Nakon sjajnih “Gruntovčana”, HRT reprizira i kultnu seriju redatelja Ivana Hetricha “Kapelski kresovi”. Riječ je o 13 epizoda smještenih u vrijeme NOB-a, koja započinje okupljanjem skupine partizana, a završava stasanjem te grupe u diviziju. Golemu glumačku ekipu, njih više od 200 predvodili su vrsni glumci: Boris Dvornik, Vanja Drach, Pavle Vujisić, Zvonko Lepetić, Karlo Bulić, Božidar Smiljanić, Božidar Orešković, Inge Apelt... Osmo repriziranje u glavnim likovima serije - Nada Gačešić-Livaković, Žarko Radić i Božidar Smiljanić - budi različite emocije. Zajednička je nostalgija i sjećanja na mladost.
- Bila sam još djevojka kad se serija počela snimati i rado se sjetim nepodopština koje su kolege smišljali. Uglavnom je to bila muška ekipa, a kad se glumci “puste” daleko od kuće svih osam mjeseci snimanja zapravo je bilo jedna velika anegdota - prisjeća se Nada Gačešić-Livaković, koja je igrala lijepu partizanku Inu.Serija je snimljena 1974. godine, a o ondašnjoj popularnosti glavnih likova svjedoče sami glumci. Nada kaže kako je primala na tisuće pisama dnevno, a nerijetko su joj mlade žene prilazile na ulici s riječima “kad budem rodila, moja će se kćer zvati Ina”.
- Nekad je to bila radost, a nekad i opterećenje. No važno je reći da nikad nisam imala ni jedno neugodno iskustvo - govori Nada Gačešić. Kad se spomenu “Kapelski kresovi”, raznježi se i Žarko Radić, koji je igrao Jastreba. O njihovoj ondašnjoj popularnosti danas se može tek sanjati. - Sjećanja su nostalgična. Bio sam puno mlađi, pa danas nekako čeznem za tim godinama i tom puno pozitivnijem vremenom od današnjeg. Osam mjeseci snimali smo 13 epizoda “Kresova”, a danas se u istom vremenu napravi 160 epizoda - govori Radić. Ističe kako se onda puno duže i drukčije radilo nego danas, produkcija je bila bogatija, a cijela si je ekipa dala puno više i truda i vremena. Sa sjetom u glasu prisjeti se pokojnih kolega, te anegdote koju pamti iz druženja s Pavlom Vujisićem. - Večer prije nego što smo krenuli vlakom u Delnice, nas dvojica smo “zaglavili”. Umorni od bančenja, u vlaku smo zaspali i probudili se u Rijeci. Kad smo shvatili gdje smo i ne znamo kako ćemo nazad, Pavle se našalio i rekao da će od sada, u bilo koje doba dana i noći, sa sobom nositi budilicu - kaže Radić.Puno je glumaca iz serije danas pokojno, što posebno rastužuje ekipu. - Upravo na snimanju te serije zbližila sam se s Borisom Dvornikom i cijeli život s njime sam bila u divnim, prijateljskim odnosima. Njegova me smrt jako pogodila. I stegne me oko srca kad pomislim koliko dragih kolega, velikana našeg glumišta, više nije među nama - govori Nada. Do sada nije pogledala ni jednu reprizu, ali ovog puta, rado će se vratiti gotovo 40 godina unazad i podsjetiti na dane kad je serija nastala. Žarko Radić pak rado gleda reprize i bude mu žao kad ugleda Vanju Dracha, Božidara Oreškovića, Zvonka Lepetića... Nitko od glumaca ne zaboravlja ni prekrasnog redatelja Ivana Hetricha. - Upravo on mi je prva asocijacija na “Kresove”. Strpljiv, požrtvovan, jedan od rijetkih redatelja koji je poštovao glumca - prisjeća se Božidar Smiljanić, koji u “Kresovima” igra neprijatelja, šarmantnog talijanskog pukovnika Tugliusija. Upravo su on i Žarko Radić krajem 70-ih bili najpopularniji muškarci bivše Jugoslavije, no baš kao pravi predstavnici bečke škole, ni danas ne otkrivaju što su djevojke tada radile da bi im se približile. - S tom sam ulogom ostavio lijep dojam kod publike - vješto je izbjegao odgovor Božidar Smiljanić.
Žarko Radić priznaje tek da je dnevno primao 300-tinjak pisama, ali o njihovom sadržaju - ni riječ. Smiljanić do danas nije naučio talijanski, a ulogu pukovnika spremao uz pomoć mentora, glumaca talijanske drame u Rijeci. Toliko je dobro naučio tekst da je zavarao “prave” Talijane.
- Tijekom jedne pauze mentor i ja smo sjedili za stolom. Prišla su nam dva Talijana, zapričali su se s mentorom, a onda obratili i meni. Gledali su me kako snimam i bili su uvjereni da sam Talijan. Nisu vjerovali mentoru kad im je rekao da nemam pojma - prisjeća se kroza smijeh Smiljanić.