Glumicu Mariju Kolb nedavno smo gledali u showu "Tvoje lice zvuči poznato" koji se prikazivao na Novoj TV. Mnoge je oduševila svojim transformacijama, a to ni ne čudi jer je ova uspješna Zagrepčanka nagrađivana glumica koja je do sad ostvarila 30 kazališnih uloga. Kako bi se opustila nakon napornog tempa showa, otišla je u Tursku gdje se, među ostalim, bavila i wakeboardingom. Otkrila nam je kako joj je bilo i što je sve tamo doživjela u devet dana.
- Ciljano smo odabrali baš Antalyu zbog Hipnotics parka - jednog od najljepših sportskih resorta namijenjenog wakeboardingu s namjerom obilaska i obližnjeg kulturno-povijesnog središta Side. Do Antalye, kaže, nije bilo direktnog leta iz Hrvatske.
- Putovali smo Turkish Airlinesom, s presjedanjem u Istanbulu jer direktnog leta nije bilo. Obje etape leta bile su ugodne, s osvježenjem i mogućnošću gledanja, tako da je vrijeme doslovno proletjelo. Vodili smo računa o prijavi veće prtljage ("oversize", sportska prtljaga, do 23 kg po osobi) tako da na check in-u nije bilo poteškoća, jedino su nas na povratku, na zagrebačkom aerodromu, zaustavili na carini i pregledali stvari, posebno daske za wakeboard i količinu gotovine koju smo imali.
Marija inače voli sport, a kako rijetko u medijima možemo pročitati nešto o wakeboardingu, opisala nam je što je to zapravo.
- Wakeboarding je kombinacija skijanja na vodi, snowboardinga i surfinga uz prelaženje raznih sprava tzv. prepreka i izvođenje trikova. Pojednostavljeno, radi se o daskanju na vodi, a umjesto surfanja po valovima brzina se postiže žicom (koja je zakačena na željezne konstrukcije) i po vodi vuče osobu brzinom od 30 km/h. To je vrlo zahtjevan, kategoriziran kao ekstreman sport, popularan u zemljama EU već desetljećima. I zanimljivo, to je najbrže rastući sport na vodi. Za primjer, u Njemačkoj gotovo svaki veći grad ima svoj wakepark, a ako ovaj sport netko želi isprobati u Hrvatskoj, to može učiniti u Splitu, na Pagu, u Puli i na Krku. Wakeboarding sam prvi put probala prošle godine u Litvi u "313 parku", koji slovi za najbolji wakeboarding park u svijetu, a posjetila sam i "Cable park" Krk koji se nalazi kraj Punta uz obalu mora. Najteži je zapravo početak, uopće ustajanje na dasku i privikavanje na brzinu, kao i balansiranje u oštrim zavojima. No, ako se osobi svidi i svlada taj početak, može vrlo brzo uživati u osjećaju slobode, vjetru u kosi, ambijentu koji je uvijek prekrasan, brzini i fizičkoj aktivnosti koja je vrlo uzbudljiva i angažira sve mišiće u tijelu. Za napredovanje nije loše uzeti instrukcije, posebno kada se osoba odluči skakati preko prepreka kako bi se izbjegle ozljede koje često idu ruku pod ruku s ovim sportom.
Prijatelji su je, naglašava, savjetovali o važnim detaljima za ovo putovanje.
- Na putovanje sam išla s dečkom i prijateljima koji imaju duži staž bavljenja ovim sportom tako da su nas uputili i posavjetovali u vezi svih važnih detalja oko putovanja i boravka u Hipnoticsu... rezervacije, klime (temperature su u lipnju prelazile 40 stupnjeva), izbora smještaja, rasporeda aktivnosti u parku i okolnih atrakcija, kao i svih nužnih stvari koje će nam trebati: kupaćeg s dugim rukavima (zbog jakog sunca i dugog boravka na vodi), krema s visokim faktorom i krema za mišiće i zglobove, flastera, aspirina, magnezija i tableta protiv bolova budući da su manje ozljede (istegnuća, žuljevi, masnice) i konstantna upala mišića - bez obzira na solidnu fizičku kondiciju - uobičajene.
VEZANI ČLANCI:
Tamo se nisu bavili isključivo sportom, već su posjetili i mjesto Side, a to je, napominje, bilo poseban doživljaj.
- Otišli smo na jednodnevni izlet u turističko mjesto Side koje se ističe bogatom poviješću i kulturnim atrakcijama. Tamo smo ciljano išli zbog amfiteatra koji datira iz 2.st. po.Kr., u kojem su se održavale svečanosti i gladijatorske borbe, a ima kapacitet za 15-20 tisuća ljudi. Sjediti tamo bio je zaista poseban doživljaj, a razlog više bilo je održavanje folklornog festivala upravo u to vrijeme tako da smo imali priliku doživjeti tradicionalne folklorne plesove, vidjeti kostime i nošnje i uživati u glazbi i pjesmi.
Uživala je i u raznim delicijama, ali nije joj se baš previše svidio burger od govedine koji je kušala.
