U povodu 25 godina web portala Večernjeg lista vrijeme je i za izbor 50 najboljih domaćih albuma u posljednjih 25 godina. Izuzmemo li nekoliko izdanja iz 1999. godine, zapravo je riječ o najboljim albumima 21. stoljeća, pri čemu najviše veseli da se upravo zadnjih desetak godina pojavilo mnogo njih koji mogu konkurirati sada već legendarnim radovima veterana na prelasku stoljeća i tisućljeća. Izvođači i albumi poredani su kronološki kako su objavljivani, a čitatelji u anketi na web portalu Večernjeg lista mogu izabrati svoje favorite za koje možete glasati do 26. travnja.
1. Livio Morosin, Dario Marušić – Bura-Tramuntana (1999.)
Ambicioznim albumom „Bura Tramuntana“, snimljenim u društvu istarskog glazbenika na tradicionalnim instrumentima Darija Marušića, Morosin je stvorio jedan od najzanimljivijih proizvoda domaće etnoscene. Livio je postao prečac ili poveznica između lokalne tradicije i čistokrvnog popa, a ne treba smetnuti s uma niti njegove prijašnje zasluge u popularizaciji ča-vala i ulogu sive eminencije žanra koji je potpisao najuspješnije pjesme Alena Vitasovića.
2. Pips Chips & Videoclips – Bog (1999.)
Nakon „Freda Astairea“ stiglo je još jedno remek-djelo, „Bog“, a oba albuma ostala su upisana na vrhu najboljih radova domaćeg rocka devedesetih. S klasičnim pjesmama koje se i danas nalaze u koncertnom repertoaru grupe, novi rock-bogovi na Zemlji i u zemlji posvjedočili su velikim kreativnim mogućnostima Dubravka Ivaniša-Rippera, grupe i Denykena, te radikalnoj izmjeni zvučne slike s prvih albuma Pipsa. Nedavno su reizdani na vinilima.
3. Svadbas – Jug (2000.)
Prije nego su počeli kao producenti raditi za druge, Jura Ferina i Pavle Miholjević sa svojim bendom Svadbas snimili su i album „Jug“, pa zatim u Gavelli odradili cjelovitu izvedbu albuma, ambicioznim koncertom spojivši glazbu s albuma i scensku prezentaciju. Ništa čudno budući su bili redoviti potpisnici glazbe za kazališne predstave ili filmove, pa je već u ranim godinama Svadbasa bila jasna njihova sposobnost preskakanja žanrova.
4. Legen – Seljačka buna (2000.)
Dugo očekivani nastavak Legenova briljantnog prvijenca „Paunov ples“, „Seljačka buna“ bila je rad wide-screen, epskih „tehnicolor“ proporcija u kojem su se ispreplitale povijesne i društvenopolitičke teme, povezivala prošlost tradicijske glazbe uz elektronsku sadašnjost i tajkunsku stvarnost, zahvaćenu naslovnim epom Dubravka Matakovića. Nastavljajući rad na razmeđi etno glazbe i elektronike, povezivali su tradiciju i sadašnjost kao malo tko kod nas.
5. Darko Rundek – U širokom svijetu (2000.)
Manje pop nego prethodni uspjeh „Apokalipso“ - preciznije, manje popularna glazba, a više kantautorski rad slojevitijih motiva – „U šarenom svijetu“ bio je album mirne atmosfere, zahtjevnijih tekstova i višeslojnih asocijacija kojim se Rundek pokazao dijelom vrlo širokog svijeta. Nastavak s albumom „Ruke“ i hitom „Makedo“ otvorio mu je prostor za autorski niz sve do danas u kojem Rundek nije napravio niti jedan pogrešan korak.
6. Let 3 – Jedina (2000.)
Nnakon što im je prošli album „Nečuveno“ bio nečujan i prazan CD (a mogao se kupiti u trgovinama), „Jedina“ je nekoliko mjeseci bila doslovno jedina, otisnuta u samo jednom primjerku. Album se nakon par mjeseci našao u slobodnoj prodaji. Magnumopusu od šesnaest pjesama (trajanja sedamdesetak minuta) bio je superiorno dugosvirajuće ostvarenje i rekapitulacija nekih od najbitnijih karakteristika glazbe Leta 3.
