Iako su krajem prošle godine i početkom ove, višemjesečnom serijom koncerata u novoj, gigantskoj dvorani Sphere Las Vegasa pokazali da su sa 700 tisuća prodanih ulaznica i dalje na vrhu najpopularnijih svjetskog show businessa, čini se da se zadnjih godina U2 više bave prošlošću nego budućnošću. Ne samo zbog Bonove autobiografije i nezanimljivog albuma obrada svojih starih pjesama "Songs of Surrender". Novi album nisu snimili sedam godina, a reizdanja starih i obljetnice njihovih izdavanja dovele su i poklonike u poziciju da komentiraju, "čini se kao da su u karijeri snimili samo dva albuma". Dakako, radi se o "The Joshua Tree" iz 1987. i "Achtung Baby" iz 1991. čije su dvadesete i tridesete godišnjice objavljivanja U2 nekoliko puta obilježili višetomnim box setovima u koje su uključili sve vezano uz te albume.
Sad je došlo vrijeme i za jedan relativno noviji, "How to Dismantle an Atomic Bomb" iz 2004. (Universal Croatia), čija nova kutija s pet diskova sadrži remasterirani originalni album, dva diska remikseva, audio zapis nastupa iz Chicaga, ali i svojevrsni "neobjavljeni album" iz tog razdoblja duhovito nazvan "How to Re-Assemble an Atomic Bomb", koji je ujedno i najzanimljiviji dio paketa, zasebno objavljen i na formatu vinilne LP ploče.
GALERIJA: Pogledajte kako se Nandi iz 'Gospodina Savršenog' mijenjala tijekom godina, a evo i što danas radi
Spomenuti koncert iz Chicaga već je tada bio objavljen na DVD-u, pa se čini pomalo besmislenim njegovo uvrštavanje na novi box set samo u formatu audio zapisa bez slike. S druge strane, u ovo vrijeme izdašne ponude desetaka neobjavljenih pjesama i albuma autora poput Boba Dylana, Neila Younga ili Brucea Springsteena, "How to Re-Assemble an Atomic Bomb" djeluje kreativno skromno sa samo pet pjesama iz 2004. koje publika ranije nije čula, a kojima su pridodali još nekoliko manje poznatih pjesama s b-strana tadašnjih singlova i Edgeovu temu iz filma "Batman", ali i pjesmu "Are We Gonna Wait Forever?" koja uopće ne pripada tom razdoblju rada, jer je snimljena par godina ranije u vrijeme prethodnog albuma "All That You Can't Leave Behind" 2000. godine.
No, pomiješane zajedno odaju U2 kakve već dugo nismo čuli, mlađe i pune energije, voljne stvarati "buku" koja je potom nestala s njihova vidika. "How to Dismantle an Atomic Bomb" od prije dvadeset godina ostaje posljednji bolji, ili važniji studijski album grupe. Samo tri koja su snimili od tada do danas imali su dobrih trenutaka, ali s premalo pjesama koje ćete pamtiti nisu imali značaj "velikih" ploča. Zašto je "How to Dismantle an Atomic Bomb" bio bolji? Ponekad se artisti raznih boja i fela vole vraćati mjestima s kojih su davno otišli. Već je prethodni "All That You Can't Leave Behind" i naslovom i sadržajem upozorio na tendenciju vraćanja rock obrascima koje su U2 upotrebljavali prije promjene imagea u devedesetim godinama, a "How to Dismantle an Atomic Bomb" otišao je još par koraka dalje, tj. natrag u tom pravcu.
Prema tzv. teoriji njihanja klatna pravilo je da nova faza rada bude otklon u suprotnu stranu od prijašnjeg razdoblja. Gledajući U2 na "Popmart" turneji 1997. čovjek je doista mogao pomisliti da nemaju kamo dalje u istom smjeru, te pretpostavljao da mora uslijediti nekakav "povratak korijenima" nakon što se ispraznio balon napuhan pop-ironijom. Veća i tehnološki opremljenija pozornica teško da je bila zamisliva, a količina sarkazma kojim je Bono pokušavao omatati pop-kulturu još od Zoo-TV turneje i albuma "Achtung Baby!" 1991. postajala je sama sebi svrhom.
Dakako, U2 su do neke mjere uvijek bili pomodan bend koji s Bonom na čelu vrlo podozrivo prati trendove u pop-rubrikama. Za promjenu iz 1991. i album "Achtung Baby!" uzore su pronašli u berlinskoj trilogiji Davida Bowieja i njegovom, kasnije i njihovom, suradniku Brianu Enou, te scenskim ludorijama The Tubesa. Nakon što je kasnije cijela plejada mlađih rock bendova umjesto techna - na koji su se "navukli" 1997. - odabrala bučne električne gitare, "moderna" je opet postala izravna emocija i U2 su kompas polako ali sigurno okrenuli prema vremenu kada su i sami bili čisti i nevini rock bend.
