I dok naši brončani nogometaši uživaju na zasluženom odmoru nakon Svjetskog prvenstva u Kataru, za one koji su ih marljivo pratili na tom putu odmora nema. Jedan od njih je i urednik sportske redakcije na HTV-u i komentator Marko Šapit koji je sjajnim prijenosima utakmica naših vatrenih i sam postao miljenik navijača. Salve pohvala na Markov račun nizale su se društvenim mrežama, a mnogi su zaključili da je Šapit dostojan nasljednih svojih mentora i legendarnih sportskih komentatora Drage Ćosića i Bože Sušeca.
Nakon povratka iz Dohe Marka smo ulovili tijekom kratkog predaha, a prije nego što krene sa završnim pripremama za Snježnu kraljicu, koja ga čeka 4. i 5. siječnja, i novom sezonom HNL-a, ispričao nam je kako je bilo pratiti reprezentativce na putu do još jedne medalje, otkrio je i laskaju li mu usporedbe s komentatorskim velikanima, kako je proslavio veličanstven uspjeh reprezentativaca, ali i otkrio u kojem sportu sam najviše uživa i puni baterije za sve nadolazeće profesionalne izazove.
Iza nas je velika završnica najneobičnijeg Svjetskog prvenstva u povijesti na kojem su naši reprezentativci ponovno postigli sjajan rezultat. Kako je bilo pratiti ih na tom putu? Koji je trenutak s ovog SP-a vama osobno bio najupečatljiviji?
Prije svega, moram naglasiti kako je i meni osobno, tako i cijeloj sportskoj redakciji HTV-a, bila iznimna čast i zadovoljstvo da smo mogli uživati u cjelokupnom nastupu naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Svatko od nas, kako ekipa u Zagrebu, tako i ekipa u Kataru, na svoj su način sudjelovali u svemu tome i sve to skupa proživljavati bilo je izuzetno emotivno, uzbudljivo, ali i naporno kako s fizičke tako i s emocionalne strane. Kad podvučemo crtu, mislim da smo zajedničkim snagama odradili jako dobar posao i da smo gledateljima prenijeli ukupan doživljaj još jednog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije. Najupečatljiviji trenutak? Za mene osobno to čak nije niti jedan od pogodaka nego situacija koja je uslijedila nakon što su naši u utakmici četvrtfinala protiv Brazila izjednačili, a potom su na samom kraju postigli i još jedan pogodak i izbjegli izvođenje jedanaesteraca. To njihovo samopouzdanje koje se dalo osjetiti kod tog samog početka zbilja je bilo impresivno i kompletan dojam koji su oni ostavili na terenu i izvan njega, to je nešto zbog čega im zaista treba skinuti kapu bez obzira na ovaj završni rezultat koji je sam po sebi nevjerojatan uspjeh.
Od prve do posljednje sekunde u Kataru ste komentirali utakmice vatrenih. Na društvenim mrežama mnogi su vas hvalili i isticali da ste pravi profesionalac, no vi ste prije svega čovjek i navijač. Koliko je izazovno ostati profesionalan na ovako velikim sportskim manifestacijama s iznimnim nacionalnim nabojem kada se na terenu donose neke odluke koje nam ne idu u prilog?
Izazovno je uvijek, a ja se na isti način pripremam za utakmicu Hrvatske kada igra za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu i za utakmicu hrvatskog prvenstva u bilo kojem sportu. Uvijek pokušavam svoje bilješke razraditi do najsitnijih detalja, pripremiti se koliko god mogu, sakupiti sve podatke, informacije, statistike, a onda kasnije sve ovisi o samoj utakmici. Maksimalna priprema jedna je od odlika profesionalnosti koju uvijek moraš zadovoljiti jer nikad ne znaš u kojem smjeru sve može otići, a naša je obveza prije svega ostati miran i profesionalan. Čim si u prijenosu uživo, to je jako izazovno jer nema mogućnosti stati, obrisati i sve što kažeš ostaje zauvijek dokumentirano, bez obzira na to bile to manifestacije s iznimnim nacionalnim nabojem ili bez njega. Mislim da tu mi sami sebi najviše pomažemo tako da smo uvijek jednako spremni na sve izazove i da se maksimalno možemo prilagoditi situaciji. Ako je nešto dobro od naših predstavnika, naravno da to treba pohvaliti, isto tako ako nešto nije dobro, ni to ne treba kriti. Možda to neće odmah naići na najbolji mogući prijem, ali mislim da na kraju objektivnost i poštenje nađu svoj put i u konačnici su velika prednost.
Upravo zahvaljujući srčanim reakcijama nakon golova vatrenih postali ste miljenik navijača. Snimke vašeg slavlja preplavile su društvene mreže, a ispod njih nanizali su se komentari oduševljenih gledatelja koji vas smatraju dostojnom zamjenom legendarnog Drage Ćosića. Što vi kažete na te komentare? Laskaju li vam?