7. The Bambi Molesters – Sonic Bullets: 13 From The Hip (2001.)
Na album „Sonic Bullets – 13 From The Hip“ doveli su Petera Bucka i Scotta McCaugheya iz R.E.M., Chrisa Eckmana iz The Walkaboutsa u pjesmi „Ice And Pinewood Trees“, te gostovali na europskoj turneji R.E.M.-a prije kojih su nastupili na legendarnom koncertu u Kopru. Ovakav odnos snaga na inozemnom terenu pozitivno je utjecao na medijsku percepciju grupe na domaćem terenu; radilo se o domaćoj grupi koja je doživjela najveće hvalospjeve kritičara i kolega u svijetu.
8. Edo Maajka – Slušaj mater (2001.)
Upravo su priče od krvi i mesa bile jedan od aduta besprijekornog prvog albuma Ede Maajke s temama o švercu oružja, izbjegličkim tragedijama, Daytonu, pogibijama, ljubavnim brodolomima i pričama o svakodnevnom preživljavanju, remek-djelu koje je majstorski vrludalo između opake stvarnosti ispričane izravnim jezikom. Spram šminkerskog hip hopa sa zlatnim lancima i automobilima Edo Maajka nudio je sadržaj nakon kojega niste mogli mirno spavati.
9. Jinx – Avantura počinje (2001.)
Četvrti album Jinxa zabetonirao je dobitnu kombinaciju i situaciju grupe koja je nakon kazete „Sextasy“, prvog službenog albuma „Second Hand“ i „Pompeja“ postala najprodorniji primjer nove domaće srednje struje s inteligentnim hitovima, odličnom produkcijom i Yayom kao vjerojatno najboljom domaćom pjevačicom zadnjih 30 godina. Autorski i producentski rad Gordana Muratovića-Cokija osigurao mu je poziciju jednog od najtalentiranijih pop-mahera kod nas.
10. Goran Bare & Plaćenici – Izgubljen i nađen (2001.)
Prvi Baretov samostalni album „Izgubljen i nađen“ iznijela je ekipa glazbenika okupljena pod zajedničkim imenom Plaćenici, iako to nipošto nisu bili. Iz Pipsa odbjegli Alen Kraljić na gitari, Kruno Levačić, bubnjevi, Davor Rodik na pedal-steelu, Marko Križan na Hammond orguljama, Risto Ibrić violina i Nikola Marjanović iz grupe Sane na bas gitari, svirački su majstorski slijedili blues/country format. Kao što se vidjelo i na promotivnom zagrebačkom nastupu u Saxu, Bare i Plaćenici bili su autohtona ekipa spojena prirodnim žarom za korijensku američku glazbu.
11. Gibonni – Mirakul (2001.)
Gibonnijev mediteranski mirakul za globalnu utakmicu bio je pažljivo skockani diskografski proizvod koji je podjednako plijenio visokoprofesionalnom egzekucijom i proširivanjem mogućnosti rječnika domaće pop glazbe. A on nakon „Mirakula“ više nije bio isti. Nakon „Judi, zviri i beštimje“, „Mirakul“ je bio drugi album za redom kojim je Gibonni krupnim koracima odmicao estradnoj konkurenciji, što radi i danas.
12. El Bahattee – Amen (2002.)
Nakon prvijenca „Svaki pas ima svoj dan“ „Amen“ se nametnuo kao jedno od najzaokruženijih autorskih izdanja domaćeg hip hopa uopće, s ubojitim rječnikom, izravnim govorom, otrovnim opservacijama i bez muljanja po neutralnom terenu. Iako se netko mogao zapitati čemu toliko uvreda na račun protivnika, pravo pitanje bilo je čemu uljepšavati turobnu stvarnost čiji je El Bahattee bio punopravni kroničar.
