Shonda Rhimes je televizijska kraljica. Oko toga nema zbora. Treću sezonu, a zapravo prolog svoje serije "Bridgerton", nevjerojatno uspješnih povijesnih ljubića, odlučila je početi prikazivati na Netflixu točno u vrijeme velikog britanskog povijesnog događaja, krunidbe Charlesa III. Za one koji su živjeli bez interneta posljednjih nekoliko godina, "Bridgerton" je nešto poput ekranizacija Jane Austen, obogaćenih s puno eksplicitnog seksa, golotinje savršenih mladih tijela i holivudskog glamura, a lišenih svega nepotrebno intelektualnog i povijesno točnog.
Čista nesputana fantazija koja i započinje "upozorenjem": "Ovo je priča o kraljici Charlotte iz Bridgertona. Ovo nije lekcija iz povijesti. Ovo je fikcija nadahnuta činjenicama. Sve slobode koje si je dopustila autorica posve su namjerne. Uživajte."
Da bi autorica svoj odmak od povijesti naglasila, već na samom početku prve epizode 17-godišnja Charlotte, koja napušta svoj dom u Njemačkoj 1761. i putuje u Englesku da se uda za Georgea III kojeg nikada nije vidjela, razgovara mrzovoljno u kočiji sa svojim bratom poput moderne tinejdžerice. Objašnjava mu da putuje ukočena poput kipa i da joj ne prigovara jer kipovi su umjetnost, a umjetnost je lijepa. Brat Adophus joj britko uzvraća da je umjetnost zaista lijepo promatrati, ali u njegovu oku ona izgleda suludo.
Pametna Charlotte bijesno nastavlja da je ukočena jer je sputava kavez od kitovih kostiju (koji je pridržavao krinoline) i dodaje: "Da, kitovi su morali umrijeti da bih ja ovako izgledala... Budući da moram doputovati prezentirana kao izložak, ugurana sam u smiješnu haljinu koja je toliko chic da, budem li se previše vrpoljila, mogla bih završiti izrezana i probodena do smrti svojim donjim rubljem. Ah kako je predivan život dame."
Nakon ovoga točno znamo da je Charlotte "moderna mlada Amerikanka", a ne britanska kraljica iz 18. stoljeća, da je mudra, samouvjerena, borbena, svjesna svojih ograničenih prava i uvjerena da joj pripada više slobode i odlučivanja oko vlastita života. Predivno, tko se ne bi u nju zaljubio. Mene je odmah osvojila, a bogme i kralja Georgea III, čim je ugledao predivnu mulatkinju savršene puti i tijela, prirodno "velike kose" kao aureole, gušće od svake aristokratske perike iz tog vremena. I kasnije, kao kraljica u zrelim godinama, Charlotte svoje camp frizure nosi pomalo ironično kao goleme, zadivljujuće skulpture navrh glave. Često ponavlja da ona ne stari jer je posebna poput rijetkog dragulja.
VEZANI ČLANCI:
Autorica "Bridgertona", u ovoj seriji koju smo počeli gledati uoči krunidbe Charlesa III, prikazala je krunidbu i ljubav mladih kralja i kraljice, praktično vršnjaka koji se ne mogu zasititi jedan drugoga. To je vjerojatno jedna od rijetkih povijesno točnih činjenica jer je Charlotte, kojoj je George III bio odan i u nju navodno smrtno zaljubljen do kraja svojeg života, u tom kraljevskom strasnom braku rodila petnaestero djece.
Ako nam je ceremonija krunidbe Charlesa III djelovala podosta arhaično i tužno jer su kralj i kraljica u sedamdesetima i dugotrajna ceremonija i pompa ih je gotovo satrla pa su jedva hodali pogureni i umorni, utjehu ne moramo tražiti u vinu, lako ćemo je pronaći u ovoj divnoj televizijskoj sanjariji.
