Na varaždinskom Špancirfestu subotnji su program – osim koncertne, turističke i gastronomske ponude – efektno obilježili francuski bubnjari Transe Express.
Stisak uz omiljene balade
Kružili su gradom, ali vjerojatno su ih vidjeli i u Čakovcu kad ih je u sumrak građevinski kran podigao tridesetak metara u zrak, a oni su uz ovacije ljudi nastavili bubnjati kao da su čvrsto na zemlji. Na obližnjem Starom gradu na zemlji i pozornici bili su Bajaga s Instruktorima i grupa Buđenje. O Bajagi znamo gotovo sve; finim dvosatnim nastupom pokazao je da takav dugovječan repertoar nema puno ljudi pa smo doživjeli još jedno emotivno pražnjenje masovne publike koja se uz klasike i Žikine konferanse rasplesala, stiskala uz omiljene balade i ljuljala "120 na sat" ili u ritmu "220 u voltima". Najavljeni jesenski "Tulumi" Bajage i Instruktora u Zagrebu, Splitu i Rijeci s gostima Silenteom i Quasarrom bit će iduća provjera davno poznatih navoda, ali i nekih novijih pop bendova s kojima bi idućih godina trebala opstati domaća pop scena.
Stoga je prije Bajage bio bitan nastup Buđenja, jednog od najboljih domaćih pop sastava čiji se hitovi stalno vrte po radijskim postajama, a broj koncerata raste. Nije tajna zašto, Buđenje ima iza sebe odličan repertoar koji su u subotu navečer saželi u četrdeset minuta nastupa s izvrsnom, punom i modernom svirkom. Na prvoklasnom razglasu Buđenje je zvučalo "kao s ploče" s majstorskom svirkom zbog koje su mi neki u publici koji ih nisu ranije gledali šaptali u uho "ovi zaista zvuče kao svi prvoklasni bendovi". Negdje između pitkog popa Bon Jovija i žešćeg Gibonnija, s hitoidnim pjesmama pjevnih refrena, emocionalnih tekstova te višeglasjem i izvrsnom svirkom. Iako zaista zvuče dobro "kao s ploče", saftni zvuk jasnih i preglednih pjesama nadopunjen je odličnim konferansama frontmena i koautora pjesama Darka Bakića s akustičnom gitarom, duhovitim pričama koje među uobičajenim domaćim "ajmo ruke gore" pokazuju osjećaj za publiku i želju da joj se nekog vraga kaže i uspostavi kontakt.
Zvuk kao onaj s ploče
Uspostavljen je i u Varaždinu, što nije čudno jer Buđenje je raslo po klupskim svirkama od kojih su radili poznate tulume i veselice. Uostalom, gitarist Vedran Baotić mijenjao je Husa na par nastupa Parnog valjka, što dovoljno govori o sviračkoj spremi. Da smo Italija, ovakav majstorski ispolirani pop bio bi prodavan kao halva na CD-ima, ali kod nas je svima teško. No, sve veći uspjeh benda i reakcije publike na Starom gradu govore da uspijevaju zagolicali maštu i onih koji ih vide prvi put. Buđenje je nekima još neotkrivena tajna, sastav koji bi u sljedećih par godina trebao napuniti prazninu u potencijalno komercijalnom, ali kvalitetnom pop odjeljku koji je u svijetu temelj glazbene srednje struje.
>> Nisam ni slutila da će festival postati svjetski simbol mog Varaždina
mogli su pozvati na nastup barem Jelenu Karleušu ili neke srpske izvođađe poznate po šundu,hvala Bogu ima tu puno njihovih slušatelja i oborili bi rekord po posječenosti sigurno ali ipak i ovo je ok,okupilo se mnoštvo yugića , bratstvo i jedinstvo hehehe