Željko Mavrović, Stjepan Božić, Stipe Drviš... Njihova imena velika većina Hrvata prepoznaje i stavlja u istu kategoriju – boksači. A pada li vam na pamet ijedno žensko boksačko ime i pritom hrvatsko? Rijetki su ti koji bi se uspjeli sjetiti nekog, ali ime Nikoline Orlović svakako vrijedi zapamtiti. Ona je svjetska prvakinja u boksu, Hrvatica rođena i odrasla u njemačkom Augsburgu, koja po već uhodanoj hrvatskoj šabloni umjesto pod našom trobojnicom nastupa za Njemačku. Jer u Hrvatskoj za nju nije bilo novca...
Tukla je i muške prijatelje
Nikolina u profesionalnoj karijeri nastupa pod imenom Nikki Adler, a boks je zavoljela sa 15 godina. No i prije toga aktivno se bavila sportom, ali ni prema jednoj zanimaciji nije gajila takvu ljubav kao prema boksu.
– Sa šest godina išla sam na tekvondo, godinu zatim krenula sam na karate i trenirala ga šest godina, ali mi je uvijek bilo dosadno. Sve dok nisam s prijateljima došla na boks – kaže 27-godišnja Nikolina i priznaje da je još u djetinjstvu znala pretući svoje muške prijatelje. Upornost i naporni treninzi itekako su joj se isplatili pa se tako danas može pohvaliti s četiri svjetske titule, od čega je svakako najveća ona svjetske prvakinje po WBC-u, izvojevana prošle godine u Čečeniji protiv Zane Brige iz Letonije.
– To je najveća titula i u ženskom i u muškom boksu, nju je imao i Muhamed Ali. Borba u Čečeniji bila je pomalo čudna jer se tamo nikad nisu žene boksale. U dvorani je vladala potpuna tišina, nitko nije pljeskao, tek su nakon osme runde ljudi počeli biti malo glasniji. A kad se predsjednik države Kadirov ustao da mi čestita, ustala je i cijela dvorana. Osjećala sam se kao u filmu o Rockyju – prepričava Nikolina.
Put do svjetskih titula nije bio nimalo ugodan.
– Danas mi je boks postao isplativ, ali u početku je bilo jako teško – kaže. Sve njene nastupe, treninge, trenere, nabavu opreme... financirali su roditelji i starija sestra Danijela.
– Da nije bilo njih, nikad ne bih uspjela, ali isto tako nikad nisam pomislila odustati. Premije u ženskom boksu puno su manje nego u muškom – kaže Nikolina. Iako su je roditelji poticali u želji da bude najbolja u onom čim se bavi, nikad to nisu odobravali.
– Mama od početka mrzi boks. Njoj je to katastrofa i uvijek kaže da je boli srce kad me vidi u meču. Ona zapravo i ne gleda moje mečeve. U početku, dok su protivnice bile slabe, još je i nekako mogla gledati borbu, ali sada više ne. Mama kao i svaka mama. Tata gleda, ali nije ni on oduševljen – otkriva boksačica.
Mama joj je iz Karlovca, tata iz Udbine i usadili su joj ljubav prema Hrvatskoj zbog čega je Nikolina u amaterskoj karijeri i nastupala za Lijepu Našu.
– Bila sam treća u Europi i peta na svijetu pod hrvatskom zastavom. Problem je bio što me Hrvatska nije mogla financirati, nego je tada sve troškove pokrivao jedan njemački sponzor i jednostavno nije bilo u redu da nastavim boksati za Hrvatsku. Osvojila sam pet naslova prvakinje u Njemačkoj i tada su mi iz njihova saveza rekli da misle da bih trebala nastupati za njih i da će mi sve plaćati. Radije bih nastupala za Hrvatsku, ali jednostavno ne ide – pomalo sjetno kaže Nikolina. No takve okolnosti nikada je nisu spriječile da dođe u zemlju svojih roditelja. Štoviše, obožava naš Jadran i tri do četiri puta godišnje dolazi u posjet rodbini. Kaže, možda se jednom, nakon završetka karijere, i preseli u Hrvatsku. No još je puno do prestanka njene karijere...
Dečko treba biti psihički jak
– Žene u boksu obično budu aktivne do 35. godine. Voljela bih i nakon toga ostati u ovom sportu, ali vidjet ćemo kakvi će uvjeti biti – kaže Nikolina koja je sav svoj život posvetila boksu.
– Ne izlazim van jer ne smijem. Odem jako rijetko, i to kada me prijatelji nagovore. Treniram dva puta na dan svaki dan u tjednu osim vikenda, a kada se pripremam za veći meč, onda se trenira i subotom. Boks je sport kojem se moraš potpuno posvetiti, ne može se on trenirati na pola. Meni ništa nije teško napraviti za taj sport. To je moj život – kaže Nikolina te otkriva da nema dečka. Kaže, uglavnom svi malo ustuknu kad im kaže da je boksačica.
– Dobra je stvar da u početku, ako me ne prepoznaju, ne znaju čim se bavim. Ali čim im kažem, svi se malo prepadnu – kaže Nikolina i otkriva da njen idealan muškarac ne mora biti fizički jak.
– Važnije je da bude psihički jak jer mu sigurno ne bi bilo lako sa snažnom ženom – kroz smijeh kaže Nikki, koja je, unatoč pomalo stereotipnom mišljenju da su boksačice muškobanjaste, zapravo prava "ženskica".
– Volim se šminkati, volim šoping, volim se lijepo srediti, a nosim i haljine i štikle – kaže Nikolina.
Hrvatica rodjena u Deutsclandu,bi li bila Hrvatica da je rodjena u BiH?????I Bandic je Hrvat!