Florence Welch zamalo zaplakala kad je rasprodana Arena s njom otpjevala 'Never Let Me Go'

Popodne prije koncerta Florence + the Machine, oko pulske Arene mogli ste vidjeti mnogo djevojaka s vijencima cvijeća u kosi, poput Florence Welch na omotu novog albuma „Dance Fever“. Kako sam čuo tamo, neke su još večer ranije kampirale pored Arene kako bi uhvatile najbolje pozicije za ulazak u prve redove. Florence Welch definitivno uspijeva postići identifikaciju svoje publike s njom. Osjetilo se mnogo puta tijekom koncerta od sat i četrdeset minuta, s 20 pjesama. Još važnije, pored svih ranijih hitova, repertoar je činilo čak 12 pjesama sa zadnjeg novog albuma, što je pulski koncert pretvorilo u najkompletniji izlog novih pjesama Florence Welch na ovoj turneji.

Poput vile sjajnog glasa Florence Welch stalno je pretrčavala s jedne strane pozornice na drugu, u poznatoj bijeloj haljini „na volane“, što je još više dodavalo scenskom efektu. Izvrsnog glasa, čak i kad trči po bini ne gubi intonaciju i ima energije za podići cijelu Arenu na noge. Prije svega radi se o ženskoj identifikaciji i temama o kojima pjeva. Nakon uvodnih, novih „Heaven Is Here“ i „King“, pa hitčine „Ship to Wreck“, „Free“ je uz njeno razdragano skakanje uvis na pozornici zamalo označila makar simbolično oslobađanje svih pripadnica ženskog dijela publike od svakodnevnih problema s kojima se susreću u društvu. Hit „The Dog Days Are Over“ poruku oslobađanja provukao je do kraja. U njoj je i zamolila publiku da ugasi mobitele, da bude „u trenutku“ i da uživa međusobno - doduše, nakon što su svi već sve poslikali – i zaista je nastupila tama mobilne telefonije.

Kad je nekoliko pjesama kasnije zatražila da svi upale mobitele, Arena se rasvijetlila, a usput sam spazio da je čovjek ispred mene na ekranu gledao nogometnu utakmicu Hrvatska-Španjolska. Na bisu u „Shake It Out“ zavijorilo se nekoliko zastava duginih boja, jer mnogi su na koncertu Florence osjetili potrebu da „istresu“ nešto svoje. A bome i sama Florence. Kao i mnogi prije nje, recimo, Foo Fighters na dva koncerta 2019. ili Arctic Monkeys lani, što su bila neka od najznačajnijih inozemnih gostovanja zadnjih godina, dala je maksimum. Tek po dolasku u Arenu mnogi su shvatili da nastupaju u jednom od najljepših koncertnih prostora. To je taj "usud" starorimske Arene u kojoj oni na pozornici izvuku „dodanu vrijednost“.

I naravno, odaziv publike koji je Florence Welch zamalo natjerao da zaplače od sreće kad je odavno rasprodana Arena s njom otpjevala „Never Let Me Go“, prvu pjesmu na bisu. Do tada se već pokazalo da sa šesteročlanim bendom Florence Welch ne doživljava sve nastupe jednako. U Puli je izvela dvije pjesme više nego inače na zadnjim nastupima, a čak 12 s novog albuma objasnila je riječima da ga je uvijek željela izvesti u kontinuitetu, samo je čekala priliku. Pulska Arena bila je ta prilika.

U toj prilici vidjelo se da pored zaleđa hitova gaji i sklonost prema gothic-baladama poput „Dream Girl Evil“ ili „Prayer Factory“, da može otprašiti garažni rock „Kiss With a Fist“ inspiriran Iggyjem Popom, kao i da melodične balade poput „The Bomb“ ili „Morning Elvis“ na kraju regularnog dijela koncerta pokazuju naturalniju, manje kićenu kantautorsku stranu izvrsne pjevačice. Ovu zadnju napisala je 2018. kao iskaz zasićenja prema karijeri, da bi potom, kako je rekla s pozornice Arene, nakon dolaska korone shvatila da morate „paziti što želite“. Jer joj je to doba lockdown prekida turneja i nastupa pokazalo da ne može bez publike i koncerata, što je dalo goriva i njenoj današnjoj scenskoj volji i energiji.

VEZANI ČLANCI:

Gledao sam ju u rasprodanoj ljubljanskoj Šiški na početku karijere, s tisuću ljudi na turneji prvog albuma početkom 2010. i izašao s mišlju da crvenokosa pjevačica zavidnog glasa, scenske prisutnosti energijom i manevrima na pozornici nalikuje "ženskom Micku Jaggeru". Nisam pogriješio, jer nakon toga bila je gošća Rolling Stonesima na prvim povratničkim koncertima 2012. u londonskoj O2 Areni, gdje sam ju vidio u duetu "Gimme Shelter" s - Jaggerom. Nakon onoga što sam doživio na koncertima Florence u Amsterdamu, kad su u par godina narasli do benda za velike prostore, a potom i na INmusicu 2016., bilo je jasno da se radi o autentičnoj pojavi „nove Kate Bush“, a ne čudu jednog hita. Turneja aktualnog albuma "Dance Fever" dovela ju je u pulsku Arenu, a čak i ako samo usporedite set liste iz Arene i prethodne nastupe, vidjet ćete koliko smo potpuniji koncert dobili.

Prije nje pola sata nastupila je Bad Daughter, tj. Dunja Ercegović u električnoj varijanti, uz pomoć Leonarda Klaića na gitarama, basu i sintevima i Nikole Babića na bubnjevima, koja je nakon sjajnog albuma "Let Me Panic" i lanjskog nastupa u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo u Puli, i na tuđem terenu „po danu“ pokazala da ima puno toga pred sobom u ovakvom formatu i da je s pravom gošća ovakvih koncerata i ovakvih inozemnih gošći.

Kraj s "Rabbit Heart (Raise It Up)" i ovacijama publike potvrdio je da ova receptura, kad je ceremonijalmajstor priredbe Florence Welch, ne može omanuti. Jer, prije svega radi se o odličnim pjesmama i Florence koja energijom, kretanjem na bini i komunikacijom s publikom i pjevačkim sposobnostima nudi odličnu predstavu u kojoj je središte zanimljive priče koju nadograđuje svakim albumom.

VIDEO Nikolina Pišek o svađi s Bornom Kotromanić

Video: Hrvatske Šume