Splitski kantautor Dean Dvornik (58) otišao je u Ameriku 2019. godine gdje je počeo raditi kao vozač kamiona. Dean i dalje stvara glazbu u tonskom studiju sličnom onom kakav ima u Splitu, a ovoga ljeta izdao je novi singl "Linčina".
Dino i Dean u funk su se zaljubili kada su s ocem Borisom snimali "Malo misto" u Starom gradom, a iako su svi u obitelji mislili da ih glazba ne zanima ostavili su neizbrisiv trag u funk glazbi s grupom Kineski zid koja je bila prva funk grupa u Europi. Dean je nastavio kao solo pjevač, a prošle godine objavio je digitalni album 'Let's move on' te kompilacija 'The best off'.
Prošla godina bila je veoma teška za sve, a mnogi domaći glazbenici tijekom koronakrize isticali su da im je egzistencija ugrožena jer ne mogu raditi svoj posao, a jedan od njih je i Dean koji se vratio u Ameriku gdje je bio i 90-ih.
- U Ameriku sam otišao 1987., a vratio se 1993. Slučajno se dogodilo da sam ponovo dobio zelenu kartu 2019., malo prije pojavljivanja koronavirusa. Moja adresa je u gradu Addisonu u Illinoisu, nedaleko od Chicaga. Ne da me nije sramota zbog toga što sam vozač, već sam na to i ponosan i sad kad se vratim, čeka me novi kamion u firmi Midwest freight express mojih prijatelja Bošnjaka, braće Livadić. Dok vozim, ne slušam glazbu, prepustim se mislima, a kad je gužva, i oprezu- rekao je glazbenik za tportal.hr.
Osim glazbe, Dean se bavi režijom i snimanjem , a na njegovom YouTube kanalu mogu se pogledati dokumentarci o životu u Kanadi i Americi.
- Ne smatram sebe režiserom ni snimateljem, danas imate na tisuće takvih kao ja koji znaju koristiti prednosti moderne tehnologije. Biti vrhunski profesionalac, za to je potrebno puno više, a ja samo radim najbolje što mogu u skladu sa svojim mogućnostima- objasnio je Dean koji je prošle godine objavio digitalni album.
-Digitala je promijenila glazbu isto kao što je mikrovalna pećnica dodala brzinu u pripremi jela i u redu je to, ali nešto se izgubilo. Glazbu ne pratim ni blizu koliko sam je pratio prije, nema se tu puno toga novoga otkriti. Sve je slično kao jaje jajetu, nažalost, a tu i tamo dogodi se nešto što me zainteresira.
Dean se osvrnuo i na grupu Kineski za koju kaže da mu uvijek vrati pozitivna sjećanja i osjećaje koji si nikada neće ponoviti.
- Taj uzvišeni proces stvaranja glazbe, očekivanje, pa onda sreća kad uzmete ploču u ruke i stavite je na gramofon. Užitak nakon objavljivanja prve ploče je neponovljiv, dodao je Dean i naglasio kako su ih roditelji uvijek podržavali u glazbi.
-Nije im bilo lako satima slušati zvuk bas gitare, to je bila tortura koju su stoički podnosili, a da ne spominjem probe koje su trajale mjesecima kad smo snimali ploču 'Kineski zid'. Tad smo imali i puhače, a kredit ide i susjedima, pa i stanarima susjednih zgrada. Nadam se da su poslije bili ponosni na nas, zaključio je glazbenik.
Sve bi ja njih poslao da voze ili bauštele. A evo to je baš dopalo Deana, pjevača sa glasom koji je jako poseban, koji odskače od drugih. Čovjek je bio nočni čuvar, sad vozi, ne parazitita na državnoj sisi za vrijeme ove plandemije. Poštovanje za tebe Deane..