- Oduševili smo se raznim delicijama, domaćim sirevima sa začinima, datuljama, maslinama i mariniranim orasima, lubenicama koje se poslužuju s bosiljkom i sirom i naravno turskim slasticama. U Sideu smo večerali u restoranu Kleopatra tik uz more. Počastili smo se goveđim carpacciom i salatama s raznim sirevima. A u Hipnoticsu je hrana prilagođena klijenteli koja dolazi, mahom iz sjevernih zemalja, tako da je uz mediteransku bilo i kontinentalne hrane, svega osim svinjetine. Probala sam i burger od govedine koji nije bio baš po mom ukusu, ali vjerojatno je stvar navike.
Pitali smo je i o cijenama, no kaže da nije primijetila da su nešto puno veće nego kod nas. Podijelila je i da je u resortu u kojem su bili hrana stizala svježa iz njihovih voćnjaka i plastenika.
- Nisam primijetila da su cijene u Turskoj puno veće nego kod nas. Čini mi se da je prijevoz taksijem skuplji, no oni se vole cjenkati pa se može postići dogovor. U kafićima i restoranima cijene se ne razlikuju puno. A u Hipnoticsu je hrana uključena u cijenu boravka, puni pansion, švedski all you can eat stol, tako da nam ništa nije nedostajalo, dapače, jeli smo više nego inače jer je bila blago za nepce. Naime, resort ima svoje voćnjake i plastenike koji se opskrbljuju vodom iz jezera sistemom prelijevanja. Radi se o samoodrživom parku, pravom malom raju, tako da apsolutno stoji ona od polja do stola. Hrana je uvijek svježa, a gotovo sve osim mesa plodovi su koji ondje rastu (banane, naranče, lubenice, marelice, patlidžani, tikvice, rajčice, paprike...)
Osim hrane, Mariju je oduševio i smještaj.
- Budući da se radi o sportskom resortu, smještajne jedinice su kućice neposredno uz jezero, čiste i lijepo opremljene sa svime što vam je potrebno (frižider, aparat za kavu, klima, tv, čistačice obilaze kućice i čiste ih svaki dan i mijenjaju posteljinu) tako da smo bili izuzetno zadovoljni smještajem. Resort ima i wellness zonu: bazen, hladnu jamu, saunu i jacuzzi, uslugu masaže, terene za košarku i tenis, što smo itekako koristili u pauzama od wakeboardanja. Ispred kućice nalaze se ležaljke za odmaranje, a prirodno okruženje (jezera, palme, brda u daljini) nešto je zbog čega jedva čekate da se svakog jutra probudite. Resort ima i sedam pasa i nekoliko mačaka koji vam uljepšavaju boravak, prate vas u šetnjama, a pokoju noć i spavaju pored kreveta ako im dopustite. Ono što je meni bilo posebno bitno je osjećaj sigurnosti tako da kućice ne morate zaključavati, nema straha od krađa i džeparoša jer je resort zatvorenog tipa. Posjetitelji su zaljubljenici u taj sport, uglavnom Nijemci, Šveđani, Britanci, a upoznali smo i Portugalce i mlade iz Bjelorusije. Cijelo to društvo i vibra je ono što me dodatno privuklo ovom sportu, otvoreni i srdačni ljudi željni druženja i razmjene iskustava.
Čistoća turističkih mjesta zna biti upitna, no glumica kaže da nije primijetila neki problem sa smećem u Turskoj, barem u mjestima koje je ona posjetila.
- Ništa više nego u drugim turističkim središtima tog tipa. Ali, na primjer u Sideu, umjesto smeća leže iskopine iz rimskog doba posvuda u tolikoj mjeri da ne znaju što bi s njima i samo nailaze na nove.
Ranije je, kaže, bila u Istanbulu, no ovaj put je ciljano išla u ovaj resort s namjerom da se bave fizičkim aktivnostima, pa baš nije imala vremena za posjećivanje drugih gradova i turističkih atrakcija. Pitali smo je i što bi bilo njeno putovanje iz snova.
- Voljela bih posjetiti Japan i Gruziju, a na jesen planiram s ocem posjetiti Egipat i krstariti Nilom jer je to njegova velika želja koju jedva čekam da mu ispunimo.
Odala nam je i što će raditi nakon povratka u Hrvatsku.
- Trenutno pripremam novu predstavu "Kavana" na Opatovini u režiji Ivana Gorana Viteza za Histrionsko ljeto. Radi se o komediji Carla Goldonija koju je adaptirala Petra Mrduljaš, a scenu na Opatovini dijelim sa sjajnim glumcima na čelu sa Zlatkom Ožboltom. Premijera je zakazana za 9. srpnja, a predstavu ćemo izvoditi cijelo ljeto, zaključno sa 31. 8. svaki dan osim nedjelje i ponedjeljka pa pozivam ljude da se dođu zabaviti i s nama nasmijati na Opatovini, pod vedrim nebom, u predivnom ambijentu Gornjega grada. Također, već petu godinu zajedno s kolegicama Tarom Rosandić i Ernom Rudnički provodim projekt "6 glumica traži autora" i glavni program Čitanje NJE koji afirmira hrvatsku suvremenu dramu koja u fokusu ima prvenstveno ženska lica, i to kroz formu scenskih čitanja. U suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Velika Gorica, 16. lipnja u dvorani Galženica, Ivana Bolanča, Karmen Sunčana Lovrić, Petra Težak, Ana Katulić, Tomislav Noršić i Robert Luka Bakić u režiji Romane Rožić predstavit će neobjavljenu i neizvedenu dramu osječke autorice Ivane Šojat "Agregatna stanja".