Ni Vivienne Westwood ni mnogi drugi dizajneri s upravo završenog Londonskog tjedna mode i modom za iduće ljeto nisu izdržali “konkurenciju” svježega modnoga govora male debeljuškaste dizajnerice Mary Katrantzou i njezina zamamna nadrealizma! Mary je tipična modna umjetnica – a njezina su opsesija slike interijera koje prenosi na haljine pojačanih kontura i optike koja dočarava nešto nemoguće: ulazak u haljinu kao u lijepo namještenu sobu. Da bi to pojačala, Grkinja Mary modelima je oko vrata ovjesila i ogrlice u obliku vijugavih “lustera”. A neke je suknjice oblikovala u 3D optici kao abažure – starinska sjenila svjetiljki s kristalnim visuljcima po rubovima. Na poprsju je hiperrealistički oslikala prozorske okvire ili dijelove interijera stvarajući stvarnost koja začuđuje poput Magritteovih nadrealnih interijera. Malo je reći poput...
Val SF egzotike
Ovo nije soba, pisali su kritičari ispod fotografija Marynih modela. Toliko je bila uvjerljiva iluzija prostora stvorenog na površini haljine! Čak su i Louboutinove cipele bile prilagođene tome. Još s mislima na to malo čudo u Londonu – s čijih je pista odaslana poruka da je i drugo ljeto puno boja, čipke, haremskih hlača uskih nogavica i SF egzotike – zasuo nas je novi val mode s Milanskoga tjedna mode. Novu ljetnu modnu poetiku prva je pokazala kuća Gucci. Njezina art direktorica Frida Giannini držala se modnih smjernica uočenih u NY i Londonu, ne gušeći tipičnu Guccijevu erotiku iz doba Toma Forda.
Romantika se hladi
Malo je neobično vidjeti Guccijeve žene u haremskim hlačama, klampavima oko stražnjice, a superuskih nogavica. No intenzivne boje tkanina satenskoga odsjaja kradu pogled pa se i ne vidi koliko je fina luksuzna erotika na koju smo navikli kod Guccija daleko od tako jeftina trenda. No s remek-djelima u modnoj opremi – sjajnim cipelama, često građenima od sitnih remenčića, i torbama od teške zmijske i krokodilske kože, Gucci je u svom sedlu! Kao i u New Yorku, kao i u Londonu, u modnoj se budućnosti dosad danoj u Milanu sukobljavaju najmanje dva modna govora. Jedan inzistira na krojnoj čistoći i jednostavnosti. Drugi na (tribalnoj, SF i sl.) fantastici i fantaziji. Napadna romantika ženstvenih retro stilova polako se pojednostavljuje i hladi. Isto se događa i s dekonstrukcijskim divljanjem u kojem se više nije moglo razabrati o kakvu je komadu odjeće riječ. U Milanu uočavamo to u kolekcijama Alberte Ferretti i Fendija. Zasad.