13. Gustafi – Na minimumu (2002.)
Poput zahuktale lokomotive albumom „Na minimumu“ Gustafi su ubrzano nastavili dotadašnjom trasom popločenom s četiri odlična albuma, a uloženi trud i stečenu reputaciju Edi Maružin kao glavni autor i vrhunska ekipa glazbenika potvrdili su punokrvnim zgoditkom. Kao jedna od vodećih domaćih koncertnih postava Gustafi su odavno zacementirali i status prvorazredne atrakcije uživo, a ne samo u studiju.
14. Luky – Ararita (2002.)
Dragan Lukić-Luky bitno je pomogao zvučno osmisliti karijere Damira Urbana, TBF-a, Dina Dvornika, Daleke obale, a surađivao je na jednom album riječkih Laufera i Olivera Dragojevića. Samostalnim albumom „Ararita“ samom sebi napravio je ono što je kao producent ranije dao drugima. „Araritom“ je redefinirao zvuk, govor i izražajne mogućnosti dalmatinske pop glazbe, spojem dalmatinske šansone i suvremenog zvuka s osloncem na aktualne trendove.
15. Electro/Lado – Lado Electro (2003.)
Premijerna domaća folklorna postava odavno je stekla reputaciju ključnog folk-čimbenika, ali je za povezivanje sa suvremenom estetikom glazbene pretvorbe bila potrebna ruka vanjskoga člana. Bolje ime od Hrvoja Crnića Boxera teško se moglo pronaći. Upravo je jak vokalni pečat Lada i otvorenost i sposobnost Hrvoja Crnića-Boxera i Borisa Harfmana ono što je „Lado Electro“ učinilo pravim remek djelom, radom čiji je značaj nadmašivao vremenske i zemljopisne odrednice.
16. Hladno pivo – Šamar (2003.)
Kao dragocjeni primjer rocka svijesti i savjesti, „Šamar“ ostaje stožerna ploča domaćeg rocka s „jajima“ s početka dvijetisućitih. Osim što su davno stali na stranu istučenih žena, Pivo je hladilo vruće glave iako je ispod svega kuljala vruća svirka i strasna dosljednost. Dobitnici nagrade HHO-a te godine govorili su o zlostavljanju žena puno prije nego je to kod nas postalo uobičajeno, a pjesma i danas ima odjeka s obzirom na događanja zadnjih godina.
17. Elemental – Male stvari (2004.)
Zagrebački Elemental trećim albumom „Male stvari“ nagovijestili su da im je zanimljivija opcija bila proširivati granice žanra nego zagovaranje hip hop pravila iz prošlih sezona. Nakon „Tempa velegrada“ s „Malim stvarima“ napravili su još
jedan veliki korak, kao organski „lajv“ bend miješajući podlogu hip hopa s R&B-om, soulom, funkom i reggae začinima, te stvorili dobitnu kombinaciju kojom sve do danas ostaju jedno od najvažnijih domaćih imena.
18. Yammat – Plan B (2004.)
Dugo pripremani prvi album postave Yammat „Plan B“ na koncu je postao sretni dio priče o domaćim diskografskim debijima. Dobitnici nagrade Crni mačak za nove nade još 2001. nisu glavom bez obzira požurili u realizaciju prvog diskografskog projekta, a čekanje se pokazalo pametnim izborom. S dva uspješna radijska singlea „Putujem“ i „ Nada“ iza sebe Yammat su u realizaciju prvog albuma uložili puno više strpljenja nego je to uobičajeno i bili predvodnici sasvim nove scene kod nas.
19. Arsen Dedić – Na zlu putu - (2004.)
Briljantnim radom „Na zlu putu“, prije odlaska u bolnicu Arsen Dedić ponudio je jednog od najozbiljnijih kandidata za album godine, ne samo zbog njegove vrijednosti, nego i zbog činjenice da je „rekonvalescent“ Arsen snimio svoj možda najbolji album u karijeri nakon antologijskog dvostrukog „Homo Volans“ iz 1973. Kantautorskih veličina poput Dedićeve nismo imali baš previše, a nakon ovog albuma tako je i ostalo.