Naime, puno ceremonijalnih predmeta i kraljevskih insignija koje su obilježile recentnu krunidbu zapravo su direktno povezane s Georgeom III i Shonda Rhimes je to dobro znala i iskoristila u savršeno odabranom trenutku.
Charles III vozio se sa svojom kraljicom Camillom u Kraljevskoj zlatnoj kočiji koju je naručio George III, držao je žezlo i zlatnu kuglu s križem koje je držao i George III, nosio je iste mamuze kao simbol viteštva, a George III kupio je i teren i Buckinghamsku palaču (danas podosta izmijenjenu i uvećanu) za svoju voljenu Charlotte.
Kao i u "Sumrak sagi", ljubav kralja i kraljice iz 18. stoljeća pojačana je, ustostručena time što je nemoguća. Kralj toliko voli Charlotte da je ne želi opteretiti svojom tajnom, boji se pred njom posve otvoriti, boji se odbacivanja, njezinog straha pred njegovom mentalnom bolešću. Zato ne želi čak ni konzumirati brak i svoju kraljicu za vrijeme prve bračne noći seli u drugu palaču i od nje se skriva u svojem opservatoriju, opsjednut nebesima, planetima i zvijezdama. Posve je nevažno što se u stvarnosti njegova bolest ispoljila tek kasnije, nakon 20 godina braka.
George III je bio veoma obrazovan, imao je golemu knjižnicu koju je poklonio svome narodu, bio je progresivan i usvajao nova znanja iz raznih područja pa i astronomije. Bio je toliko fokusiran na poljoprivredu da je sam sebe zvao Farmer George. Zar to nije predivna paralela s Charlesom III, začetnikom biodinamičke poljoprivrede u Velikoj Britaniji koji je više puta izjavljivao da je najsretniji u svom vrtu u Highgroveu.
U seriji "Bridgerton: Queen Charlotte" puno je i elemenata suvremene psihologije. Autorica sugerira da je tankoćutni, plemeniti, prelijepi George poludio u najvećoj mjeri pod pritiskom njegove povijesne role, očekivanja majke, dvora, državnih ministara. Posve moderna kraljica Charlotte inzistira na tome da oni neće postati pravi par dok žive u laži, dok se on posve ne otvori sa svim svojim ranjivostima i ne podijeli s njom upravo ono čega se najviše stidi, što ga muči. Zato što ga voli i što su oni ne samo pred Bogom nego i jedno pred drugim istinski ljubavni par i pravi partneri, Charlotte prihvaća Georgea u cijelosti, sa svim njegovim ranjivostima. Ona mu jedina može pomoći kad mu je najteže - snagom bliskosti, svoje ljubavi kojom uzvraća na njegovu posvećenost i obožavanje.
Tu je opet ponešto Charlesa III i Camille. Ljubav unatoč okolnostima, slijepo obožavanje i prihvaćanje (želim zauvijek biti u tebi, želim biti tvoj tampon iz čuvene afere), borba da se njihov brak ostvari i održi.
Shonda Rhimes je zaista pametna, sve je to lijepo povezala. Bridgerton je na svaki način popravljena, utopijski sretnija stvarnost u kojoj je bračna ljubav jednako snažna zauvijek, odanost neprikosnovena, a mentalnu bolest izazvanu pritiscima moguće je podjarmiti i kontrolirati velikom ljubavlju. Engleska je u seriji uređena po modernom principu različitosti, inkluzije svih rasa i prava na jednake ishode.
No, to da ću u novoj Netflixovoj pregolemoj uspješnici naići na Charlesa III i krunidbu, nije me toliko iznenadilo kao kad sam isti vikend naišla na princa Charlesa u novoj HBO-ovoj seriji "House of Hammer" (Kuća Hammerovih).
