Zagrebački chef Melkior Bašić i u novoj sezoni showa "MasterChef" dio je žirija, a svojim šarmom i smiješkom već odavno osvojio srca brojnih gledateljica koje često program Nove TV okrenu samo zbog njega i njegovih savjeta i komentara. Simpatični 37-godišnjak priznaje da mu od druge sezone popularne kulinarske emisije već mnogi prilaze na ulici. Komentare ne čita, fokusiran je na prenošenje kulinarskih znanja na kandidate, iako je u samom početku imao popriličnu tremu.
Nova sezona "MasterChefa" relativno je nedavno krenula. Čitate li vi komentare gledatelja, kritike i pohvale na račun vas, kandidata ili izazova?
Iskreno, ne čitam komentare gledatelja uopće. Više se fokusiram na svoj posao. Ako ima nešto zanimljivo, momci mi kažu, to jest Stipe i Damir.
Zapravo, najviše je komentara na račun vašeg izgleda. Naime, žene su oduševljene vama. Iznenađuje li vas to? Laska li vam?
Ne razmišljam o tome kako izgledam. Tamo sam najviše zbog svog iskustva i znanja i kako bih pomogao kandidatima da u "MasterChefu" promijene svoj život, točnije da prijeđu u kuhinju.
Prilaze li vam gledatelji na ulici, pozdravljaju li vas?
Prve sezone nisu toliko prilazili, ali sad, kad je druga sezona na televiziji, ljudi mi prilaze češće. Malo je čudno, ali držimo se, na zemlji smo i idemo dalje. Ipak, i mi smo ljudi. Ako nas netko zamoli da se fotografiramo s njim, stvarno nije problem. Ipak su oni naši pratitelji i bez njih smo nitko i ništa.
Kako ste zapravo reagirali kada su vas zvali s Nove TV za ovaj angažman. Jeste li se dvoumili biti pred kamerama? I kako je trema onda nestala, ako je nestala do danas?
Kad su me nazvali s Nove TV, prvo nisam znao što ću. Otišao sam na audiciju. Onda sam se dvoumio hoću li ili neću ući u show. Moja supruga Andrea je tu bila podrška i rekla mi neka probam, jer ću se gristi ako ne probam. Poslušao sam je i evo me danas u "MasterChefu". Itekako sam imao tremu, pogotovo prošle godine na početku jer nismo znali što se događa i kako televizija funkcionira. I danas je prisutna mala trema. Velika je razlika ako sam na primjer u MasterChef kuhinji, gdje skoro pa niti nemam tremu, odnosno imam jako malo. Ako sam negdje u novom prostoru u nekoj emisiji, čak i na radiju, imam tremu. Ali to je normalno, ljudski. Mislim da trema samo pomaže da date sve od sebe.
Da ste vi u "MasterChefu" kao natjecatelj, čemu biste se radovali, a što sami ne biste voljeli proživljavati?
Dobro pitanje. Radovao bih se izazovima - kutiji iznenađenja i testu kreativnosti. To su situacije gdje kandidat na neki način može pokazati svoj stil kuhinje. Ne bih volio proživljavati stres testove. Ok je otići u nekoliko stres testova, ali ići stalno, to je jako teško.
Da se vratimo malo na početak vaše karijere. Je li istina ono da svi u kuhinji moraju početi s "pranjem kuhinjskog suđa i guljenjem krumpira". Jeste li vi tako krenuli? Kako pamtite svoj početak?
Mislim da svi moraju proći pomoćne poslove u kuhinji i guljenje krumpira. Zašto je to bitno? Netko misli da to neće biti, ali jako je bitno da, ako radiš kasnije kao chef, znaš koliko kome treba vremena za taj posao. Ako vi ne znate prati suđe i dođe vam novi radnik i ne stiže odraditi taj posao, a vi znate da se to može oprati za sat vremena, onda je važno da mu kažete da za pranje tog suđa ima sat vremena. Kažete mu da se ubrza, da nije na Strossmayerovom trgu da se šeta, nego u kuhinji.
Vaš otac je također priznati chef. Što vam je on savjetovao još od malena?
