Redatelja Dalibora Matanića slobodno možemo zvati sinom Pula film festivala. Od 2001., kad je postao najbolji debitant filmom “Blagajnica hoće ići na more”, ne prestaje osvajati Arene. Poslije lanjskog uspjeha njegova filma “Majka asfalta”, nije se nadao da će i 2011. imati film, no radoholičar je iznenadio samog sebe i snimio “Ćaću” koji konkurira za Zlatnu arenu.
Lika poput Aljaske
– Bio je to lud proces, ali bez puno stresa. U četiri i pol mjeseca sve smo napravili: snimili film, postproducirali ga i predstavili publici. Ova je godina ispala baš produktivna. Čak sam malo i pretjerao, ali sretan sam! – kaže redatelj.
U Puli se osjeća kao kod kuće, a jednako dobro pliva i žanrom psihološkog trilera kakav je i ovaj film. Poslije filma “Kino Lika”, i radnja “Ćaće” smještena je u Liku.
– Ona je još divlja i to mi daje kreativnu inspiraciju koja treba ljudima da pobjegnu iz gradova u prirodu, ali i od samih sebe. Vjerojatno je to kao i kod Amerikanaca kad zbrišu na Aljasku pa tamo snimaju filmove. No za razliku od “Kina Like”, “Ćaća” je film o ljudima, a Lika mi je poslužila da dobijem autentičan dojam izolacije – kaže redatelj i dodaje da ona postaje naša filmska meka. Objasnio je i zašto voli snimati teške filmove poput ovog u kojem likovi preispituju svoje mračne tajne.
– Odrastao sam na hororima, volim i njih i psihološke trilere. Ovaj film je čista fikcija, nema poveznica s okolinom, na moju sreću, nema ništa autobiografskog. Svi imaju mračne tajne ili fiksacije, samo je pitanje koliko su gradirane. Moje mračne tajne su tajne, ali nedavno sam gledao svoje fotografije iz djetinjstva i zaprepastio se kako sam i tada mračno izgledao. Mali Damien iz “Pretkazanja”! Kao da sam rođen mračan – našalio se.
DJ gleda zgodne komade
Ipak, nije sve kod njega baš tako tamno, poprilično je zainteresiran i za režiranje komedije. – Teško je napraviti nešto pametno i zabavno, a svi znaju da baratam lošim humorom koji sam naslijedio od majke. No, imam viziju za film s puno crnog, neukusnog i politički nekorektnog humora. Pulski festival nije samo rad, on je i zabava. Matanić se voli provesti, pa i zasvirati, a da mu dani prođu još ‘luđe’, u feštanju mu se pridružio i glumac Janko Popović Volarić.
– Baš sam neku večer DJ-irao u obližnjem kafiću. Ispred mene je plesala djevojka na štangi pa sam se teško pokušavao koncentrirati na puštanje muzike. Valjda sam nešto i uspio s obzirom na to da su svi plesali – kaže redatelj. Njegova ‘dekoncentracija’ nimalo nije smetala njegovoj djevojci Morani Cerovac koja je, gledajući sa strane, i sama primijetila da je djevojka na štangi stvarno zgodna. Matanić i Morana u dugogodišnjoj su vezi, a iako je on nedavno rekao da ljubav ima kratak rok trajanja, svoju ljubav već dugo uspješno održava, a otkriva i kako:
– Formula je da nema apsolutno nikakvih pravila. Ako ne planiraš i ako ne idealiziraš, onda je sve moguće. A nadam se da i moja djevojka misli isto!
Poslije produktivne sezone, vrijeme je za odmor. – Idem daleko, daleko u višku izolaciju. Istina je da se najbolje opuštam kad vozim auto, a važno mi je i da sam u prirodi. Ne podnosim opuštanje poput pecanja. Probao sam kao mali i to mi je nešto najdosadnije na svijetu. A pokušat ću se malo i kretati, nešto kao deset metara s preponama!
\"No, imam viziju za film s puno crnog, neukusnog i politički nekorektnog humora...\" To se dalo primjetiti vec u filmu “Blagajnica hoće ići na more”, koji samo u drzavama poput Hrvatske moze ubirati nagrade. Da je napravio takav film na Zapadu o Zidovima, njegova \"nagrada\" bi bila jedno desetak godina u buvari, i onda bi bio osudjen na snimanje filmova kamerom sa svog mobitela. A njegov \"slavni\" nacisticki promidzbeni spot \"Očistimo Zagreb\", vec ga stavlja u rang njegovih politickih idola Josepha Goebbelsa, Hermanna Goeringa, Heinricha Himmlera... U \"lijepoj vasoj\" takva bagra prolaze kao redatelji, i to nagradjivani! Takve ljudske karikature ne zasluzuju bolju sudbinu od one koju je dozivio Theo van Gogh...