Pjevačica Alena Nezirević Anezi nedavno je iz hladnog Zagreba otišla u toplije krajeve te je skoro mjesec dana boravila na toploj Kubi, koju je dobro upoznala, budući da je osim glavnog grada Havane posjetila još nekoliko gradova ove otočne zemlje.
- Putovanje na Kubu zacrtala sam si još prije pet godina s dugogodišnjim prijateljem iz Zagreba, akademskim slikarom Hrvojem Puškarićem, inače velikim zaljubljenikom u Kubu. Budući da Hrvoje odlazi na Kubu više od 25 godina, a dosta je važno da imate nekoga tko zna kako stvari tamo (ne)funkcioniraju, bilo mi je bitno da idem kada ide i on. Osim mnogih zanimljivosti u koje vas netko tko pozna Kubu može uputiti, i troškovi putovanja znatno su niži ako imate prave informacije. Tu pomaže i poznavanje španjolskog, jer je za Kubu specifično da tamo jako slabo poznaju engleski jezik. Tako da je moje gledanje sapunica na španjolskom u djetinjstvu zaista jako pomoglo.
Hrvoje me naučio kako znatno spustiti cijenu taksija uz pomoć raznih španjolskih fraza. Na primjer, na internetu ćete pročitati da taksi do centra od autobusne košta 20 eura, ali zapravo to se može spustiti i na pet eura. Budući da je na Kubi jako slab javni promet, pa ste prisiljeni stalno koristiti taksi, izračunajte kolike su uštede samo na tome u 25 dana. Zatim, Hrvoje mi je objasnio gdje se šta najlakše može naći, našao zamjenu eura po najboljem tečaju, dao mi je kubansku karticu kako bih mogla imati internet, jer ako ste stranac, poprilično je teško na Kubi doći do interneta, itd.
Osim toga, Hrvoje je u Havani snimio za mene spot za moj prepjev na njemački pjesme "Kavanna" Nene Belana, u sklopu Nenninih projekata - prepjevi Belanovih pjesama na više stranih jezika - u novom ruhu. Belan me je pozvao u taj projekt za snimanje na njemačkom i igrom slučaja "Kavannu" smo snimili kao "Havanna". Kada sam bukirala let na Kubu, totalno sam zaboravila na tu slučajnost, ali kasnije, kad sam se sjetila, bila je to još jedna potvrda da slučajnosti zapravo ne postoje. Snimali smo na lijepim lokacijama u Havani, kao npr. u sklopu slavnog hotela Nacional, s Kubankama koje su plesale i glumile. Međutim, Kuba me najviše privukla zbog toplog vremena, ali i mnogih zanimljivosti, te na kraju i jer je poprilično sigurna zemlja - ispričala je Anezi koja je na Kubu letjela u studenome, kada su temperature tamo slične našem ljetu.
- Preko dana je od 28 do 32 stupnja, a temperatura mora je mlakih 30 stupnjeva. Inače se ne preporučuje ići tamo kada je kod nas ljeto, jer tada temperature sežu do paklenih 45 stupnjeva, a i stalno padaju kiše. Otišli smo na 25 dana tamo. Imali smo let iz Venecije za Pariz, pa iz Pariza za Havanu. To je bilo praktično jer je blizu mog Vrsara, u Istri. Ne mogu reći da sam i sekunde požalila na tih podužih 25 dana. Štoviše, zasuzilo mi je u očima na odlasku od ljepote i energije kojom me ta zemlja ispunila - kaže Anezi koja je posjetila sedam mjesta po dužini cijele Kube: Havana, Viñales, Varadero, Trinidad, Holgin, Santiago de Cuba i Baracoa.
- Kuba je poprilično veliki tropski otok i to je fizički bilo doista naporno, ali se isplatilo. Naime, ceste su na Kubi jako loše i pune rupa, stopera, kočija i raznih životinja i svakakvih prijevoznih sredstava. Osim toga, rasvjete noću nema i putokazi su loši. 200 kilometara u prosjeku prolazite po 4-5 sati. U Havani smo se zadržali sve skupa dva tjedna, jer to je zaista sadržajan grad.