20. TBF – Maxon Universal (2004.)
Do tada najuspješnijim albumom „Maxon Universal“ TBF je pretvorio hip hop u „domaću stvar“ i postao stožerni dio nove srednje struje, bend koji nije opisivao samo splitsko, nego puno šire stanje domaćeg uma. Pronicljivi tekstovi bili su u stanju detektirati mnoge detalje i životne situacije, podjednako na osobnoj i općedruštvenoj razini, a TBF pretvorili u možda najpopularnije ime svoje generacije među domaćom masovnom publikom.
21. Let 3 – Bombardiranje Srbije i Čačka (2005.)
Pun brojnih citata, furioznog miješanja sampleova, elektronike i žive svirke, suprotstavljanja ili spajanja elemenata koji teško mogu ići zajedno, narodnjaka i rocka, „Bombardiranje Srbije i Čačka“ bio je jedan od najzahtjevnijih albuma godine. Dojam shizofrenosti koji ostaje u ušima nakon prvog slušanja, tada nisu krili niti Prlja niti Mrle. Na premijernom preslušavanju u tonskom studiju priznali su da je „Bombardiranje Srbije i Čačka“ teško „provariti“ iz prve. Ali iz druge…
22. Leut Magnetik – Leut Magnetik (2005.)
Leut Magnetik drugim albumom ponudili su žanrovski pročišćeniju strukturu koja je otkrila i pomoć koproducenata, braće Muratović. Kraftwerovska elektronika stavljena je u fokus naspram ponekad nedefinirane žanrovske širine prvog albuma. „Dvojka“ je zvukom i ukupnom strategijom pokazala otvorenost prema manje upotrebljavanim rutama, te zbrajanje žanrova od funka i elektronike, do pop melodija i neoklasike.
23. Natali Dizdar – Natali Dizdar (2005.)
Kao jedna od rijetkih trajnih i uspješnih protagonistica izniklih iz okruženje talent-showa kod nas, na Novoj TV, Natali Dizdar ozbiljnu karijeru započela je vrlo konkretnim albumskim radom. Odličan glas našao se u okruženju solidnog materijala i pod dirigentskom palicom Gordana Muratovića-Cokija iz Jinxa koji se opet pokazao sretnim izborom aranžera, producenta i koautora pjesama.
24. My Buddy Moose – My Buddy Moose (2006.)
Odličan prvijenac riječke postave My Buddy Moose dao je važan domaći prilog glavnog autora Luke Benčića i članova podžanru novog tradicionalizma. Americana je sa My Buddy Moose dobila domaću inačicu koja je profitirala prije svega zbog poznavanja materije i očitog sviračkog gušta postave diskofila koji su pomiješali country, rock'n'roll, soul i garažni rock na način kako su to radila imena Glitterhouse
25. Kawasaki 3p – Idu Bugari (2009.)
Kawasaki 3p osnovan je 1993. i nakon Psihomodo popa u osamdesetima vjerojatno je sastav koji je najdulje čekao na diskografsku šansu. Izvrsni koncerti u Tvornici i Močvari bili su neki od najboljih rock fešti u Zagrebu, a kao jedini domaći headliner nastupili su na INmusicu i oduševili tisuće ljudi na Jarunu. Nakon prvog albuma „Kawasaki 3p“ iz 2003., „Idu Bugari“ zacementirali su vodeću poziciju, a njihovu „Antoniju“ s Dore trebalo je poslati na Eurosong.
26. Nina Romić – Daljine (2010.)
Nina Romić četvrtim albumom „Sloboda“ nakon stanke od četiri godine nastavila je niz vrijednih albuma od kojih su prvijenac „Daljine“ postale općepriznati klasik. Kad sam pregledavao unatrag pronašao sam da su mi i njeni albumi „Ptice“ i „Stablo“ svake godine izdavanja ulazile na top-10 godišnje popise najboljih domaćih albuma. Kao i kasniji „Sloboda“ i lanjski album „Jezero“, što ju čini jednom od autorica s ponajboljom listom albuma u karijeri kod nas.
