U vremenu u kojemu svakodnevno čitamo vijesti iz zemalja pogođenih ratom i dok gledamo i slušamo (i u svom gradu) izbjeglice koji su od toga pobjegli kako bi se spasili, tematika novog filma "Djeca sa CNN-a" aktualnija je od svih filmova koje smo imali prilike gledati u kinodvoranama. Film "Djeca sa CNN-a" temeljen je na dramskom tekstu glumca i dramatičara Amira Bukvića (71), a uspješno je izveden 2006. godine u Pozorištu mladih u Sarajevu, a potom i 2008. u Zagrebu u Histrionskom domu. Predstavu je, baš kao i film, režirala Amirova kći, redateljica i izvanredna profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, Aida Bukvić (46). Glavne uloge u predstavi, kao i u filmu, glume Amar Bukvić (40) i Iva Mihalić (37).
Jeziva snimka
Svjetska premijera filma održana je u studenom prošle godine u Sarajevu, a hrvatska 17. svibnja u Zagrebu, no od 19. svibnja može se gledati u Cineplexx kinima diljem zemlje.
- Premijera u Sarajevu gledala se u jednom dahu, jer je priča vrlo emotivna, i poslije projekcije filma nastao je muk, a tek potom aplauz. Tako je bilo i na nekoliko zatvorenih projekcija prije – priča nam glavni glumac Amar Bukvić i priznaje kako je cijela priča nastala od snimki koje su vidjeli u emisiji "Nedjeljom u 2" kod Aleksandra Stankovića. - Bila je nedjelja i u emisiji su se prvi put pojavile snimke ubijanja mladih Srebreničana, a poslije su te snimke, koje su snimali oni koji su ih ubijali, preplavile cijeli svijet. Cijela naša mala obitelj bila je te nedjelje na okupu i ostala u čudu, ne vjerujući onome što je vidjela. I samo smo zašutjeli. A onda sam pogledao u oca i rekao: moramo nešto učiniti - kaže. I tako je krenulo, Amir Bukvić je ubrzo počeo pisati dramu i povremeno njemu i Aidi čitao napisano i tražio savjete i rješenja kad bi zastao. Stoga su, kaže Amar, od početka u tom projektu zajedno. - Pisati dramu o stvarnim događajima u kojima oni koji ubijaju snimaju to što rade, i poslije nekog vremena pisati i o žrtvama koje gledaju kako im ubijaju najmilije, to je za pisca veliki izazov i obveza da ostane u okvirima dokumentarnog stvarajući žive likove - ispričao nam je i Amir Bukvić, koji je dramu završio u par mjeseci.
A sada je sve pretočeno u film.
- Budući da sam dramu pisao prema stvarnim događajima, odlučio sam se za filmski način pisanja s kratkim scenama koje se brzo izmjenjuju iz eksterijera u interijer. Samim time bilo mi je jasno da imam materijal i za filmski scenarij i odmah sam počeo raditi na filmu, koji je u nekim segmentima priče otišao dalje od kazališne drame - dodao je Amir. Aida Bukvić u tu je problematiku, kaže, uronjena već 15 godina, a svoje redateljske zamisli pokušala je utisnuti već pišući scenarij i u tome je imala potpunu slobodu.
Film je, kao i drama, a kasnije i predstava, inspiriran novinarskim izvještajima o djeci koja su bila žrtve rata u Hrvatskoj i BiH, s ciljem poticanja mladih generacija da se nauče kulturi sjećanja, da razlikuju dobro od lošega i da uvijek imaju na umu da se strahote iz 90-ih više nikada i nikome ne bi smjele dogoditi.
- Radeći na predstavi, a kasnije i na filmu, mislim da smo svi saznali da je čovjek sam po sebi krhko i nejako biće - kaže Amar, a Aida dodaje da su u filmu Amar i Iva istraživali mentalitet svog lika u odnosu na traume iz djetinjstva koje uvijek na neki način stigmatiziraju individualca.
U fokusu mentalitet ljudi
U takvim situacijama, ističe, sve predrasude o mentalitetima padaju u vodu. Inače, radnja filma prati razdoblje poslije pada Srebrenice gdje je Dino (igra ga Amar Bukvić) izgubio oca i dva brata. Kao izbjeglica odlazi u Zagreb s tetom i petogodišnjim bratom te ga kao ratno siroče šalju izbjegličkim konvojem u Dansku. Dino radi kao ulični čistač, podstanar je, a jedina veza sa svijetom mu je telefonska govornica iz koje komunicira s prijateljem Fahrom u Sarajevu. Dinin emotivni život promijenit će dolazak nove sustanarke Dore (igra je Iva Mihalić) s kojom dijeli sličnu sudbinu - on je preživio srebrenički genocid, a Dora je iz Vukovara. - Postupno je to u nama raslo i želja da se realizira bila je velika tako da se lik počeo otvarati nekako sam od sebe. Kad sam počeo raditi već sam nekako bio taj pomalo šašavi i duhoviti Dino koji u sebi nosi strašnu priču i skriva je od drugih - priča Amar kako je nastao njegov lik te ističe da je izazovno bilo igrati i na kazališnim daskama, ali i pred kamerama.
- Kazališna priča razlikovala se donekle od one filmske zato što smo namjerno težište filma učinili drukčijim jer nam je film otvarao neke druge mogućnosti. Predstavu smo igrali više od sto puta, a film se zapravo nastavlja tamo gdje predstava završava - kaže Amar.
Sami likovi Dore i Dine koji dolaze iz različitih kultura pa i mentaliteta, a spajaju ih osobne tragedije koje nose u sebi duboko skrivene još od djetinjstva, svijet su svaki za sebe, pojašnjava Amir. Takav proces upoznavanja, ističe, pokazao se životnim i uvjerljivim ne samo na papiru nego i na sceni. A zašto je uključio i Vukovar nakon snimaka Srebrenice? - Upravo snimke dječaka iz Srebrenice kad mu zločinac Mladić neposredno prije genocida dijeli čokoladu, i djevojčice iz vukovarske kolone, najprikazivanije su ratne scene djece na CNN-u - kaže Amir.
Iako je Amar u vrijeme tih stradanja bio tek 14-godišnjak, kaže da to vrijeme itekako pamti.
- Kod nas je došlo troje nešto mlađih rođaka da se sklone iz Sarajeva na nekoliko dana, dok se sve ne smiri, a ostali su kod nas dvije godine bez roditelja jer su oni ostali u ratom opkoljenom Sarajevu - napominje. Redateljica Aida samo žali, priznaje, što film izlazi u trenutku kada smo svjedoci da zapadna civilizacija nije ništa naučila iz prijašnjih pogrešaka i ratnih strahota. - Slike i scene iz Ukrajine koje sada gledamo gotovo su identične onima iz Hrvatske i BiH devedesetih, od razrušenih gradova do izbjegličkih kolona –
kaže.
A u filmu ulogu je dobio i Amarov sin, Aman (7). - To da Aman u filmu igra mog mlađeg brata kojeg često sanjam prisjećajući se djetinjstva, bila je ideja redateljice. On je ušao u film kao u igru, slušajući upute svoje tete Aide s kojom je jako vezan oduvijek – kaže Amar koji je sinu dao samo savjet da se ponaša kao da je s tetom na izletu i da se pravi da iza njega „ne trči“ cijela ekipa s kamerama.
Film je nastao u produkciji Kreativne de Kulture u suradnji s Panglass Sarajevo, direktor fotografije jest Edib Ahmetašević.
VIDEO>>Pucnjava ispred Arene u Puli tijekom snimanja scena za seriju FBI: International