Lucija Judnić

'Bio je to bijeg od sivila i zime, pravi pogodak! A sada je na redu ova država!'

16.04.2024.
u 21:15
Voditeljica je za zimski odmor odabrala Portugal kao jedinu zemlju iz tog dijela Europe koju još nije posjetila. Na petodnevnom putovanju s majkom i sestrom uživala je u raznovrsnoj mediteranskoj kuhinji, lijepom vremenu, povijesnoj arhitekturi te predivnim prirodnim krajolicima zapadne Europe
Pogledaj originalni članak

Život je pun iznenađenja, a ponekad su najbolje avanture one koje su spontane. Postoji nešto u kaotičnosti neplaniranog putovanja što mu daje posebnu čaroliju. Mnogi će reći da je riječ o floskuli, ali sličan doživljaj može potvrditi HRT-ova voditeljica Lucija Judnić koja je u zadnji čas sa svojom obitelji odlučila sivilo Zagreba zamijeniti šarolikim Portugalom

Bio je to bijeg od sivila i zime. Pravi pogodak! Odlazak u Portugal dogodio se zapravo vrlo spontano. Mama, sestra i ja odlučile smo provesti odmor zajedno, a opcije su bile ili skijanje, što bi onda značilo da iz zime ponovno odlazimo na zimu, ili putovanje u neke toplije krajeve, ali da i dalje ostanemo u Europi. I tako smo se nakon par dana dogovaranja odlučile na putovanje u Portugal - objasnila je Lucija.

Portugal kao destinacija za Luciju je posebno primamljiv jer je riječ o jedinoj državi u tom dijelu Europe koju do sad nije imala prilike posjetiti. Na samom startu posebno su ju zatekle velike gužve u putničkoj agenciji preko koje redovito putuje.

- Krenuli smo početkom prvog mjeseca, točnije odmah nakon Nove godine u prvom takozvanom skijaškom tjednu. Odlučili smo se za agenciju s kojom često znam putovati i moram priznati da je bilo neizvjesno što se tiče aranžmana, jer smo na mjesta čekali nekoliko dana budući da je potražnja za putovanjima u tom tjednu bila golema. Hrvati očito vole putovati. Letjeli smo avionom pa nam je cijeli doživljaj putovanja bio jednostavan i brz. Uostalom, putovala sam u društvu mame i sestre Katarine, a mi se uvijek dobro zabavimo tako da nam vrijeme proleti čak i na duljim putovanjima.

Tijekom pet dana bile su na nekoliko mjesta i posjetile više gradova, a prvo su stigle u onaj najveći, Lisabon. Tamo su provele prvu noć.

- Naše prvo odredište bio je prekrasni, šareni i topli Lisabon. Bile smo smještene u hotelu u središtu grada. Iako je riječ o glavnom gradu Portugala, ne bih ga okarakterizirala kao tipičnu prijestolnicu. U njemu možemo vidjeti glomazne i impozantne kraljevske građevine, ali u osnovi je to o vrlo topao, šarmantan i gostoljubiv grad.

VEZANI ČLANCI: 

dakota fanning:

Glumica šokirala izjavom: Jednostavno ne volim spojeve, štoviše smatram ih užasnim!

Kći profesionalne tenisačice Heather Joy i bejzbol igrača niže lige Stephena Fanninga, rođena je u Conyersu u Georgiji 23. veljače 1994. godine. Rođena je kao Hannah Dakota Fanning, jer joj je majka htjela dati ime Hannah, a otac Dakota, no svi je obično zovu samo Dakota. Njezina mlađa sestra Elle Fanning također je poznata glumica, a ova obitelj njemačko-irskih korijena, koja pripada kršćanskoj zajednici baptista, živi u Los Angelesu.

Kaže da je bilo neobično usred zime hodati bez jakne, a u Lisabonu se najviše oduševila jednim dizalom.

- Prva postaja odmah po dolasku s aerodroma bila je Kula Belém, usuđujem se reći najpoznatiji simbol Lisabona. Izašle smo bez jakne na pješčanu plažu ispred kule usred prvog mjeseca i to je stvarno bilo neopisivo iskustvo! U smislu da dišemo! Ljeto je! No ono što me se najviše dojmilo je dizalo Santa Justa smješteno u središnjici starogradske jezgre koje, iako izgrađeno 1902., izgleda kao svemirski brod te služi kao veza između donjih ulica i trga Carmo.

No već sljedećeg dana proljetna odjeća ustupila je mjesto zimskoj nakon posjeta Sintri, mjesta čiji su romantični pejzaži uvršteni na UNESCO-v popis baštine.

- Sljedeći dan otišli smo u Sintru i Cabo de Rocu gdje nas je dobro napuhao vjetar. Tamo smo osjetili miris oceana na najzapadnijoj točki Europe. Možda će zvučati čudno ali kad stojiš na kraju europskog tla uz more koje se prostire unedogled, osjećaš se kao da gledaš s nekog balkona na ostatak svijeta. Slobodno vrijeme sam iskoristila da se popnem na maurske zidine i malo prošećem gledajući prizor iz ptičje perspektive. Nevjerojatno je hodati po nečemu što je uvršteno u UNESCO-vu baštinu.

U usporedbi sa susjednim državama, Portugal nije površinom velika zemlja, pa je između gradova organiziran prijevoz autobusom, a u gradovima su se služili Uberom.

- Portugalom smo putovali busom što je bilo odlično rješenje, a valja priznati i da je lakše kad to drugi organiziraju za vas. U Lisabonu i Portu dosta smo se vozili Uberom, što je bilo prvi put da nismo ulazili u metro ili gradski bus, i moram priznati da je bilo jako praktično. Inače nisam sklona tome, ali ispalo je dobro. 

