'Bez alkohola život mi je zanimljiviji, prije je to bilo stihijsko divljanje'

Sve će biti u redu – poručuje nam novim singlom Davor Gobac (53), naša istinska rock-zvijezda koja nakon 34 godine karijere zadovoljno zaključuje kako je sretan sa svime što je postigao sa Psihomodo Popom. Na dvije nove pjesme on i dečki iz benda surađivali su sa svjetski poznatim producentom Steveom Albinijem, i to je, kaže, bilo izvrsno iskustvo.

“Mislim da je ukus publike posljednjih godina na vrlo niskim granama, šire publike, ali ipak još postoji rock’n’roll publika i drago mi je što u prvim redovima i dalje viđamo tinejdžere, što znači da za nas ipak ima neke budućnosti”, rekao nam je Gobac. Da rock’n’roll ima budućnost, vjeruje i njegov sin Vili koji također ima rock-bend. Kad se ne bavi glazbom, Gobac slika, a djela koja ljubomorno čuva za sebe izložit će u Osijeku 5. srpnja.

Nedavno ste objavili singl za pjesmu “Sve će biti u redu (Profućko sam)”. Što je poruka, osim, naravno, da će sve biti u redu?

Pjesma “Sve će biti u redu (Profućko sam)” komentar je na situaciju u svijetu i u zemlji jer čovjek dobiva osjećaj da su uistinu svi profućkali.

Na pjesmi ste surađivali sa svjetski poznatim producentom Steveom Albinijem (Led Zeppelin, Nirvana...). Kako je došlo do te suradnje?

Do suradnje je došlo zahvaljujući našem producentu Srđanu Sekuloviću Skansiju koji je bio u Americi, upoznao se s njim i dogovorio sa Steveom snimanje u Novom Mestu, i to s 15 studenata, a mi smo bili bend koji je to snimao. Snimili smo dvije stvari – “Profućko sam” i “Ona me ne voli” i to je super ispalo. Rađeno je na trake, analogno. Čovjek je pun iskustva, snimio je gomilu toga. S njim je vrlo ugodno raditi i veliki je profesionalac.

Kakvi su bili njegovi dojmovi?

Mislim da je on bio vrlo zadovoljan. Prenoćio je kod Skansija i rekao da mu je bilo iznimno ugodno, da mu se bend svidio i da su pjesme pravi rock’n’roll. Bila je to uzajamno ugodna suradnja.

Pjesmom “Sve će biti u redu” najavljujete novi album. Recite nam nešto o tom albumu – kad izlazi, koliko je nastajao?

Imamo petnaestak demo-snimki i polako ćemo izbacivati singl po singl. Ne znam kad će izići album, vjerojatno nakon što objavimo nekoliko singlova. Prošle sam godine imao navalu inspiracije, mislim da sam u mjesec dana napisao deset-petnaest stvari. A inspiracija je odasvuda – iz života, kako bi se reklo.

Hoće li biti najbolji do sada?

Naravno da hoće, koji nije bio najbolji do sada?!

Doista, možete li izdvojiti neki vaš album koji vam je najdraži?

Naši su albumi kao naša djeca – svi su nam najdraži.

Iduće godine obilježit ćete 30 godina od izlaska vašeg prvog albuma “Godina zmaja”. Kad se osvrnete, jeste li zadovoljni postignutim? Sanjate li još da ćete osvojiti američko tržište?

Kad pogledate oko sebe i vidite gdje živite, kakva se glazba u posljednje vrijeme svira, nakon gotovo 34 godine moramo biti zadovoljni jer realnost ide u nekom drugom smjeru. Mislim da je ukus publike posljednjih godina na vrlo niskim granama, šire publike, ali ipak još postoji rock’n’roll publika i drago mi je što u prvim redovima i dalje viđamo tinejdžere, što znači da za nas ipak ima neke budućnosti. Ne sanjamo o nekakvom osvajanju američkog tržišta, iako je to danas bliže nego ikada prije. Zahvaljujući internetu možeš dohvatiti svaki dio svijeta, ali vidjet ćemo... Možda jednog dana i nešto ozbiljnije izdamo za američko tržište. Uglavnom, naša iskustva s Amerikancima s kojima smo svirali, od Ramonesa, Iggyja Popa do Stoogesa, doista su odlična. Svi su rekli da smo baš dobar bend.

Koliko vam je teško danas energično vladati pozornicom u odnosu na početke karijere?

To je uvijek užitak razmjene energije s nešto boli jer što si stariji, sve više te nešto boli, ali obožavam svirati uživo i mislim da je pozornica ono pravo. Smatram da bend mora uživo biti dobar, na snimci to može svatko.

Priznali ste da ste u prošlosti puno pili. Također, da ste se uspjeli othrvati alkoholu i posvetiti sebi – vježbanju, prehrani, zdravlju. U kojem ste trenutku napravili taj zaokret? Je li vas nešto konkretno nagnalo na takvu odluku?

Prestao sam piti prije 12 godina, jer sam previše pio, i otad mi se život promijenio nabolje. U početku mi se činilo da će mi možda nešto nedostajati, ali sad kad vidim alkohol, zbilja mi ništa ne znači.

I, je li vam život bez puno alkohola manje zanimljiv?

Rekao bih da mi je život bez alkohola puno zanimljiviji i potpuniji. Prije je to uglavnom bilo stihijsko divljanje pod utjecajem alkohola.

Koji je danas vaš najveći porok?

Da vam ne bih još o tome govorio!

Vaš sin Vili studira glumu, a ima i rock-bend. Jeste li vi sada u prvim redovima na njegovim nastupima?

Nisam još bio na njegovu nastupu, ali nadam se da ću uskoro otići. Trenutačno je zauzet obvezama na Akademiji i polaganjem ispita pa ću malo pričekati na to.

Kakav je vaš odnos? Traži li Vili ponekad savjete vezano uz glazbu ili život?

Imamo odnos kao svaki normalan otac i sin. I, naravno, puno razgovaramo o glazbi.

Imate li možda ambiciju snimiti zajedničku pjesmu?

Nemamo ambiciju zajedno snimati, ali kao otac nadam se da će se to jedanput ostvariti, kada dođe pravi trenutak.

Kako se vaša supruga nosi s dva ekscentrična umjetnika kod kuće?

Moja je supruga treći ekscentrični umjetnik.

Pripremate izložbu u Osijeku 5. srpnja. U kojim trenucima najviše volite slikati?

Najviše volim slikati kad imam vremena, a nisam već godinama imao vremena...

Vaša djela i dalje nisu na prodaju, za što ih čuvate?

To su moja djela i mogu s njima raditi što hoću pa sam odlučio da ih neću prodati.

I za kraj, kakvu glazbu volite slušati privatno? Koji je vaš omiljeni bend?

Samo jedna riječ – Ramones!