Mini serija o Hammerovima kao da je neka vrsta predloška za popularnu seriju "Nasljeđe". Dokumentarac o nezamislivo disfunkcionalnoj obitelji tajkuna Hammera - priča o fikcionalnoj obitelj Roy prava je kamilica u odnosu na priču o obitelji Hammer - napravljena je zbog recentnog skandala i policijske istrage nad Armiejem Hammerom, američkim glumcem koji fizički izgleda kao Apolon, bog glazbe, umjetnosti i muške ljepote, ali je zato svojim ponašanjem najsličniji šumskom bogu Satiru, pohotan, drogiran, pijan i izopačen.
Armie Hammer proslavio se dvjema ulogama blizanaca Winklevossa u Fincherovom filmu "Društvena mreža" (2010.) o nastanku Facebooka i sudskim procesima u kojima se utvrđivalo čija je to točno bila ideja i kome pripadaju autorska prava na biznis koji je generirao milijarde dolara. Armie je u filmu zaista izgledao uvjerljivo kao pripadnik elitnog kluba studenata Harvarda, tijela kao izdjeljanog veslanjem.
Nakon "Društvene mreže" napravio je nekoliko poznatih, visokobudžetskih filmova koji nisu dobro prošli kod publike. No, onda je 2017. dobio ulogu u Guadagninovom nagrađivanom filmu o homoseksualnoj ljubavi "Call Me by Your Name" (kod nas preveden Skrivena ljubav). I ova uloga kao da je bila pisana za njega. Prvi je put bio nominiran i za ozbiljne glumačke nagrade u kategoriji sporednog glumca. Postao je globalno poznat i u intervjuima odmah izrazio svoje dvojbe oko homoseksualnosti koju dubinski ne prihvaća njegova izrazito religiozna majka, jedna od onih modernih evangelista koji, recimo, javno mole ili kleče po trgovima.
No, ako mu je homoseksualnost neprihvatljiva, najrazličitije opačine nisu. Droga, pijančevanje, bračna nevjera, sklonost patološkom sadizmu u seksu pa i silovanju i fantazijama o kanibalizmu, za što ga optužuju neke njegove partnerice, dovele su dvije godine nakon internetskih optužbi, uglavnom na Instagramu, i do nedavnog pokretanja policijske istrage u Los Angelesu.
Effie, koja želi ostati anonimna, s njim se spojila preko Instagrama i njegovih Finsta profila (lažnih instagramskih profila, jedan od njih se zvao #el_destructo). Optužila ga da je da ju je brutalno silovao četiri sata, udarao njezinom glavom o zid, raskrvario joj lice, prijetio smrću.
Javile su se i druge njegove partnerice koje svjedoče o njegovoj opsesiji kontrolom u seksu, koja prelazi granice dopuštenog sado-mazohizma.
No, kako se u tu suludu priča o obitelji Hammer uklapa Charles III? Preko Armiejevog pradjeda Armanda po kojem je dobio ime. Charles se družio s Armandom dok je još bio Umjetnik nekad poznat kao Prince, kako se našalio glumac Hugh Bonneville, voditelj koncerta za pučko veselje nakon ceremonije krunidbe.
Armand Hammer je u jednom trenutku bio 16. najbogatiji čovjek na svijetu, obogativši se sa svojom tvrtkom Occidental Petroleum, koju je vodio od 1957. do smrti 1990. Armand, koji je bio na inauguraciji tri američka predsjednika, hvalio se da kad god želi može ući u Bijelu kuću, Kremlj i Buckinghamsku palaču. Zato ga je 1961. zamolio J. F. Kennedy da otputuje u SSSR i u razgovoru s Brežnjevom započne pregovore o detantu.