Ističe kako inače nije sportski tip, ali priznaje da bi se uz mediteranske arome i svjež zrak lako mogla naviknuti na jutarnju tjelovježbu. U nastavku putovanja najviše ju je očarala atmosfera Porta.

- Ah, Porto. Prve asocijacije su mi šareno, veselo, toplo, mirisi ribe i vina. Miriše na život. Milijun svjetla. Nevjerojatno je da hodaš po mostu ispod kojeg se nalazi još jedan most, a oko tebe je sve puno prometa i sve vrvi ljudima. Uz rijeku Douro gomila je restorana. Tamošnjim ljudima atmosfera i sreća pola su zdravlja. Dojmio me se broj uličnih umjetnika. Svugdje se svira, pjeva.. U parkovima ljudi sjede na dekicama i pokraj sebe imaju košare s delikatesama. Neki se sunčaju, neki čitaju. Sve je totalno opušteno. 

Posebno je uživala u posjetu knjižari Livraria Lello, za koju se govori da je poslužila J.K. Rowling kao inspiracija za serijal o Harryju Potteru. Knjižnicu su posjetile na inicijativu njezine mlađe sestre.

- Mamu i mene odvela je u knjižnicu i moram priznati, dok smo stajale vani gledajući u tu sitnu zgradu stiješnjenu između dvije veće zgrade, da nisam imala perspektivu kakvo se blago unutra skriva. Ostavila me bez daha, totalni Harry Potter, samo mi je odora nekog od domova nedostajala. Zadržala bi se cijeli dan. Iskreno, ne znam je li točan mit da je J.K. Rowling ondje našla inspiraciju, ali nakon viđenog malo je vjerojatno da baš to nije bio poticaj za pisanje.

Budući da Portugal slovi kao država s ukusnom hranom, nije mogla odoljeti a da prvi put ne kuša neke od njihovih autohtonih jela po kojima su poznati širom svijeta. Iako generalno zadovoljna, pojedini specijaliteti kod nje su izazvali pomiješane osjećaje.

- Nije mi se dopala franchesina, Portovo klasično jelo. Bulhao Pato, prema uglednoj gastronomskoj stranici TasteAtlas preporučeni specijalitet, za svaku je pohvalu. Hrana općenito, a jeli smo pretežito morsku hranu, bila je izvanredna. Odlikuju je čiste namirnice u kojima se osjeća okus mora, a pritom imaju doista malo začina. U ljetovalištu Cascais najeli smo se u jednom malom obiteljskom restorančiću usred glavne ulice. Bio je to slučajan odabir, ali hrana je bila mrak. Zapravo, u Portugalu ćete rijetko gdje loše jesti. Sve je napravljeno tako da hedonisti mogu uživati u okusima. Najfiniji su mi bili namazi od bakalara, bakalar s jajima, račići s čilijem i češnjakom... odličan okus! 

Ostala je oduševljena lokalnim stanovništvom i njihovim gostoprimstvom, a za cijene tvrdi da su usporedive s onima kod nas.

- Nevjerojatna je ta energija ljudi. Svi su toliko različiti, a opet stalno nasmijani. Sjede, šeću, stoje na pragovima lokala, druže se u parkovima i ulicama. Život izgleda tako lagano. Neugodnih situacija nismo imali. Držim se mantre da, dokle god poštuješ onoga u čiju zemlju si došao, nećeš se dovesti u problem. Usudila bih se reći da su cijene kao u Zagrebu. Ni hrana ni piće ne odskaču pretjerano od naših restorana. Naravno, sve ovisi što i gdje jedete. Taverne i restorani u kojima smo ručali i večerali nisu bile preskupe. Ima stvarno za svakoga ponešto.

Ovo putovanje ostalo joj je u dobrom sjećanju pa priznaje da bi ga sa zadovoljstvom ponovila, a osim lijepih uspomena, sa sobom je ponijela neke zanimljive suvenire.

- Vratila bih se svakako. Smatram da Portugal ima još mnogo toga ponuditi. Putovanje koje traje samo nekoliko dana bilo je jako intenzivno, no te boje, okusi i mirisi i njihova nevjerojatna lakoća postojanja su sve. Već sutra bih sjela na avion za bar jedan ručak. U Hrvatsku smo donijele konzerve bakalara i, iako zvuči čudno, imaju odličnu trgovinu gdje se može kupiti personalizirana konzerva s vašom godinom rođenja. I ne, riba nije uključena u pakiranje nije tada upakirana, kao što sam ja pomislila – smije se Lucija i nastavlja – nego je samo konzerva takva da se može dugo čuvati. Također, iz knjižnice smo donijele nekoliko knjiga.

Za kraj napominje kako sebe smatra dobrom organizatoricom koju ispunjavaju putovanja. Tim povodom otkrila nam je koje destinacije planira posjetiti, što je sljedeće na redu

- Ne hvalim se, ali dobra sam organizatorica. Volim aktivan odmor, a volim i onaj malo manje aktivan, ovisno o tome s kim putujem, gdje putujem i koliko dugo. Ali generalno mi je važno samo da se nekamo ide, ne volim biti na mjestu. Prije tjedan dana vratila sam se iz Belgije i Nizozemske, gdje sam se također lijepo provela, pa još nisam razmišljala kamo bih dalje. Hajde, neka budu za sada ove četiri države - Kuba, Irska, Australija i dodat ćemo Meksiko. Ali sad je na redu jedna i jedina Hrvatska! Ipak je naša zemlja jedna od najpoželjnijih destinacija u očima mnogih svjetskih putnika, a mi smo tu rođeni pa je možemo razgledavati kad god želimo.      

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.