U Viñalesu smo kroz jedan dan s taksijem posjetili nacionalni park i razne plantaže te jahali na konjima kroz njih, a zatim nas je taksi odveo do Indijanske špilje te na kraju do Murala prahistorije. To je jedan od najvećih murala na svijetu. Jednodnevni izlet, također s taksijem, u Varaderu proveli smo izležavajući se na plaži prekrasnog bijelog mekanog pijeska i kupajući se u tirkiznom moru.
Trinidad je gradić pod zaštitom Unescoa u kojem smo se zadržali dva dana. Bili smo u privatnom smještaju. Sobe su tu bile po 20 eura. U sobama može biti dvoje-troje ljudi. Svaka soba na Kubi ima svoju kupaonicu. Kuhinja je većinom zajednička za sve i može se koristiti, a najmodavci nude doručak ili ručak, za oko 5 eura. Djeluje puno, jer nije to neki obilni doručak, ali dok vi tamo po gradu nađete jaja, kruh, kavu i slično izgubit ćete masu vremena, a najvjerojatnije nećete naći to što želite. Trinidad ima super plaže na obali Karipskoga mora. Caka je jedino što su plaže 8 do 10 kilometara od grada, a taksisti traže 10 eura za tamo i 10 za nazad. Nije ih toliko puno kao u Havani, pa im je teže srušiti cijenu, ali tu treba blebetanja naučenih fraza na španjolskom i malo ulične inteligencije, drskosti i govora tijela s kojim im zaglumiš da ideš dalje i nešto se skine cijena. Međutim, mi smo rentali neke relativno nepokvarene bicikle za 7 eura po danu i to je bilo dosta praktično u dva dana. Plaže nemaju ekstra mekani bijeli pijesak kao u Varaderu, ali svejedno je lijepo. Sve dok mokri ne izađete vani. Kasnije se tog pijeska teško možete riješiti, a s njihovim potiskom u tušu - to skidanje pijeska sa sebe dosta traje. Tušu u sobi, naravno, jer tuševi na plažama ne postoje.
Nakon Trinidada kratko smo posjetili Holgin. To je vrlo čist grad koji ima europsku vibraciju, a zovu ga i "gradom parkova", jer ih je puno. U Holginu smo se popeli velikim stepenicama do simbola grada - Loma de la Cruz. Kažu da niste posjetili Holgin ako niste tamo bili. Od tamo seže najbolji pogled na grad.
Nakon Holgina otišli smo na dva dana do nekada glavnog grada Kube - Santiago de Cuba. Vrlo lijep grad s mnogim zanimljivostima. Posjetili smo groblje na kojem je pokopan Fidel Castro. Posjetili smo i najstariji muzej na Kubi - Museo Municipal Emilio Bacardi Moreau. Meni je tu bilo najzanimljivije saznati zašto na Kubi više uopće nema prvih stanovnika Indijanaca, ali s druge strane i da gotovo svaki stanovnik Kube ima oko 35 posto indijanske krvi. Otišli smo i do 10 kilometara udaljenu tvrđavu Castillo del Moro, koja je zaista prekrasna.
Zadnja destinacija nam je bio gradić na samom kraju Kube, na obali Atlantskoga oceana, Baracoa. Pun je živopisnih kućica, a okružuju ga lijepe pjeskovite plaže. Tamo smo za 30 eura išli na jednodnevni izlet u nacionalni park Alejandro de Humboldt. Nevjerojatno je da tamo doslovno na svakom koraku ulazite u neku rijeku.
