Da se odlično snalaze u novim situacijama, voditelji Doris Pinčić i Duško Ćurlić dokazali su prošle godine kada su prvi put iz praznog HNK vodili virtualnu dodjelu Večernjakove ruže. Događaj je to koji je donio veliku prekretnicu na medijskoj sceni i pokazao da je uz puno volje, želje i motivacije moguće i ono što se dotad činilo nemogućim. Uigrani dvojac i ove će godine preuzeti kormilo najprestižnije medijske nagrade Večernjakove ruže, a uoči same dodjele koja će se održati ove subote, Doris i Duško otkrili su nam što nas očekuje na ovogodišnjoj dodjeli, koja je tajna njihove uspješne suradnje, ali i imaju li svoje favorite. Dodjela će se održati u HNK uz poštovanje svih epidemioloških mjera, a izravni prijenos bit će na 1. programu HTV-a od 20.10.
I ove godine gledat ćemo vas u voditeljskoj ulozi na svečanoj dodjeli Večernjakove ruže. Koje su vam prve asocijacije na spomen Večernjakove ruže?
DORIS: Večernjakova ruža veliko je priznanje. To je najozbiljnija nagrada takve vrste u Hrvatskoj i mislim da svatko tko se upiše imenom u Ružu radi jako ozbiljno i dobro. Ove godine sve ima i dodatnu težinu jer smo pokazali koliko su mediji u vremenu iza nas bili važni. Mislim da su najbolji ljudi nominirani i ove godine za Ružu. Time se pokazuje kolika je medijska odgovornost i na tome svi moramo još puno raditi. Mislim da još uvijek svi mi koji se bavimo ovim poslom nismo do kraja odgovorni i potpuno svjesni da svaka informacija koja se plasira može promijeniti svijet oko nas. Mislim da je važno da to dodatno osvješćujemo, a Ruža tome i služi.
DUŠKO: Ona veličanstvena pozornica HNK na kojoj sam još kao klinac sanjao da ću stajati. Doduše, stojim na njoj kao voditelj, a ne kao glumac, ali i to je dobar san. Naravno, tu su i dragi kolege iz svih medija i nagrada publike, Večernjakova ruža, koja ima svoju težinu.
Po čemu ćete najviše pamtiti prošlogodišnju virtualnu dodjelu Večernjakove ruže?
DORIS: Bilo je to prvo veliko virtualno događanje, znam da smo se suočavali s brojnim izazovima i dilemama te pitanjima hoćemo li uopće to moći izvesti. Kad smo mi to prvi napravili s Ružom, svi ostali počeli su s virtualnim dodjelama, tako da mi se činilo da smo zakotrljali jedan ozbiljan kotač promjene. Najviše pamtim onaj moj pozdrav laktom s Duškom. Ta slika ostala mi je u pamćenju.
DUŠKO: Baš po tome što je to bila prva virtualna dodjela, nakon koje su mnogi krenuli tim putem jer se zbog epidemioloških mjera drukčije nije moglo. Bio je čudan osjećaj gledati nominirane online, a pogotovo gledati i doživjeti na taj način reakcije dobitnika. Sjećam se da me Zoran Šprajc u prijenosu pitao kako to sad ide kad je dobio Ružu, kako će je preuzeti... Spontano sam mu prema kameri dodao njegovu nagradu, kao da prolazim kroz ekran. Sjećam se i veselja Ivane Paradžiković, nogometnog izbornika Dalića, Dine Rađe i mnogih drugih. Uglavnom, volio bih da to bude smo jedno sjećanje na vrijeme u kojem smo živjeli online.
Što nam pripremate u HNK, kakva dodjela nas očekuje, što možemo otkriti čitateljima?
DORIS: Ove godine ipak ćemo imati ljude uz sebe, doduše na pristojnoj distanci uz epidemiološke mjere, ali ipak ćemo imati ljude i mislim da je važno da pošaljemo sliku da se ipak nazire svjetlo na kraju tunela. Trenutačno je i to što ćemo imati ljude u dvorani već dovoljno atraktivno.