27. Goran Bare & Majke – Teške boje (2011.)
Najavni single „Teške boje“ pokazao je da Goran Bare još može razviti visoko svoju emocionalno razapetu figuru (videospot sa raspelom nije bio nimalo slučajan) i sa par rečenica, bolno istinitih i prodornih, prodrmati stvari i reći ono za što drugima treba puno više riječi. Upravo ta osob(e)nost ključna je u shvaćanju Bareta i Majki, koji su na „Teškim bojama“ povezali garažni rock, hard rock i psihodeliju, ispovjedne tekstove i sugestivne vokale u dobitnu retro-mješavinu uglavljenu u sadašnjost.
28. Mayales – 2 (2012.)
Povratak Mayalesa albumom „2“, nakon 13 godina stanke, bio je jedan je od najradikalnijih preokreta kod nas. Nove pjesme Petra Beluhana i Vlade Mirčete donijele su začudne aranžmane i prirodnu, naturalnu svirku u kojoj su se hipnotički vokali i višeglasja miješali sa slojevima gitara i ritam sekcijom, a klavijature i detaljistički ukrasi duhača pokazivali kako se trebaju slagati aranžmani. Važnu ulogu odigrao je Gordan Muratović-Coki i kao producent i koautor aranžmana, te artikulirao put kojim Mayalesi uspješno idu i danas.
29. Overflow – Overflow & Miškina (2013.)
Sjećam se kad su Overflow u Tvornici promovirali album „Overflow & Miškina“, njihov prvi na hrvatskom jeziku. Do tad su pjevali na engleskom i više svirali po Engleskoj nego po Hrvatskoj, tamo su bili uspješniji nego svi drugi domaći rock bendovi koji su otišli trbuhom za kruhom. Tada su svirali u Malom pogonu, što dovoljno govori o nerješivom paradoksu domaće scene i nakon 23 godine prestali sa radom. Tako nam i treba.
30. Matija Dedić – Matija svira Arsena (2015.)
Album "Matija svira Arsena" osim što je na mnogim popisima kritičara proglašen za album godine, dobio je čak pet nagrada Porin, uključujući i onaj u kategoriji albuma godine, što se dogodilo prvi puta nekom instrumentalnom domaćem jazz albumu. Dapače, kao najprodavaniji domaći album 2015., „Matija svira Arsena“ svjedočio je rijetkoj pojavi, usuglašenosti stručne javnosti i poklonika sa željama masovne publike.
31. Irena Žilić – Haze (2017.)
Irena Žilić u više od deset godina rada iznimno je pomogla proboju novog autorskog ženskog pisma kod nas. Koncert u Velikom pogonu Tvornice kulture kojim je promovirala drugi studijski album „Haze“, došao je nakon međunarodnog uspjeha, zahvaljujući bendu Morcheeba. Žilić je nastupala s Morcheebom na turneji po Velikoj Britaniji i Italiji, a upravo njezin singl „The Moon“ izašao je u izvedbi Morcheebe na njihovu albumu "Blackest Blue". Pjesma je originalno objavljena na albumu „Haze“.
32. Mile Kekin – Kuća bez krova (2018.)
Kekinov samostalni album „Kuća bez krova“ bio je krovni domaći album te godine. Iako ne spominje izravne političke događaje, jasna je politička intonacija albuma koji se bavi važnim temama. Izvrsne pjesme u Denykenovoj produkciji usprkos ozbiljnih priča lako ulaze u uho i šire Miletovo evanđelje. Sve ostalo bilo bi ispod razine autora kakav je Kekin. Može li domaća rock glazba imati tekstove koji nešto govore o današnjoj situaciji i melodije koje ljudi mogu pjevati da lakše shvate o čemu se radi? Mogu, ali treba imati pravog autora.