Na kraju smo se vratili još tri dana u Havanu. To je zaista živopisan grad koji stalno živi i iz kojeg imam masu doživljaja koji teško mogu stati u ovaj tekst. Puno smo izlazili navečer na razna zabavna mjesta, od kojih je zanimljiva Fabrica del Arte u kojem je izloženo puno umjetnina, ali i jedan od najboljih kabare showova na svijetu u kultnom klubu Tropicana. Ulaznica košta od 75 do 100 eura. U Havani je jedan od najpoznatijih barova na svijetu - El Floridita, a budući da ga je posjećivao i pisac Hemingway, tamo je izložena njegova statua. Na žalost, u samoj Havani nema lijepih plaža, jer je tamo obala poprilično stjenovita, ali ima zanimljivo mjesto gdje smo se često kupali, a to je prirodni bazen u sklopu hotela Copa Cabana. U Havani se nalazi i čuveni Capitolio, koji je gotovo identičan Bijeloj kući. Havana je za 30 do 50 posto skuplja od ostalih mjesta - prepričala je Anezi i dala nekoliko savjeta.
- Ljudima koji planiraju posjetiti Kubu savjetovala bih da nose sa sobom i eure, ali i da imaju i pesose, te obavezno i karticu, jer na nekim mjestima možete platiti samo jednom od te tri varijante. Sve je poprilično staro i oskudno i važno je shvatiti da mnoge stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo jednostavno često nisu dostupne, npr. mlijeko, kava, itd. Bilo bi korisno naučiti i neke osnove španjolskog. Ne preporučujem da se putuje na Kubu u velikoj grupi. Idealno je dvije-tri osobe. Jer je veliki problem s transportom. Nema dovoljno auta i slaba je povezanost. Može se rentati auto za oko 100 eura dan, ali zbog loših cesta i putokaza nije preporučljivo. Kuba ima i drugi sustav strujnog napona, pa je prije puta potrebno kupiti poseban adapter za punjenje. Na žalost, od svibnja 2022. struja se na većini Kube zbog krize gasi na čak šest sati dnevno, pa treba imati na umu kada je to u kojem gradu. Voda im je ok, ali mi je trebamo prokuhavati, jer naš organizam nije navikao na tu vodu. Svakako ponijeti i čepiće za uši, jer je ogroman propuh u taksijima, ali i velika buka ako ste uz prometnicu, jer su to sve mega stari motori u autima. Iako je jako toplo, obavezno ponijeti i odjeću dugih rukava jer nenormalno koriste klimu u zatvorenim prostorima i autobusima - upozorava glazbenica.
Što se hrane tiče, Anezi kaže kako joj je prvih 10 dana sve bilo dobro.
- Izdvojila bih ogromnu ponudu jastoga na svakakve načine, ali i hrskavo pečene banane. Zanimljivo je jesti te jastoge za 7 do 10 eura, pa i škampe i ribu, ali nije to ukusno kao kod nas, jer im more nije slano kao naše i poslije više nije zanimljivo. Nemaju često junetinu iako im je juneći specijalitet ropa vieja zaista ukusan. Najviše se jede svinjetina i piletina. Kod njih je sve dosta suho. Nemaju juhe, a ni jela na žlicu. Najbolje na Kubi je definitivno predivno sunčano vrijeme, a najgore je, ako idete na duže, što vam se vjerojatno hrana nakon 10-ak dana više neće baš sviđati - rekla je Anezi i pohvalila stanovnike Kube koji su jako srdačni i pristupačni prema strancima.
- Ovise o turizmu i osjeti se da se zaista trude da nam bude ugodno. No, na Kubi ćete lako upoznati ljude iz cijeloga svijeta. Družili smo se s Amerikancima, Nijemcima, Englezima, ali najviše s našim susjedima Srbima, koje smo upoznali u Havani. Zahvalna sam na svim predivnim ljudima koje sam upoznala i svim iskustvima i spoznajama o Kubi, ali i sebi. Za sada nemam u planu neka nova daleka putovanja, osim poslom u Njemačku, a u Hrvatskoj do Dubrovnika, koji mi je obećao detaljnije pokazati dragi Ibrica Jusić s kojim sam nedavno snimila divnu duet pjesmu "Ima dana kao da ih nema". Međutim, jedno je sigurno - ja ću se na Kubu vratiti - zaključila je Anezi.