Na svojim brojnim raskošnim partijima Hammer se družio i s kraljevskom obitelji. U dokumentarnom serijalu vidimo ga u razgovoru s princezom Dianom, princom Andrewom i njegovom suprugom Fergie, a uvrštena je i dokumentarna snimka mlađahnog, samouvjerenog Charlesa kako drži govor u slavu velikog novca na jednoj od tih zabava: "Kako netko od nas može očekivati da napravimo bilo što bez novca..." Danas se vjerojatno te snimke srami. Montirana je tako da se uz nju pojavljuju i snimke princeze Diane, malo pognute glave, rumenih obraza, kao da se srami toga što priča njezin socijalno neosjetljivi muž. Na toj snimci Charles ne izgleda kao mudri monarh, više kao neki pripadnik Eurotrasha, kako su Amerikanci nazivali europske aristokrate koji dolaze u Ameriku, obilaze partije u potrazi za besplatnim provodom i fektaju pare. Šokantno nakon svečane krunidbe, potvrđene Bogom i pomazanjem svetim jeruzalemskim uljem.
Armand Hammer je bio ruski Židov, liječnik, sin liječnika Juliusa koji je iz Ukrajine pobjegao u Sjedinjene Države. Nakon Oktobarske revolucije Julius se angažirao u Socijalističkoj radničkoj partiji Amerike, koja se pod njegovim utjecajem raskolila pa on osnovao Komunističku partiju Sjedinjenih Država koja je podržavala Lenjina i boljševizam. U medijima su ga čak i zvali "Lenjinov izabrani kapitalist".
VEZANI ČLANCI:
Već je Armandov otac, vatreni komunist, u Americi postao kapitalist i beskrupulozno stjecanje novca nije smatrao nespojivim sa svojim političkim stavovima. Za vrijeme hladnog rata napravio je tvrtku koja se nominalno bavila uvozom i izvozom lijekova iz Amerike u SSSR, a zapravo švercom svega i svačega u vrijeme trgovačkog embarga.
Početni kapital, što bi rekao Krleža, uvijek je povezan s ubojstvom i prevarom. Hammerovi nisu izuzetak. No, kod njih je sve podignuto na još višu razinu pa su tu i optužbe da je Armand radio za KGB i zato mogao otići popričati s Hruščovom ili Brežnjevom kad god se sjetio, kako tvrdi novinar Edward Jay Epstein u knjizi "Dosje: tajna povijest Armanda Hammera". Tvrdi i da je Armandov otac Julius završio u zatvoru jer su ga pratile američke tajne službe zbog političkih aktivnosti i tako znali da je u njegovoj kući bio napravljen ilegalni abortus nakon kojeg je žena i umrla. U knjizi Epstein tvrdi da je abortus zapravo napravio mladi Armand i da je otac odlučio preuzeti krivnju na sebe pod uvjetom da Armand nastavi s ilegalnom trgovinom sa SSSR-om. I Armandov sin Julian, Armiejev djed, bio je ubojica. Jednim od svojih pištolja s kojima se neprekidno 'igrao' po kući i pred djecom, pucao je u svojeg prijatelja koji mu je prigovorio da mu je dužan neke sitne pare i pokušava spavati s njegovom ženom.
Julius gotovo ništa drugo nije radio osim orgijao. Iako je bio navodno pametan, otac, opsjednut kontrolom, nije mu želio prepustiti niti jedan važan posao u tvrtci, otprilike kao Logan Roy svojoj djeci u "Nasljeđu". Nakon razvoda, nakon što je njegova zlostavljana žena doslovno pobjegla noću od njega da je ne ubije, Julian, Armijev djed, držao je u kući zdjelu s kokainom izloženu na otvorenom, opijao se i drogirao okružen tinejdžericama, odjeven najčešće u svilene pidžame i ogrtače kao osnivač Playboya Hugh Hefner. Želio je "otkupiti" sinovljevu curu za milijun dolara i oko toga su se potukli na javnom mjestu. No, ta je cura na koncu ipak otišla s ocem, a ne sa sinom, svojim vršnjakom.
O tim orgijama s posve mladim curama, njezinim vršnjakinjama, u dokumentarnom serijalu svjedoči otvoreno Julianova kći, Armiejeva teta, odlučna da prekine transgeneracijsku sklonost nasilju, omalovažavanju i zlostavljanju djevojaka od kojih se otvoreno očekivalo da se u cijelosti prepuste kontroli Hammera, njezinog djeda Armanda, oca Juliana te brata Michaela, Armiejevog oca.
