Miroslav Rus prije dva dana objavio je pjesmu “Banija”, koju je posvetio pokojnim roditeljima i stanovništvu tog kraja. Kantautor koji nas je puta nebrojeno puta dirnuo u dušu popularnim pjesmama “Još i danas zamiriše trešnja” i “Igra bez granica”, ovu je skladbu napisao još 2015. godine, i mislio je da je neće nikad objaviti. No, ponukan novom patnjom stanovnika kraja iz kojeg potječu njegovi roditelji, odlučio ju je snimiti.
Više značenja
Kako kaže, nije riječ o podilaženju aktualnom trenutku, već nečemu što će ostati za buduće generacije. Pjesma je to s više značenja, jakom i jasnom porukom.
– Pjesmu sam napisao kad mi je umrla mama i posvetio sam je roditeljima, a i svim prijateljima na Baniji s kojima se družim kada odem tamo preko ljeta. Pjevao sam je u intimnom društvu, a kada je taj kraj proteklih dana pogodio potres, počeli su me ponovno nazivati da pustim tu pjesmu. Nije mi žao što sam ja na kraju i snimio, jer bih želio da se još malo zadrži pozornost javnosti na tom kraju – kazao nam je Rus.
Poznat kao autor koji se osim pjesmom voli izraziti i slikom, Rus je i ovoga puta poseban naglasak stavio na videospot u kojem Banovinu imamo priliku vidjeti od davne 1577. godine te bitke za utvrdu Gvozdansko kada je u borbi s Turcima hrabro izginulo cijelo stanovništvo tog kraja. Video završava na ulicama Petrinje 2020. godine, svima dobro poznatim teškim slikama posljedica potresa. Rusa za Banovinu vežu brojne uspomene. Premda je rođen u Zagrebu, svake je godine preko ljeta boravio u Topuskom, odakle su mu roditelji.
– Obožavam ići u taj siromašni ali prekrasni svijet drvenih kućica, zelenila, potočića, šumovitih brda. Nevjerojatno je da je na samo 60 kilometara od Zagreba tako lijep i živopisan kraj, kao iz bajke. Banija je za mene bajka i vrlo sam emotivno vezan za nju. Kao dijete sam se tamo redovito igrao, odlazio k baki i djedu, i nisam ni danas izgubio tu vezu. Odlazak tamo mi je čišćenje. Deset sam mjeseci u Zagrebu, a dva na Baniji – kaže nam Rus i dodaje kako je Banovina kraj koji je tijekom stojeća puno propatio.
Skromni ljudi
– Kad je rat, onda se tog kraja svi sjete, a kad je mir, zaborave na njega – kaže Rus, koji je nakon posljednjeg velikog potresa na Banovini volontirao i pomagao unesrećenima.
– Vidio sam veliku tugu i divne ljude iz svih krajeva Hrvatske, koji su bili tamo prvih osam dana nakon potresa. Nevjerojatno je bilo vidjeti koliko su ti ljudi skromni. Takvu dobrotu i ljepotu nigdje nisam vidio, u takvim situacijama najbolje se vidi koliko je tko čovjek.
Znate, kad vidite ta sela koja su sama po sebi bila u lošem stanju, a dogodilo im se to, ne možete ostati ravnodušni. Prije tri dana sam se vraćao u Zagreb i prolazio kroz ta sela koja su potpuno razrušena. Sve je u mraku, a samo svijetle kamp-kućice. Preteško je to gledati, no drago mi je da su ljudi shvatili. Volio bih samo da taj osjećaj potraje – kaže kantautor. U spotu “Banija” tužan pogled djevojčice kao da pita “zašto”, zašto to cikličko rušenje svakog pokušaja da Banija stane na noge.
– Inzistirao sam na tom pogledu u nebo jer mi se čini kao da je jedino preostalo moliti Boga da tom kraju bude bolje. Ono malo ljudi što je ostalo tamo ne zaslužuje toliku tugu. Tamo su druge vrijednosti. Mi smo možda u ovom užurbanom tempu otišli daleko, a na Baniji još postoji romantika i ljubav prema prirodi. Tamo još ljudi znaju pogledati u nebo – emotivno je zaključio Miroslav Rus.
Dobar je ovaj Balašević :-))