33. Vojko V – Vojko (2018.)
Domaći hip hop iznad vode održali su mnogi, ali među mlađima ponajviše Vojko V iz nekadašnjih Dječaka. Prvi samostalni album „Vojko“ potvrdio je važnim koncertnim nastupima i postao, što nam nasušno treba, široko popularno ime. Prije Pips, Chips & Videoclips održao je sjajan nastup na zagrebačkom Beerfestu i bio nova zvijezda večeri koju su svi žicali autograme, a krajem iste godine nastupio u punoj maloj dvorani Doma sportova, potvrdivši na terenu „navode“ s albuma.
34. Jonathan – To Love / To Hold (2018.)
Posebno limitirano dvostruko vinilno izdanje albuma „To Love / To Hold“ otisnuto je u samo 300 primjeraka. Vinil je na jednom mjestu donio oba posljednja izdanja Jonathana koja su završili na popisima najboljih godišnjih albuma u regiji. Dvostruki album nasljednik je debitantskog uratka „Bliss“, objavljenog na vinilu 2015. godine. Sa ta tri izdanja i singlom „Getting Closer Is Keeping Us Apart“, Jonathan su se u šest godina probili među najcjenjenije i koncertno najjače bendove regije.
35. Kensington Lima – May (2018.)
Kensington Lima, projekt Josipa Radića i suradnika, bio je neobično zanimljiv projekt talentiranih domaćih glazbenika. Radić u obraćanju zainteresiranoj javnosti odlučio na skromnost, vlastito CD izdanje Kensingtona Lime i istinskim poznavateljima i ljubiteljima povijesti pop i rock glazbe ponudio majstorski album koji bi ganuo i britanske novinare Guardiana, magazina Mojo ili Uncuta. „Novi tradicionalizam“ kod nas dobio je još jednu važnu kariku.
36. Sara Renar – Tišina (2016.)
Drugi album „Tišina“ Sare Renar označio je odlazak jednostavnije zvučne slike „djevojke s gitarom“ s prvog albuma „Djeca“ i nastavak EP-ja „Jesen“, ulazak u prostor elektronike s bogatima slojevima klavijatura, loopova i ritmova. Kao „sama svoj majstor“ na recitalima na pozornici Renar je podjednako uspješna bila u zanimljivoj izvedbi i lirskoj ekspresivnosti i sugestivnim vokalima, što je nakon „Tišine“, nadograđeno idućim albumima „Gdje Povlačiš Crtu?“ i „Šuti i pjevaj“.
37.. Truth ≠ Tribe – Distances (2019.)
„Distances“ je, prema riječima Maka Murtića iz Mimika Orchestra, bio „rock album ceste“, putovanje na kojem se susreću zvuk Afrike, Balkana, elektronski tretirane i improvizirane glazbe, mnoga „plemena“ i „istine“ u potrazi za rješenjem, tj. suživotom, koje može biti samo spoj, a ne izbacivanje, pronađenih sastojaka. Kao preslik stanja i „zidova“ u svijetu, te lokalnih neuroza i bodljikavih žica Šengenske zone, „Distances“ povezuje sve ono što se pokušava prekrižiti dnevnopolitičkim ludostima.
38. Krešo Bengalka – Sve najbolje (2019.)
Album „Sve najbolje“ zapravo opisuje put od lošeg prema još gorem, otprilike kao tekst pjesme „Direktor“; "bija san govno, posta san đubre". Ako redovito pratite vijesti i ne gurate glavu u pijesak, doista vam se čini da se ponajbolji domaći reperi s nepodnošljivom lakoćom kreću temama teže podnošljivije stvarnosti. Krešo Bengalka pravi je pjesnik i donosi najbolje od suvremene domaće poezije.
