Bilo je nedavno velikih, dapače najvećih domaćih rock-koncerata ove godine. Od Parnog valjka, preko Gibonnija, Dubioza kolektiva, mnogi su rasprodali Arenu Zagreb.
Pridodamo li im skorašnjeg Darka Rundeka u Velikoj dvorani Doma sportova, koju su rasprodali Tram 11 i u kojoj su na “Pozitivnom koncertu” nedavno svirali Elemental i Kawasaki 3p, čini se da se domaći rock ozbiljno omasovio posljednjih mjeseci i da ima izglednu budućnost.
Ali, uza sve nabrojeno, vrlo blisku budućnost domaćeg rocka malim, ali velikim i važnim nastupom najbolje je najavio čovjek s Majkama iza sebe. Pa u svjetlu kod nas još nepotpisane Istanbulske konvencije o pravima žena treba reći da su (n)ove Majke vrlo precizno progovorile ne samo o pravima, nego i o kreativnim obvezama Majki, tj. ozbiljnih autora i glazbenika.
Pjesme s novog albuma
Na tradicionalnoj godišnjoj fešti Gorana Bare i Majki u zagrebačkom Saxu – kojima je taj klub neka vrsta “kućne dvorane”, i to ne samo za opuštene nastupe u dobroj atmosferi nego i dovoljno domaće mjesto da pred tuđe uši istoče i nove pjesme, takoreći vlastitu djecu – prije tjedan dana čuli smo i vidjeli ono što se ne vidi i ne čuje često. Jer, od koga ste još doživjeli da koncert hrabro započne i dovrši s pet novih pjesama s idućeg albuma? I da publika u krcatom Saxu podjednako uživa u futurističkom prikazu budućnosti kao i u starim hitovima iz prošlosti. “Probe uživo” s novim materijalima još su koliko-toliko uobičajene u svijetu, ali kod nas baš i ne. A kad to doživite od jednog od ključnih domaćih autora sa sjajnim bendom iza sebe, ljestvica se podiže iznad uobičajenih koncertnih uprizorenja.
No okrenimo se sada budućnosti, jer i sam je Bare davno proročanski rekao “ja sam budućnost”. Na tadašnje pitanje iz teksta pjesme “da li ti se sviđam?”, danas možemo mirne duše odgovoriti – i te kako! Stoga ovom prilikom neću parafrazirati Jona Landaua i reći da sam u Saxu “vidio budućnost rock and rolla”, ali mogu kod javnog bilježnika i čitatelja Večernjeg lista ovjeriti službenu izjavu da sam, zajedno s drugima, čuo jedan od najboljih albuma iduće godine. Pa kad završetkom iduće godine počnu kritičarski popisi najboljih, slobodno me povucite za riječ.
I tako se ususret godišnjim izborima najboljih domaćih albuma u 2017. dogodio blagi preokret pa možemo govoriti i o najboljim albumima iz 2018. No, svako neutemeljeno vizionarstvo isključeno je s obzirom na to da su pjesme koje su Majke odsvirale u Saxu 2. prosinca sasvim jasan dokaz promjena koje se spremaju kad album bude objavljen.
Sjećate se onih nekadašnjih novinskih rubrika “preslušali smo prije svih”? Radi objektivnosti moram priznati da sam preslušao i skoro dovršene snimke iz tonskog studija te stoga isključujem i bilo kakvo naklapanje o “nejasnim potencijalima”. Naime, u ovom slučaju riječ je o vrlo konkretnim dokazima, ali možda je ipak najzanimljivije kako su stvari funkcionirale u Saxu, uživo pred publikom.
Riječ je o koncertu koji je unatoč malom prostoru bio daleko “veći” od dometa uobičajenih nastupa, a još važniji po reperkusijama koje nosi budućnosti domaće rock-scene i važnosti idućeg albuma Bare i Majki. Naime, nismo samo čuli nove pjesme, nego taj radikalan iskorak koji su sjajni svirači s Barom za mikrofonom napravili novim materijalima ulazi u rang legendarnih nastupa i hrabrih preokreta o kojima će se dugo pričati.
Motorički kraut-rock
Kraće rečeno, izmijenjenom koncepcijom u kojoj se Bare i Majke novim pjesmama kreću terenom motoričkog kraut-rocka, Bowieja, Iggyja, Nine Inch Nailsa, industrial rocka i psihodelije, skupa s pridodanim odjecima ranih Iron Butterfly i Black Sabbath između, pokazali su za domaće prilike neuobičajenu hrabrost i sviračke mogućnosti na skliskom i rizičnom terenu.
Respektabilni glazbenici – Mario Rašić na basu, Davor Rodik na pedal steelu i gitari, gitarist Kruno Domaćinović i bubnjar Alen Tibljaš, skupa s Berislavom Blaževićem Berom iz Parnog valjka na klavijaturama – sjajno su izveli nove i stare pjesme te pokazali kakvi su maheri te s koliko se finesa mogu upustiti u razne načine svirke.
Valja spomenuti i ton-majstora Dragana Smokrovića Smokvu za miks pultom, koji je sve to “pustio” kroz razglas u dvoranu, među ljude koji su novu plesnu apokalipsu Bare i Majki doživjeli uz čujno odobravanje. U inflaciji koncerata krajem kalendarske godine ponekad se zatrpana publika osjeti voljnom “ostati doma”, ali ako je trebalo vidjeti neki domaći koncert, onda je to bio baš ovaj.
Doduše, Bare i Majke mogli bi poput Azre u Kulušiću rasprodati Sax pet večeri zaredom, ali možda je ipak bolje pričekati izlazak novog albuma početkom godine pa onda krenuti s “pravom” promocijom. Jer, goleme su mogućnosti za potpuni audiovizualni spektakl koji nude nove pjesme, novi zvuk, spoj industrial-rocka, delte Mississippija i motoričkog kraut-rocka, s prepoznatljivim Barinim vokalima u sugestivnim tekstovima novih pjesama poput „Ljubav krvari“ ili „Zašto“. Nije pretjerivanje reći da je riječ o jednom od autorski i svirački najvažnijih pomaka koje smo na rock-sceni doživjeli, tj. nismo godinama unatrag.
Bare je već godinama najveći hrvatski rok autor.