Devedesetih godina Sandra Jurak bila je prepoznatljivo lice domaće estradne scene. Pjevala je prateće vokale brojnim zvijezdama, među kojima su Jasmin Stavros i Halid Bešlić, no najpoznatija je ipak bila po prijateljstvu i suradnji s Alkom Vuicom.
Ganuta kraljica sevdaha
Kad nije bila za mikrofonom, radila je u sportskoj redakciji na HRT-u, a onda joj se život, na pragu petog desetljeća, promijenio iz temelja. Spletom nesretnih okolnosti 2010. godine ostala je bez posla na televiziji, a sve ono što je uslijedilo nakon toga priča je dostojna filmskog platna. Pomislila je i to redateljica Višnja Skorin prema čijoj je ideji nastao film “Da je meni ono što mi nije” koji je imao svjetsku premijeru na Sarajevo Film Festivalu.
– Ključni momenti filma su moje preživljavanje nakon otkaza i povratak, odnosno pokušaj povratka na estradu – otkriva nam Jurak koju je kamera pratila u stopu.
– Odlučila sam se prikazati onakvom kakva doista jesam i većina ljudi upravo se zbog toga poistovjetila sa mnom – dodaje Sandra. Život joj nije bio nimalo lak, a ne srami se priznati ni da je bilo dana kada je preživljavala sa svega nekoliko kuna u novčaniku.
– Kada se nađete u situaciji da imate doslovno 10 kuna u džepu, a ostalo ulažete u sudske procese, onda prihvaćate i čišćenje stanova i čuvanje djece, a i brigu o starijim osobama. Nikada nisam podcjenjivala takve poslove jer smatram da svaki posao častan ako se radi pošteno – kaže.
Dokumentarac o Sandrinu životu već je sada ostvario odličan uspjeh. Na jubilarnom izdanju SFF-a završio je na petom mjestu, iza filmova o Maradoni i Vladi Divljanu.
– Ponosna sam da se moja životna priča našla uz priče o velikanu nogometa i velikana rock’n’rolla. To je za mene izvanredan uspjeh. Nisam osvojila Srce Sarajeva, ali jesam srce Sarajlija – napominje Jurak o kojoj je dokumentarac iz prvih redova pratila i kraljica sevdaha Hanka Paldum. – Nakon projekcije rekla mi je da ju je film rasplakao, da mi želi svu sreću i da sam prikazala pravu sebe u tome. Rekla mi je, da sam se možda više bavila svojom karijerom, a ne tuđima, tko zna gdje bi mi bio kraj – otkriva Jurak koja se prije dvije godine okušala i u RTL-ovu showu “Nikad nije kasno”.
– Prijavila sam se s ciljem da predstavim svoju kantautorsku pjesmu, no koncept showa to mi nije dopustio. Bila je to dobra prilika, ali ne za mene kao kantautora – kaže Sandra i priznaje da je pomoć potražila kod estradnih kolega, no bezuspješno.
Ne gubi vjeru u ljude
– Kucala sam na vrata nekim bendovima da im pjevam prateće vokale, ali svi su mi rekli da traže mladu pjevačicu. Ne mogu reći da mi nedostaju svjetla pozornice, već više susreti s tim nekim dragim ljudima – ističe 55-godišnja Jurak. Unatoč nedaćama koje su je zadesile, nije izgubila optimizam, ali ni vjeru u ljude. Kroz svoju nepriliku spoznala je tko su joj prijatelji, a napokon se posvetila i radu na sebi.
– Trenutno se bavim čuvanjem djece, završila sam i neke tečajeve, među kojima je i onaj za masera. Uvijek sam masirala svoje kolege na HRT-u nakon snimanja, svoje kolegice, sada konačno imam i diplomu tako da namjeravam spojiti ugodno s korisnim i otvoriti neki salon u kvartu – kaže.
Osim o salonu, mašta i završetku albuma sa svojim bendom te o povratku na glazbenu scenu. – Ne mogu sad prognozirati hoće li biti veliki povratak, ali s obzirom na to koliko ljudi dobro reagiraju na pjesmu “Da je meni” i koliko ovacija imam nakon svake projekcije dokumentarca unutar kojeg su moje pjesme, usudila bih se reći i moji snovi, nadam se da će me toliko njih doći podržati i na koncertima – zaključuje.
Ma hajde. Ti nas uči životu?! O tisućama žena koje jedva spajaju kraj s krajem, rade i po 2-3 posla i odgajaju djecu i brinu se i za roditelje, nema dokumentarca, ni naslovnica. Hajde, odfakaj!