Uoči dolaska u Zagreb

Fratar Alessandro: Braća mi kažu: Gle, sad si zvijezda, ali čuvaj se pada

Foto: VL
Fratar Alessandro: Braća mi kažu: Gle, sad si zvijezda, ali čuvaj se pada
18.02.2014.
u 11:16
Poznat u svijetu kao glas iz Assisija, uoči dolaska 25. veljače u Zagreb, u Lisinskim otkriva zašto je umjesto astronaut postao franjevac i to prvi koji surađuje s producentima U2-a. Prvi album prije dvije godine snimio je u Londonu i tada prvi put letio avionom, a u Hrvatskoj će odsjesti na Kaptolu...
Pogledaj originalni članak

Da je prije dvije godine fra Alessandru, franjevcu iz talijanskog Assisija, netko rekao da će postati svjetski poznati glazbenik, on bi mu se u skladu sa svojim blagim i sramežljivim karakterom samo nasmiješio i produžio dalje. Ipak, sudbina ili, kako on kaže, Božja providnost odredila mu je baš takav put i poslije debitantskog albuma sakralne glazbe “Voice from Assisi” koji je postao planetarno popularan i po kojem su ga nastavili i zvati “glasom radosti iz Assisija”, Alessandro ne prestaje nastupati, a 25. veljače prvi put dolazi i u Zagreb i pjevat će u dvorani Lisinski.

– Idućeg mjeseca bit će točno dvije godine otkako sam prvi put letio avionom u London na snimanje albuma u kultnom Abbey Road studiju. Prešao sam i preko pješačkog prijelaza koji je na coveru legendarnog istoimenog albuma The Beatlesa pa su me talijanski novinari odmah doveli u vezu s njima. Ali istina je da sam zbog radova na cesti mogao prijeći ulicu jedino na tom mjestu. Od tada sam avionom do danas letio već 35 puta i kao što je sv. Franjo rekao, svijet je postao moj samostan, ispričao je ekskluzivno za Večernji list fra Alessandro. Kada putuje, s njim uvijek ide jedan od braće. Sukladno pravilima, ne odsjeda u hotelima, već u lokalnim samostanima, pa će tako i u Zagrebu odsjesti kod franjevaca na Kaptolu. A iako u Hrvatskoj nije još pjevao, dobro poznaje i zemlju i prilike.

– Hrvatsku sam prvi put posjetio 2005. Bio sam tada na otočiću Košljunu blizu grada Krka, a vidio sam i Hvar i Split. Osim toga, neka braća iz Hrvatske kod nas u Assisiju studiraju teologiju pa su me upoznali i s tužnom poviješću rata, ali i sportskom predanošću Hrvata. Ali kao glazbenika oduševilo me klapsko pjevanje – kaže franjevac kojem je ugovor s Universal Musicom donio status jedinog redovnika kojem je to uspjelo i koji surađuje s producentima U2-a, a sve mu se dogodilo slučajno na malom koncertu u Perugii na kojem su ga zamijetili. Na razgovor s producentima otišao je samo zato što nije htio ispasti nepristojan i odbiti poziv, a sve ostalo je sada povijest.

– Zavjetovao sam se na siromaštvo pa sav prihod od mojih koncerata i prodaje CD-a ide u dobrotvorne svrhe reda Manje braće. Primjerice, tim smo novcem financirali i naše misije u Kongu i Maroku. I prihod od nedavne američke turneje otišao je tamošnjim bratstvima pa je tako recimo u San Franciscu od tih prihoda podijeljeno 38 milijuna porcija hrane siromašnima – otkriva fra Alessandro. Kao mali je sanjao, kaže, da će biti astronaut, bubnjar ili skladatelj i obožavao je Michaela Jacksona, kojega i danas smatra glazbenim divom. Ipak, postao je franjevcem jer je osjetio Božji poziv.

– Do 16. godine sam se nekako odvojio od vjere i upustio se u svijet filozofskih ideja, ali pritom sam se osjećao jako usamljeno. Jednog dana ležao sam u šumi i rekao: “Bože, ako postojiš, daj mi znak!” I osjetio sam njegovu prisutnost i golemu ljubav prema svemu što me okružuje, a tri mjeseca kasnije gledao sam i film o sv. Franji i odlučio da želim živjeti kao taj čovjek. Neko vrijeme mi je trebalo da skupim hrabrost i da glasno pitam postoji li mogućnost da postanem franjevac, ali uspio sam i kao 21-godišnjak ušao u bratstvo – otkriva.

Danas 35-godišnjak, kaže, tipičan je Umbrijac koji baš i ne voli putovati i najbolje se osjeća u svojoj bazilici Santa Maria degli Angeli.

– Kada ne nastupam, u samostanu radim kao stolar i restaurator starog namještaja i starih instrumenata. Najsretniji sam u svojoj maloj stolarskoj radionici i stalno pjevam dok radim, kaže tenor čiji glas uspoređuju s onim njegova talijanskog sunarodnjaka Luciana Pavarottija. A kada fra Alessandra pitate hoće li jednog dana postati veliki tenor poput Pavarottija koji je, osim po glasu, bio poznat i po svojoj korpulentnosti, on u šali kaže:

– Mislim da, koliko god jeo, neću nikada ni blizu postati velik kao on, a to neću ni pokušavati!

U skladu sa svojim glazbenim ugovorom, radi promocije koristi se i Twitterom. To njegovoj braći ne smeta. – Društvene mreže su nezaobilazan oblik komunikacije. Osim toga, i papa Franjo tvita i potvrdio je da takva komunikacija ne prelazi granice vjere. Papa me fascinira i djelima i riječima. Iz osobnog iskustva znam da je jako skroman i ponizan, a sreli smo se pri njegovu posjetu Assisiju kada sam imao povlasticu i pjevati za njega. Uglavnom, braća iz samostana me podržavaju i štite u ovoj glazbenoj avanturi u kojoj uživam, ali često se šale sa mnom i kažu: “Gle, sada si zvijezda, ali pazi da ne padneš!”

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.