Kad bi oštrim kritičarskim metrom trebalo "premjeriti" ovogodišnju završnicu Eurosonga, situacija je jasna; najbolje pjesme imaju Portugal i Bugarska, uz prepoznatljivu Francusku, simpatične Islanđane i dobru Belgiju. Pridodamo li im zanimljive Talijane, dolazimo na otprilike petinu onoga što vrijedi na ovogodišnjem finalu Eurosonga. No kako Eurosong nema baš nikakve veze s kritičarima, može se pretpostaviti da će ovi proći loše, a pobijediti netko iz ešalona ovih ostalih koji se "preoblače" i najčešće loše kopiraju uzore i prevladavajuće estradne modele. Pri čemu Eurosong sve više sliči na "Tvoje lice zvuči poznato", ali nije toliko duhovit.
1. Cipar / Elena Tsagrinou - El Diablo
Ciparska predstavnica dokazuje stalnu praksu Eurosonga u ponavljanju starih modela pjesama, po mogućnosti s nekim međunarodno razumljivim naslovom pjesme. Zvuči staromodno poput Madonne sredinom osamdesetih, ali gotovo 40 godina kasnije.
2. Albanija / Anxhela Peristeri - Karma
Pomalo "zatrpana" melodija s nedostatkom prepoznatljivog refrena teško će albanskoj predstavnici donijeti veću prepoznatljivost. Prekomplicirano i nedovoljno jasno, a korištenje etnomotiva nije se uspješno spojilo s pretrpanom sviračkom podlogom.
3. Izrael / Eden Alene - Set Me Free
I s izraelskom pjesmom vlada osjećaj kao da osamdesete nisu nikada završile. Pjevačica efektnog glasa, ali s predvidljivom pop-melodijom i staromodnom sviračkom podlogom, na kojoj bi komotno mogli zamisliti i glas Ricka Astleya.
4. Belgija / Hooverphonic - The Wrong Place
Iako su prošli u završnicu, naslov pjesme pokazuje da su članovi Hooverphonica svjesni da su na pogrešnom mjestu. Belgijski bend koji smo gledali i u Tvornici, uz australsku pjesmu koja nije ušla u završnicu, pokazuje da Eurosong ne mora biti banalan.
5. Rusija / Manizha - Russian Woman
Pod krinkom teme o ženama ruska pjesma jedna je od rijetkih ove godine koja se koristi jačim etnosuzvučjima. No prilično loše i predvidljivo, a stilski čak i sliči na neke naše pokušaje unatrag nekoliko godina, donekle i na Ninu Kraljić, koja ove godine nije prošla Doru.
6. Malta / Destiny - Je Me Casse
Iako malteška predstavnica fizički sliči na repericu Lizzo, ja bih je prije usporedio s bucmastom Gossip. Duhovita pjesmica koja ne otkriva ništa novo, ali barem djeluje autoironično i simpatično pored pretencioznih okolnih kandidata.
7. Portugal / The Black Mamba - Love Is On My Side
Portugal ima možda najbolju pjesmu ovogodišnje završnice Eurosonga, majstorski napravljenu skladbu koja melodijom i vizualnim identitetom donosi okus brit-popa, a komotno bi je mogli izvoditi poznati pop-izvođači najjačeg kalibra.
8. Srbija / Hurricane - Loco Loco
Tri vizualno atraktivne i "na prvu loptu" scenski prepoznatljive pjevačice najveći su adut Srbije, ali pjesma "Loco Loco" nije ništa više od još jednog ponavljanja dosadnih modela latinoameričke produkcije koji je u svijesti "ponavljača" zabetonirala Shakira.
9. Velika Britanija / James Newman - Embers
Velika Britanija, jedna od država koja automatizmom ulazi u završnicu Eurosonga, pokazuje da bez problema može poslati "urednu" pjesmu koja nije nešto posebno, ali slijedi neka odavno poznata pravila pop-produkcije i izbjegava šok-terapiju koju drugi konkurenti obožavaju.
10. Grčka / Stefania - Last Dance
I Grčka se prijavila s pjesmom koja bi, kad bi kojim slučajem zamijenili pjevačice, pokazala da se i ove godine na Eurosongu natječe nekoliko ovakvih, produkcijski, melodijski i ritmički potpuno sličnih izvedbi koje nakon natjecanja nitko neće zapamtiti.
11. Švicarska / Gjon's Tears - Tout l'Univers
Svake godine na Eurosongu se, kao i na Dori, pojavi neka patetična i pretenciozna izvedba poput ovogodišnje švicarske pjesme. Glasovne mogućnosti i drukčiji senzibilitet možda im na kraju donesu neke bodove, a pomaže i drukčiji vizualni identitet.
12. Iceland / Daði og Gagnamagnið - 10 Years
Odlična i jednostavna pop-pjesmica koja najveću prednost ima u jasnoj melodiji i efektnom, pomalo "obiteljskom" vizualnom nastupu koji djeluje otrežnjavajuće, a u svakom slučaju različito od okolnog eurosongovskog kiča.
13. Spain / Blas Cantó - Voy A Querdarme
Španjolska se ove godine prijavila staromodnom baladom u izvedbi muškog vokala, kakve su nekada bile uobičajen standard Eurosonga. Danas je situacija sasvim drukčija, a ni pjesma nije pretjerano pamtljiva da bi zbog retropristupa doživjela znatniji uspjeh.