DUŠKO: Doris i ja pripremamo vam ono što su kreativni tim i scenarist Alen Đurica zamislili, a mi ćemo pokušati na najbolji način to prenijeti na pozornicu. Mi smo domaćini i to nam je velika čast, ali ne zaboravimo da je ovo večer nominiranih i dobitnika, onih o kojima je odlučio žiri, a publika i čitatelji Večernjaka odabrali su najbolje. Doris i ja činimo onaj sitni vez između kategorija i dobitnika, glazbe i svih koji će nas pratiti u izravnom prijenosu.
Je li to što ćete se godinu za godinom naći u istoj voditeljskoj postavi olakotna ili otegotna okolnost? Sada ste sigurno već uigrani voditeljski par, ali s druge strane gledatelji očekuju nešto novo i drukčije u odnosu na prošlogodišnju dodjelu. Čini li vam se da vam je letvica ove godine još više podignuta. Možete li nadmašiti prošlu dodjelu?
DORIS: Uvijek se trudimo povisiti letvicu. S jednakom pažnjom pristupamo svakom programu i svaki nam je jednako važan. Ruža još i više jer je pred kolegama pa je to i dodatni stres, ali jednakim intenzitetom pristupam svakoj emisiji. Nekad to ispadne dobro, nekad malo manje dobro, ali znam da uvijek dajem sve od sebe, a to je jedino važno.
DUŠKO: Kakvo trik pitanje! (smijeh) Mi smo profesionalci i svakom poslu pristupamo s istom odgovornošću i prema gledateljima, ali i prema sebi. Dodjela će biti drukčija samim time što ponovno idemo uživo sa scene HNK i ne mogu vam opisati veselje zbog tog osjećaja. Ružu sam dosad vodio i s Nevenom Rendeli, Danielom Trbović, Ivanom Vukušićem, a sad je drugu godinu zaredom vodim s kolegicom Doris. Otkako se Večernjakova ruža vratila kao nagrada nisam je vodio samo 2016. i 2019. kad sam bio nominiran za TV osobu godine.
Kako je surađivati s Duškom/Doris? Koje voditeljske osobine najviše cijenite kod svoga voditeljskog para?
DORIS: Duško je izuzetno dobar kolega, s njim nema nikakve napetosti i vrlo je jednostavno raditi. Jako je galantan i uvijek pazi da se onaj tko je uz njega osjeća dobro. S njim je sve što se radi igra. Čast mi je i zadovoljstvo dijeliti pozornicu s njim. Svaku suradnju s njim shvaćam kao učenje.
DUŠKO: Doris je spontana, topla i iskreno voli posao koji radi. U pripremi je štreberica kao i ja i vrlo praktično daje rješenja za neke eventualno dvojbene situacije. Inače je povjerenje ključna riječ kad radite s nekim na sceni, a mislim da je ono kod nas dvoje obostrano. Bit će mi užitak stati s njom na scenu i voditi program.
Tijekom prijenosa uživo često se događaju i neke nepredviđene situacije. Koji je vaš recept ili trik koji ste spremni potegnuti ako se tijekom dodjele dogodi neka takva situacija?
DORIS: Ako se dogodi neka nepredviđena situacija, i to je za ljude. Onda je najbolje prihvatiti tu situaciju kakva jest, a ne praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Naviknuti smo mi na to i mislim da se znamo nositi sa svim tim nepredviđenim situacijama. No ako nam baš padne reflektor nasred pozornice, reći ćemo da smo preživjeli i koronu i reflektor (smijeh). Snaći ćemo se...
DUŠKO: Prije svega dobra priprema i povjerenje koje imate u ljude s kojima radite. Bez toga je sve puno teže. Osobno, puno više volim raditi uživo nego snimati, nekako vam je koncentracija jednu stubu viša, a i adrenalin čini svoje, treme nestane čim kročite na scenu, a ostane samo odgovornost da posao napravite kako treba i uživate u tome što radite ono što volite.