Da, otac mi je bio priznati chef, Silvio Belužić. Od malena mi je davao puno savjeta. Rekao mi je da ću se naraditi. Svi sveci, praznici, dani su kad ljudi odmaraju, na sve te dane ti ćeš raditi. To je realnost kuhinje. Bio je u pravu. Najveći savjet koji mi je dao je to da čitav život učiš, koliko god imao godina. Ako jednog dana dođeš na posao i kažeš da sve znaš, tog si trenutka stao s razvojem. Tog se savjeta držim kako bih sebe mogao gurati naprijed. Hvala puno tata, na dobrom savjetu.
Stažirali ste u Michelin restoranima u Bordeauxu u Francuskoj, zemlji koja je poznata po jednoj od najfinijih kuhinja. Kako se njihova kuhinja može usporediti s našom?
Najfinija je zapravo najosnovnija kuhinja. Treba vam dosta njihovih tehnika kako biste mogli stručno raditi u kuhinji. Mislim da ima tu dosta sličnosti, ali da je svaka kuhinja specifična. Tehnike su iste, ali okusi su različiti i zbog namirnica koje se koriste i zbog podneblja, sve je drugačije. Trebamo biti ponosniji na hrvatsku kuhinju i puno je više zastupati, jer i oni su ponosni na svoju. Kad ih pitate koja je najbolja kuhinja na svijetu, oni će reći - francuska. Tako i mi moramo, kad nas netko pita koja je najbolja kuhinja na svijetu, odgovoriti - jedna jedina hrvatska kuhinja i boriti se da podignemo hrvatsku gastronomiju i da je svi prepoznaju na svijetu.
Kako je zapravo raditi u restoranima nagrađenim Michelinovim zvjezdicama?
Bilo mi je super raditi u njima. Nisam birao restorane s puno Michelinovih zvjezdica, više sam preferirao s jednom. Zato što u tim manjim restoranima svi funkcioniraju kao tim. Kad dođete kod njih na stažiranje, daju vam zadatak i doslovce radite na pripremi tog jela, završavate jela, oni su pokraj vas i zadovoljni su što imaju ispomoć. No, i naporno je tamo raditi. Radili smo dvokratno. Imaju jedan tim. Imaju naviku zatvoriti restoran poslije ručka, do večere. Bilo je naporno jer, ako radim od 9 sati u kuhinji, trebam ustati u sedam, u osam krenuti na posao, raditi do 15 sati. U 18 treba biti ponovno na poslu. Od 15 do 16 vozite se doma, imate od 16 do 17 vremena za spavanje, osvježavanje, odmor. Već u 17 sati krećete natrag na posao, da dođete u 18. I onda radite od 18 do 23 ili ponoći, ovisno o danu. Ovisno koji tramvaj ulovite, dođete doma oko ponoći, iza ponoći. Cijeli ste dan u pokretu. Naporno je, ali se isplatilo jer imam jako puno znanja iz toga.
Kad smo kod toga, treba li određeno vrijeme prilagodbe na neku kuhinju? Odnosno, ako znate savršeno kuhati u Francuskoj, znači li to da ste spremni i za restoran u Indiji, primjerice? Je li u suštini sve u pripremi isto, samo variraju začini i okusi?
Da, treba prilagodba za svaku kuhinju, bilo da je promijenite kao objekt ili čak i stil kuhinje da promijenite. Pogotovo vam onda treba. Ako znate kuhati hrvatsku kuhinju, ne znači da znate francusku. Ako znate francusku, ne znači da znate indijsku ili neku drugu. Zato što je velika razlika u okusima, u začinima, u slanosti. Znam da mi volimo slaniju kuhinju, za razliku od Francuza, koji vole više snažnije okuse, ali ne slanost. To je bilo specifično što mi je rekao jedan chef, kao savjet. Ako hoćete biti kreativni i igrati se okusima i kombinacijama, smanjite malo sol, bolje ćete kuhati. Tog se i danas držim, volim nježniju kuhinju, tako da se mogu igrati okusima i kombinacijama. Sol je pojačivač okusa, ali treba znati sa soli, balansirati njome.
Što biste preporučili onima koji bi se prvi put upustili u kuhanje, s čim je najbolje krenuti? Postoje li zapravo nekakvi univerzalni savjeti za kuhanje? Ili je sve varijabilno?
