti neki sasvim drukčiji scenski život. Zato je gluma čarobna.
Je li vam draža gluma u kazalištu ili u seriji i zašto?
To je kao da me pitate koje mi je dijete draže ili koji pas u mojem slučaju. Kazalište je predivno zbog neposrednog kontakta s publikom, zbog stvaranja tu i sada, kreiranja, disanja, zbog neizvjesnosti. Iako je predstava uvijek postavljena i uvježbana, svašta se može dogoditi. Od publike kojoj zvoni mobitel, zaboravljanja teksta, improvizacije, nestanka struje usred predstave (i to mi se dogodilo), do sitnih nijansi igranja, disanja na sceni, sa sobom, s partnerom. Film i serija imaju taj privilegij da scenu snimiš baš kako želiš, možeš je mijenjati, isprobavati, dogovarati s redateljem i partnerom te isporučiti publici baš ono što ste svi zajedno odlučili. Kod televizije je divno i to što dolazi ljudima u domove i publika se jako veže za te likove jer ih prati svakodnevno.
Smatrate li da je danas teško vrijeme za glumce? Može li se dobro živjeti samo od glume?
Mislim da je današnje vrijeme općenito teško... A opet, uvijek se govori da je prije bilo bolje. Jednom će se vjerojatno govoriti i da je danas bilo bolje. Optimizam pamćenja zanimljiva je stvar. Ne znam što znači “dobro živjeti”, mi nikada nećemo biti Hollywood ili Broadway i jako smo daleko od njihovih zarada. Da, mislim da se može živjeti samo od glume, ali naravno da to nije pravilo i teško je generalizirati.
Koliko vam je novac važan? I na što ga volite trošiti?
Novac je važan. To nam je civilizacijski tako postavljeno. Ne patim na basnoslovnih svota s kojima ne bih znala što ću, ali teško da novac nekome nije važan. Ono, moraš jesti, plaćati račune, a novac ti treba i da si ugodiš, otputuješ nekamo, kupiš nešto što jako želiš, platiš faks, neke seminare, ulažeš u sebe... Trošim na ono što me veseli, volim putovanja, volim izlete, volim naučiti nešto novo.
Poznato je i da volite pjesmu i ples, imate li još nekih ispušnih ventila. Što volite, u čemu uživate?
Svaki dan prakticiram jogu, trčim, to mi je jako važno. Da to ne radim, teško bih se nosila s katkada prilično intenzivnim tempom. Volim otići u prirodu, planine me vuku u posljednje vrijeme, volim šetati svoje pse i čistiti mozak na svježem zraku. Volim se i voziti i pjevati u autu, to mi je isto dobar ispušni ventil. Nekad sjednem u auto i besciljno se vozim uokolo ako moram o nečemu razmišljati ili nešto procesuirati. Volim i glazbu, jako sam sretna što je moj posao i jutarnji show na radiju Gold FM. Radio mi je veliki gušt.
A što vas može izbaciti iz takta?
Nepravda. Ali s godinama učim da je percepcija nepravde naša subjektivna stvar. Ako na nešto ne možeš utjecati, makni se od toga. Ako nešto možeš promijeniti ili napraviti boljim, napravi to, ostalo je gubitak energije. Kao što kaže Baz Luhrmann u pjesmi “Everybody’s Free to Wear Sunscreen”: “Worrying is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing a bubble gum.” (Brinuti se jednako je učinkovito kao pokušati riješiti matematičku jednadžbu žvakanjem žvakaće gume.)
S novinarom Arsenom Oremovićem u dugogodišnjoj ste vezi. Kako biste opisali vaš odnos?
Veza je živi organizam, stalno treba raditi na njoj, slušati sebe i partnera, mijenjati stvari, razgovarati, propitivati se, biti oprezan s naglim zaključcima, davati si prostora. Ništa se ne događa samo od sebe. Ljudi se često raziđu nakon prvih nekoliko idealnih godina. Kako se ono kaže, da ljubav (zaljubljenost) traje tri godine. U tom se razdoblju uglavnom još sve događa samo od sebe, kasnije vidiš kako zapravo funkcionirate.
Uvažavate li međusobno kritike, savjete?
Često razgovaramo o poslu i mislim da prilično uvažavamo međusobna mišljenja i savjete. Dosta smo kompatibilni s time u vezi. Slično promišljamo, a kad imamo različito mišljenje o nečemu, konstruktivno to nastojimo riješiti razgovorom.
Razmišljate li o braku?
Razmišljam o tome da budem sretna s osobom s kojom jesam i sa sobom. Ne znam što je danas brak i koja mu je funkcija, osim papira. Nisam tradicionalist, ali nemam ništa protiv.
A o majčinstvu?
Dobro mi je ovako kako je sada, ali razmišljam često o tuđim majčinstvima jer je Facebook prepun slika beba mojih prijateljica i poznanica. Sve znam kome je kako, tko je bolestan, kome je izrastao zub, tko je prohodao, propuzao. Znam sve i o njihovim psima, ali i oni o mojima.
Kakvi su vam daljnji planovi u karijeri? Što si priželjkujete?
Radim na radiju, igram u kazalištu, snimam, pripremam novu predstavu. I dalje planiram raditi ono što volim i što me ispunjava, a priželjkujem da budem sretna i zadovoljna u svemu što radim.