Apsolutnu submisivnost tražio je i Armie, donedavno "sretno" oženjen obiteljski čovjek s dvoje djece. U njegovoj obitelji svi su muškarci, počevši od pradjeda Armanda koji se ženio tri puta i neprestano izdržavao ljubavnice, "zaposlenice" njegove tvrtke s plaćom, imali brojne mlade ili veoma mlade ljubavnice, seksualne robinje, na raspolaganju kad god se muškarcima prohtjelo. Armie je samo posljednji u nizu.
Danas, nakon optužbi, jasno je da Armie nije zapravo skrivao svoje čudne seksualne želje. U intervjuu časopisu Elleu izjavio je da ga je komad, za vrijeme seksa, skoro ranio mesarskim nožem jer "prava ljubav ostavlja ožiljke".
U Playboyu se čak požalio na svoju bivšu ženu, poduzetnicu Elizabeth: "Nekad sam u seksu bio dominantan. Volio sam ženu zgrabiti za vrat, povući snažno za kosu i tome slično. A onda se vjenčaš i tvoji se seksualni apetiti mijenjaju... Ne možeš baš suprugu vući za kosu. I onda dođe do onog trenutka u kojem kažeš - Previše te poštujem da bih ti radio ono što ti zapravo želim činiti". Nakon reakcija na tu izjavu, bilo mu je malo neugodno pa je u intervjuu za britanski muški časopis GQ izjavio da je na najteži mogući način naučio da ne smije piti dok razgovara s novinarima.
Tek ćemo vidjeti hoće li Armie Hammer biti osuđen za silovanje i zlostavljanje žena koje je upoznavao šaljući im poruke preko Instagrama. Teško je zapravo gledati taj dokumentarni serijal o nevjerojatno nasilnoj, bolesnoj obitelji opsjednutoj kontrolom, koja se uspjela posvađati i oko novca, sve proćerdati tako da im ništa nije ostalo od velikog bogatstva Armanda Hammera. Armieju je boravak u klinici za odvikavanje od ovisnosti o drogi, alkoholu i seksu morao platiti dobar prijatelj, Robert Downey Jr.
Armie se brani od optužbi tvrdeći da on nije izopačen, već samo voli prihvatljivu sado-mazohističku igru dvoje odraslih ljudi koji oboje na to pristaju. Ne znamo još što je zapravo istina, no sudeći po obitelji, lako je moguće da je ozbiljno nastran i nasilan. No, najteže je gledati te njegove plastične, izoperirane partnerice koje su tako brzo i olako padale na poruke, često otvoreno nasilne i perverzne, samo zato što im se javlja holivudska zvijezda. Kao da su posve nenavikle na pravu komunikaciju u stvarnom životu, bile su uvjerene da ih on voli već nakon tri poruke i jednog susreta, da su oni u pravim vezama i da je sve to samo zanosna igra neodoljivo romantičnog tipa. Nisu ustuknule sve dok nije bilo prekasno, čak ni nakon otvoreno sadističkih zahtjeva u kojima Armie traži da mu budu robinje, da ih muči satima, da se prepuštaju njegovim vještim prstima iskusnim u shibariju, drevnoj japanskoj vještini vezivanja... A poruke su često bile uvredljive i ponižavajuće, potpuno depersonalizirane.
Ako namjeravate gledati ove dvije serije, bolje krenite od Hammerovih, a onda se prebacite na Bridgerton i mudru mulatkinju Charlotte, samouvjerenu ženu od 17 godina, koja u 18. stoljeću razumije što je ljubav, prava bliskost i kako je postići. Fikcija će vas utješiti jer je stvarnost zaista teško podnijeti.
VIDEO Mesić o političkim ambicijama: 'Kad bih išao na izbore, ja bih pobijedio'