Imate li svoje favorite na ovogodišnjoj Ruži?
DORIS: Naravno da imam, ali neću vam to otkriti. Mislim da su svi zaslužili nagradu ove godine jer nije isto raditi u uvjetima pandemije, kad je lockdown, kad ne možete doći do ljudi. Mi smo u "Dobro jutro, Hrvatska" svaki dan radili tri i pol sata emisije uživo. Bilo je to gotovo nemoguće, ali uspjeli smo sve to ispuniti. Mislim da su i kolege iz moje redakcije, ali i iz drugih medija, ove godine dali sve najbolje od sebe.
DUŠKO: Naravno, ali ni u ludilu ne bi bilo fer s moje strane da ih otkrivam. Svi koji su nominirani imaju iste šanse, svi su svojim vrijednim i kreativnim radom došli u tu poziciju, ali dobitnik u svakoj kategoriji može biti samo jedan. Mišljenje i odluku o tome daju čitatelji i gledatelji. Bez obzira na to tko dobio Ružu, čast je biti nominiran, i nije to diplomatska floskula. Čestitam svima.
Koliko znače nagrade poput Ruže, koju zapravo dodjeljuju gledatelji, jesu li te nagrade najbolja potvrda dobro obavljenog posla?
DORIS: Najbolja potvrda dobro obavljenog posla je da uvijek imate posla. To nam je najveća nagrada, ali je jako lijepo dobiti i jedno takvo priznanje. Nije to kao u Hollywoodu gdje nagrade poput Oscara glumcima dižu cijenu, ali nije to poanta. Poanta je stalno pridonositi svojim radom, a ako se dogodi nagrada, to je jako lijepo. Ova nagrada ima posebnu težinu jer je i žiri kvalitetan, a dodatni pečat tome daje i publika.
DUŠKO: Bio sam dvaput nominiran za TV osobu godine, a Ružu smo dobili za "A stranu" i za "Ples sa zvijezdama". Nagrada je kao šlag na torti. Može se i bez nje, ali kad je dobijete, uživate u njoj. Lijepo je kad gledatelji i čitatelji i na taj način pokažu da im je nešto doista dobro. Daje to neki dobar vjetar u leđa i doda još malo boje u naš posao. Dobar osjećaj.
Ružu su prije pandemije karakterizirali i odlični tulumi nakon dodjele. Jeste li bili na kojem? Nedostaju li vam ta vremena?
DORIS: Nisam bila. Ruže nije bilo nekoliko godina dok sam bila mlada, luda i bez djece, ali narast će djeca i normalizirat će se život pa ćemo i tulumariti.
DUŠKO: Srećom, uglavnom ih se sjećam (smijeh)... Naravno da mi nedostaju ta vremena i volio bih da se što prije vrate.
Vjerujete li da se nazire kraj pandemiji i svim negativnim posljedicama koje nosi?
DORIS: Mislim da se vidi lagano svjetlo na kraju tunela, ali još puno vremena treba proći da se vratimo na staro. Vidi se neko svjetlo. Ako ništa drugo, naučili smo se svi nositi s time. Više nam ta nova normalnost nije nova. Otkrili smo i neke dobre stvari. Ono što je valjalo u odnosima dodatno je postalo dobro, a ono što nije valjalo možda korona samo ubrza da propadne.
DUŠKO: Online imitacija stvarnosti mi se ne sviđa jer volim kontakt uživo, ali ako to pomaže da se ljudi ne zaraze, onda sam apsolutno za poštovanje epidemioloških pravila. Tako će biti i na dodjeli Ruže. Držat ćemo se pravila, biti veseli zbog nominiranih i dobitnika i svi zajedno nadati se da ćemo na idućoj Ruži ponovno tulumariti kao nekad.