14. Moldavija / Natalia Gordienko - SUGAR
Kao i Grčka, San Marino ili Srbija, i Moldavija se na Eurosongu natječe s pjesmom koju od ovih nabrojenih ne razlikuje baš ništa pa ni isti koreografirani nastup pjevačice s pratećim plesačima. Ovo je jedan od najčešćih i najizlizanijih "modela" na Eurosongu.
15. Njemačka / Jendrik - I Don't Feel Hate
Još jedna od zemalja iz tzv. "Big 5" društva koje izravno ulaze u završnicu, Njemačka se s "I Don't Feel Hate", osim što je naslov politički korektan, pokazuje s nečim što nije prva asocijacija na njemačku pop-produkciju, a to je duhovitost simpatične pjesme i nastupa.
16. Finska / Blind Channel - Dark Side
Gori od japanskog heavy-metala vjerojatno je samo finski Eurosong-metal, ujedno i jedini primjer tog žanra ovogodišnjeg natjecanja, jer Talijani su daleko sofisticiraniji. Dakako, radi se o "namještenom" pop-metalu koji bi djelovao smiješno i inače, a pogotovo na pozornici Eurosonga.
17. Bugarska / Victoria - Growing Up is Getting Old
Odlična bugarska predstavnica povezuje senzibilitet ženskog pop-pisma s ranijim utjecajima Kate Bush u pjesmi koja djeluje sasvim strano u ovogodišnjoj konkurenciji Eurosonga. Odlična pjesma na krivome mjestu, ali možda joj Eurosong pomogne u promociji.
18. Litva / The Roop - Discoteque
Među brojnim bombastičnim nastupima čak se i ovako blesava pjesmica istakne "žutom" odjećom, plesnom koreografijom i eskapističkom porukom o "diskoteci", mada se zapravo radi o ponavljanju davne plesne matrice. No barem nije pretenciozno.
19. Ukrajina / Go_A - Shum
Ukrajina se pojavila s pomalo nategnutom verzijom alternativnog popa, više u zanimljivom nastupu i vizualnom identitetu nego u samoj pjesmi. No nedvojbeno se radi o dotoku svježeg vjetra u manje-više predvidljivu strategiju eurosongovskih nastupa.
20. Francuska / Barbara Pravi - Voilà
Francuskoj treba odati priznanje na tvrdoglavom čuvanju vlastitih posebnosti. Osjeti se to i u ovoj solidnoj pjesmi, koja zvuči nepogrešivo na tragu francuske tradicije i estetike. Možda i znaju da neće stići daleko, ali barem ne rade od sebe frankensteinovske prikaze kao neki drugi.
21. Azerbajdžan / Efendi - Mata Hari
Da Eurosong natjecanje i dalje redovito boluje od nekritičkog preuzimanja i posvajanja davno viđenih modela, pokazala je i predstavnica Azerbajdžana, kojoj se spoj Ariane Grande, Shakire i Mata Hari činio kao moguća dobitna kombinacija. Problem je što su i mnogi drugi napravili isto.
22. Norveška / TIX - Fallen Angel
Nama bi možda najzanimljivije moglo biti što je u završnicu ovogodišnjeg Eurosonga prošao norveški Tix, s krilima većim od onih "našeg" Roka, kojem smo se rugali prije nekoliko godina. Pjesma nije nešto posebno, blijeda verzija nekadašnjih A-ha, pa je očito važnija veličina krila i još četiri "krilata" plesača.
23. Nizozemska / Jeangu Macrooy - Birth of a New Age
Nizozemska se prijavila s pjesmom o "novom dobu", koja u sebi pokušava okupiti razne utjecaje, glazbene i vizualne sastojke. Od odličnog stylinga i "karaktera" izvođača, do manje dobre latinopodloge i teksta na nekoliko jezika, problem je samo što pjesma ne ostaje "u uhu".
24. Italija / Måneskin - Zitti E Buoni
Za razliku od Francuske koja je ostala "svoja", Italiji je dozlogrdilo da je prepoznaju po ugodnim kanconama. Ovogodišnja prijava smjesa je glam i industrial-rocka, a budući da dolazi iz zemlje čiji su pop-izvođači imali međunarodne uspjehe (Ligabue), možda i ovi računaju na to.
25. Švedska / Tusse - Voices
Unatoč uspjehu švedskih i norveških pop i rock-imena u svijetu i mimo Eurosonga, ove godine pokazuje se da se nekad prepoznatljiva i samosvojna "skandinavska pop-škola" potpuno utopila u prevladavajućim modelima svjetske pop-produkcije i izgubila vlastiti "potpis" i karakter.
26. San Marino / Senhit - Adrenalina
Još jedan ispodprosječan pogled na prevladavajuće latinoameričke estradne zvukove koji posljednjih godina dominiraju YouTube-kanalima i imaginacijom masovne publike. No kad tu glazbu izvadite iz svog konteksta, ostaju ovakvi primjeri kojih je i na ovogodišnjem Eurosongu bilo previše.
VIDEO>> Hrvati na društvenim mrežama: "Nikad više ne gledam Euroviziju"
prvo bi svim natjecateljima zabranio da pjevaju stranim jezikom, zatim izbacio sve freakove (jer ovo sve više liči na neki freak show - dovoljno je vidjeti onu polumušku voditeljicu od 2 metra) - i onda bi to možda i ličilo na nešto