Kad kuhate, morate razumjeti što radite. Morate osjećati tu namirnicu, razumjeti što radite s njom, zašto nešto pirjate, zašto kuhate, što dobivate s tim. Morate promatrati namirnice, što im se događa. Čak i ako kod kuhanja zeznete, to je ok ako kuhate doma. Ako je za gosta, to nije dobro. Ako je za doma, ok je i idite do kraja. Zapamtite kakav je okus, sljedeći put kad radite napravite pravilan postupak i zapamtite u čemu je razlika. Bitno je samo da razumijete namirnicu, što se s njom događa dok je kuhate.
Ne možemo izbjeći ni vaš zdravstveni problem zbog kojeg ste izgubili čak 20 kilograma, a tek ste nakon godinu dana otkrili da je razlog štitnjača. Radili ste zbog toga ono što nitko ne preporučuje - jeli jako kasno sve samo ne zdravo i lagano?
Da, imao sam zdravstvenih problema. Izgubio sam 20 kilograma. Kilogrami su išli samo dolje. Otkrio sam bolest kad sam mršavio. Znao sam da ima ljudi koji imaju problem sa štitnjačom i žive s tim. Ali ja sam morao stati i resetirati cijelo svoje tijelo i svoj um i to je bilo najbitnije. Mislim da je poanta najviše u glavi. Trebate posložiti stvari u glavi, znati koje vam smetaju. Ne mora to biti u hrani, može to biti u društvu, u prostorima. Štitnjača je za svakoga drugačija, svatko ima drugačije simptome. Bitno je da to otkrijete i naučite s tim živjeti. Danas više nisam mršav, nego sam normalan ili sam jači. Svaka osoba koja ima problem sa štitnjačom, mora naučiti živjeti s njom i prihvatiti je i tu i tamo malo eventualno znati kad proradi da je smirite, duboko udahnete i kažete - idemo naprijed dalje i to je to.
Kako vam se prehrana promijenila od tada, koliko ste disciplinirani? Postoji li nešto što si zabranjujete?
Dosta miješam. Prije sam jeo dosta mesa, a danas volim šareno. Meso je tu da unesem proteine. Počeo sam jesti šaroliko, mogu jesti i obroke bez mesa jer se onda osjećam lakši.
Što vi doma kuhate inače? Koji recept vam je jedan od najdražih?
Inače ne kuham često doma, većinom kuha supruga Andrea. Doma volim jesti domaću hranu. I moja žena i ja imamo dalmatinske krvi, volimo lešo, lakšu hranu. Mi to doma zovemo seljački sendvič - malo svinjske masti, ajvar i jaje na oko. To je sočno i fino. To kad se hoćemo prisjetiti mladih dana. Mislim da je to bio prvi obrok koji sam spremio Andrei. S tim sam je i osvojio.
A kakva je supruga kuharica?
Izvrsna, vjerujte mi. Uživamo u hrani, volimo kuhati, volimo jesti.
Je li vam itko ikada rekao da mu se nimalo ne sviđa vaša hrana? Kako biste primili to?
Događa se da netko kaže da mu se ne sviđa pojedino jelo. Mislim da se to desilo svakom kuharu. Sto ljudi sto okusa, to je normalno. Možda je netko nešto naručio i očekivao nešto specijalno, a dobio je na tanjuru nešto drugačije od onoga što je očekivao. Tu je u startu razočaranje. Bilo je toga. Kako sam primio to? Ispričaš se gostu i pitaš ga možeš li to nekako zamijeniti, pripremiti nešto drugo. Događalo mi se u početku da mi je hrana preslana. Jer kad dođu turisti u Hrvatsku, vole manje slanu hranu. Ljudi s Mediterana vole slanije, ali sa sjevera (Njemačka, Austrija, Švicarska) vole drugačiju, moćniju, intenzivniju. Zato kad drugi dan dođe taj gost, dam mu preporuku jer znam što bi mu se moglo svidjeti i onda ga osvojite i gost se stalno vraća. Treba pametno s gostima.
Kakav je Melkior privatno? Što vas zabavlja, opušta?
To biste trebali pitati moju suprugu. Kakav sam privatno, ovisi o tome ima li posla. Ako ima posla, onda sam fokusiran i sve mora biti po pravilu. Ako je slobodno vrijeme, igram igrice, bavim se stolarijom kao hobijem, kao neko malo dijete. Malo sam drugačiji u privatno vrijeme nego u poslovno.
VIDEO>>Nicki Minaj ponovno u kostimu domaćeg dizajnera, pokazala i stražnjicu: 'Pobijedila je na Noći vještica'