39. Aljoša Šerić – Što ćemo raditi do kraja života (2019.)
Solo album Aljoše Šerića rijedak je domaći primjer intimističkog albuma koji pripada žanru demistifikacija, radovima koji se bave intimnim razmišljanjima, brakovima, razvodima, ljubavima, mržnjama i rastancima, pjesmama u kojima je znoj pozornice zamijenjen pitanjima, nedoumicama i privatnom srećom iz dnevnih i spavaćih soba, pa i kuhinje. Nakon što je potpisao pjesme za album Tonke, opet se odrekao popularnosti Pavela u intimističkim i duhovitim pjesmama kojima se upisuje na listu ponajboljih domaćih kantautora.
40. Chui – Iz kapetanova dnevnika (2019.)
Peti album grupe Chui „Iz kapetanovog dnevnika“ bio je jedno od najočekivanijih domaćih izdanja benda koji je posljednjih godina postigao ono što mnogi nisu; doveo je jazz na velike pozornice i među publiku odraslu na rave-partyjima i rock-festivalima. Iako bi se za njihov najbolji album mogao odabrati „Third Sun From The Stone“, daleko popularniji „Chui ovu glazbu“ sa big bandom HRT-a, ili zadnji „Zagreb-Berlin“, „Iz kapetanovog dnevnika“ došao je u trenutku kad su trebali dokazati da ono ranije nije bilo slučajno. I nije.
41. J. R. August – Dangerous Waters (2020.)
Nikola Vranić, aka J. R. August, plovio je uzbudljivim vodama na prvom albumu „Dangerous Waters“. Prvi je bio samo zbog forme, jer Vranić je već puno toga ponudio na EP izdanjima „Black Waters“ i „33“. „Dangerous Waters“ bio je početak karijere za širu publiku, a koncert u HGZ-u neposredno prije pandemije, objavljen na Blu-ray izdanju, te idući album „Still Waters“ plijenili su pažnju s Vranićem na glasu i klaviru, ili u velikom proširenom sastavu s pratećim glazbenicima i zborom.
42. The Gentleman – Hide & Seek (2021)
Za razliku od sjajnog prvog albuma snimljenog samo s gitarom i glasom, The Gentleman je koncept sa koncerta na zagrebačkoj Maloj sceni s proširenim pratećim sastavom prenio na prekrasan album „Hide & Seek“. Široki teren i maksimalna koncentracija u raznim žanrovima, uključujući superiornu autorsku i vokalnu sugestivnost, čine Marka Lucijana Hraščaneca najvećim džentlmenom domaće scene i autorom koji adekvatno odgovara na sva najteža pitanja koja sudbina postavlja pred nas.
43. Porto Morto – Portopop (2021.)
„Portopop“ idejno zvuči kao Haustor za 21. stoljeće. Ne samo zato jer je Roko Crnić važan suradnik Darka Rundeka - od turneje „Apocalypso Now“ do zadnjeg Rundekova albuma „Brisani prostor“ - već zbog toga što „Portopop“ pokazuje sličnu sklonost plesnim obrascima provučenim kroz moderne utjecaje elektronike, u kojima se ne gubi niti rock segment, te inteligentnim tekstovima koji resetiraju i testiraju svakodnevicu, trendove i novu stvarnost.
44. Bad Daughter – Let Me Panic (2022.)
Novi alter ego Bad Daughter pokazuje koliko je Dunja Ercegović (Lovely Quinces) sposobna u drugačijem formatu indie-rocka i electronice stvoriti uzbudljive pjesme s producentom i aranžerom Leonardom Klaićem iz grupe She Loves Pablo. „Let Me Panic“ pokazao je želju za odmakom, promjenom i autorskom „panikom“ u kojoj djevojka s gitarom postaje „bitanga i princeza“ u jednom, „loša kći“, ako se to kod nas uopće smije biti. Veliki samostalni koncert u dvorani Jedinstvo i nastup prije Florence and The Machine u pulskoj Areni potvrdili su uživo navode s albuma.