I na simboličkoj i konkretnoj razini "How to Dismantle an Atomic Bomb" bio je album pun citata nekadašnjih U2, prije nego su postali "moderan", plesni produkt devedesetih. Povratak starom, jednostavnijem zvuku i svirci već je bio jasan na prošlom albumu, a i na ovom sve bilo puno karakteristično zvečećih Edgeovih gitarističkih akorda, jednostavne ritam sekcije i Bonovih politički i emocionalno "korektnih" tekstova pjesama. Dakako, vremena su se mijenjala, pa se i na albumu "How to Dismantle an Atomic Bomb" povratak emocionalne taktike izričaju "srca na cesti" odvijao u rukama bitno promijenjenih ljudi. Uostalom, i producent-povratnik Steve Lillywhite - koji je s U2 radio na prva tri albuma - jasno je rekao: "Naravno da razlike postoje, pa dečki su danas milijunaši". Nakon uvodnog, blockbuster hit-singla "Vertigo" novim albumom U2 prilično su lako prali grijehe pomodnosti i vraćali se rocku sa sličnom strašću kojom su od njega bježali u devedesetima.
Naravno, nije više bilo one prijeteće jednostavnosti "tri akorda i istine", sve je bilo malo mekše posloženo u najboljim pjesmama poput "Miracle Drug", "Crumbs From Yor Table" ili "Sometimes You Can't Make It On Your Own". Tema "Love And Peace Or Else" bila je jedini podbačaj albuma i zvučala kao prepjev "Personal Jesus" Depeche Modea, ali su zato s "City of Blinding Lights" - s aranžmanskom strukturom poput "New Years Day" i slično zaraznom melodijskom linijom gitare umjesto klavira - i izvrsnom "A Man And A Woman" koja je bila poput nove verzije davne "Party Girl", stigli najbliže samima sebi iz mlađih dana.
Na "How to Dismantle an Atomic Bomb" U2 su pokušali zaboraviti što im se dogodilo u međuvremenu, dok se producent Steve Lillywhite - poznati ljubitelj glasnih bubnjeva i gitara u tonskoj slici - pozabavio zvukom koji je dočaravao energiju iz mlađih dana, pri tom ne izostavljajući novo iskustvo glazbenika prisutno u brojnim kompleksnijim sviračkim detaljima. Ovakav album nastao je iz drugog pokušaja, jer su prva snimanja s producentima Chrisom Thomasom, Floodom, Brianom Enom i Danielom Lanoisom stala na pola puta. Svi navedeni bili su uključeni kao koproducenti pojedinih pjesama na albumu, ali je konkretan posao očito morao završiti Lillywhite. Na slično efikasan način album je privela kraju pjesma "Yahweh" s repetitivnom melodijskom mantrom, jedan od transcendentalnih trenutaka albuma čiji su religiozni podtekst uskrsnuća i aluzija na ime Jahve u nazivu govorili da su Bono i društvo ponovno ogrnuli stari kaput "najvećeg pravovjernog rock benda" na planetu.
Kraj devedesetih svojim je retro-trendovima došao kao melem na ranu "multimedijski pretencioznih" U2. Ako je prethodni album "All That You Can't Leave Behind" i naslovom i sadržajem jasno upozorio na povratak nekamo, i ta i turneja nakon albuma "How to Dismantle an Atomic Bomb" označile su namjerni come back koncertima s manje vizualnog spektakla, a više dramatičnog bijelog svijetla i sviračke strasti.
Bio je to efikasan manevar kojim su se pokušali vratiti konkretnosti pjesmopisačkog zanata i sviračkoj jednostavnosti, osobito se kloneći eksperimenta bilo koje vrste. Bilo je jasno da su se U2 dobrovoljno nalazili u fazi prolaska već ranije obiđenim teritorijem, kada su najveći izazovi, činilo se, bili iza njih. Ali, nije bilo tako. U2 sam gledao na puno turneja, od Joshua Tree do Zoo-TV i Popmart, a nakon albuma "How to Dismantle an Atomic Bomb" na koncertu u Bruxellesu. Da vrag bombastičnog spektakla nikada ne spava pokazali su već idućom turnejom "360" na kojoj su 2009. odsvirali i dva koncerta na maksimirskom stadionu u Zagrebu.
Scenski kič i ogromna pozornica nalik pauku na tragu Bowiejeve turneje "Glass Spider" iz 1987. vratili su U2 opet na mjesto miljenika megaprodukcija, ali su već 2014. nakon albuma "The Songs of Innocence" opet pokazali volju za estetiziranim projektima sjajnom, scenski inovativnom turnejom koju sam uhvatio na nastupu u Barceloni. Samo tri godine kasnije opet su bili u retro-fazi turneje povodom 30. godišnjice albuma "The Joshua Tree" i na Olimpijskom stadionu u Rimu svirali sve pjesme s tog albuma, da bi posljednjim rekordima u novoj dvorani Sphere u Las Vegasu priču odveli u futurističkom smjeru koji je opet pomakao koncertnu prezentaciju prema naprijed.
VIDEO: Ella Dvornik otkrila što će pokloniti kćerkicama za Božić te s kim će proslaviti blagdan