45. Urban & 4 – Lipanj, srpanj, kolovoz (2022.)
Duboku u karijeri Damir Urban snimio je jedan od svojih najboljih albuma. „Lipanj, srpanj, kolovoz“ podijelio je na dva dijela. Prvi disk snimljen je s Četvorkom, dok je drugi „Zapisi“ djelo samostalnih Urbanovih ruku i glasa, s ponekim gostom poput Ante Gela. Urban je „antimasker“, jer najbitnije pogonsko gorivo albuma „Lipanj, srpanj, kolovoz“ bilo je da se autor nije skrivao iza nikakvih maski, nego vas je brutalno jednostavnim sredstvima glasa, pjesama i imaginacije odveo na unikatno putovanje, poput Arsena Dedića na steroidima.
46. Mimika Orchestra – Altur Mur (2022.)
Saksofonist Mak Murtić jedan je od najambicioznijih kompozitora ne samo svoje svoje generacije, a Maja Rivić ima glas koji naprosto zaziva najsloženije projekte. „Altur Mur“ bio je jedan od albuma godine po svojoj umješnosti, sveobuhvatnosti, kulturološkoj otvorenosti i cjelovitosti, otvarajući prostore imaginacije i konkretne svirke 22-članog orkestra. S korijenskim etnografskim utjecajima „Altur Mur“ nadilazi granice žanrova i kreće se između Krka, Mediterana i Balkana na izumrlom veljotskom jeziku s Krka.
47. Ivan Grobenski – Apocalipstic (2022.)
Ivan Grobenski ime je koje vjerojatno ne zna nitko od masovne publike, nesvjesne kakav se talent nudi njenoj posvemašnoj ljenosti. Četvrti album „Apocalipstic“ nije mogao biti različitiji od prethodnog „Siromahi i lazari“. I taj je dvije godine ranije bio na vrhu popisa albuma godine. „Apocalipstic“ je u tekstovima pjesama, a i na omotnici, bio poput selfieja uperenog na potrošačku pozadinu i prijeteću prazninu iza nas.
48. Borna Šercar’s Jazziana Croatica i Ansambl LADO – Untamed (2022.)
Šercar je s kolegama na sjajan način uspio iskazati zvuk podneblja, predstavivši melodijske kodove Gorskog kotara, Slavonije, Međimurja, Zagorja i Baranje u novim skladbama koje se kreću terenom neo-klasike ili suvremene klasične glazbe. Uz Šercara na bubnjevima na „Untamed“ je sudjelovala vrhunska sviračka postava. Miksao ga je Janko Novoselić, čime se zaokružila ekipa muzičara iz HRT Jazz Orkestra, Chuija, Kozmodruma i još nekih postava koje redovito daju velike prinose domaćem jazzu.
49. Barbara Munjas – Right Place & Right Time (2022.)
Postoje odlične pop-ploče, a postoje i odlične, ali hrabre i avanturističke pop-ploče. Album Barbare Munjas „Right Place & Right Time“ pripada ovoj drugoj kategoriji. Za razliku od „ravnog“, uobičajenog popa, njezin bismo mogli okvirno nazvati epic-popom, melodramatski uzbudljivom glazbom koja će se, okvirno za usporedbu, svidjeti svima koji su slušali Bjork, Dolores O’Riordan, PJ Harvey ili Željku Veverec koja se i pojavljuje na albumu. „Right Place & Right Time“ album je s karakterom, individualnošću bogat rad u kojem su važni i suradnici Alen Bernobić, Marko Kalčić i drugi.
50. M.O.R.T. – Samo hrabro i bezveze (2023.)
M.O.R.T. doista može djelovati iscjeliteljski na psihologiju ljudi izgubljenih u mnogim problemima današnjice, kroz skoro šamanski ritual koji im te probleme „nacrta“ i predočuje na jednom od najboljih rock albuma godine, a svakako najvažnijem. I tako je domaća rock glazba ozbiljnih poruka, glasne realizacije, paklene svirke i za suvremeni svijet abnormalne otvorenosti i iskrenosti spala na četiri slova i isto toliko točaka; M.O.R.T.
Strašno! Od 50, a nema MP Thompsona? Najbolji, najpošteniji i najslušaniji ikad!!! Sramota!