Većina je zadovoljna kako smo općenito odradili posao na ovom SP-u, odnosno kako sam ja odradio komentatorski posao. Prije mene su to radile zaista novinarske veličine, 1998. je to radio Božo Sušec, a utakmicu za broncu kolega Dado Ćosić koji je također komentirao i utakmice iz Rusije. Sad sam to radio ja, a za dvije godine u Njemačkoj to može biti netko drugi. Mislim da je svakom od nas zadovoljstvo i čast da može biti dio takvih povijesnih događaja i naravno da mi to laska. Svi smo mi krvavi ispod kože i izuzetno mi je drago da ispada kako je posao odrađen na pravi način i da smo svi zajedno uživali u igri naših nogometaša. Zadovoljan sam što ljudima nismo "pokvarili" ni na koji način doživljaj Svjetskog prvenstva i veličanstvenog uspjeha naše reprezentacije. Naravno da su i do mene došle reakcije. Dobio sam jako puno i poruka i poziva i mailova. Bilo je pohvala, ali i kritika. Naš posao je takav da se ne možete uvijek svima svidjeti. Radim onako kako smatram da je najbolje, to sam jednostavno ja, i sve utakmice odrađivao sam jednako kao i sve ostale prijenose do sada. Ovaj put društvenim mrežama širile su se i snimke mojih reakcija, što je opet na neki način obogatilo naš sadržaj i program. Ljudi su imali jako dobre reakcije na njih i meni je zbilja drago zbog toga.
Medalju smo proslavili u krugu novinara i televizijskih djelatnika jer smo svi bili smješteni u istoj zgradi u Dohi. Malo smo se podružili, zapjevali i izašli malo u grad. Nisam se čuo osobno s našim reprezentativcima, niti s izbornikom Dalićem, ali sigurno ćemo se čuti. Bit će vremena za sve. Sreli smo reprezentativce nakon pobjede, ali ja nemam običaj gurati se u njihova druženja tako da sam ih samo pozdravio iz daljine, a svoju priliku da im čestitam na sjajnom poslu koji su napravili iskoristio sam tijekom prijenosa utakmice i mislim da to ispravan i profesionalan način.
Tko je po vama najveće iznenađenje ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva?
Gledajući po rezultatu to je sigurno reprezentacija Maroka koja je napravila isto tako za njih povijestan uspjeh. Oni su prva afrička reprezentacija koja je ušla u red četiri najboljih na SP-u. Mislim da to gotovo nitko od njih nije očekivao prije početka SP-a, ali izuzetno velik rezultat je i ovaj naše reprezentacije. Mislim da mi svi zajedno nismo svjesni koliko je ovo velik uspjeh i da u šest nastupa tri puta osvajaju medalje. To nije normalno, to je van svake pameti i još dugo će nam svima trebati da shvatimo koliko je ovo velik rezultat.
U Dohi ste bili gotovo mjesec dana. Kakva je atmosfera vladala na ulicama? Jeste li ulovili vremena za razgledavanje grada? Što vas je posebno oduševilo?
Ono što me najviše oduševilo je infrastruktura koju su oni napravili. U Dohi sam bio prije tri godine za vrijeme Svjetskog prvenstva u atletici i u tri godine Doha se strahovito promijenila. Puno se toga izgradilo, njihovi stadioni su prava remek-djela. Stigli smo razgledati grad i za vrijeme naših uobičajenih dnevnih zadaća, a imali smo vremena i za turistički to sve istražiti. Teško je zapravo dočarati kako to sve izgleda u Dohi i Kataru jer ta razina bogatstva koju imaju Katarci je gotovo nevjerojatna i neki njihovi svakodnevni običaji su nama poprilično nezamislivi, a opet vidi se i jako velika razlika između najbogatijih i onih najsiromašnijih koji su pomoćna radna snaga za njih. Katarce je zarazio nogomet tijekom proteklih mjesec dana. Tamo je vladao izuzetan interes za nogomet, što potvrđuje i popunjenost tribina koja je bila iznad očekivanja. S organizacijske strane mogu im se pisati samo plusevi jer organizirati Svjetsko prvenstvo u samo jednom gradu, to stvarno nije bilo nimalo lako, to je bio veliki izazov, no te njihove neograničene financije su dovele do toga da su oni to uspješno odradili... Sve ove kontroverze kako su oni dobili SP već su poznate i u njih ne bi ulazio. Dobili su ga i to je bitno, a svi mi koji smo odlučili to pratiti i obvezali se na boravak tamo više od mjesec dana, samim time smo se na neki način pomirili s time i odradili svoju zadaću. Organizacijski je sve odrađeno briljantno, sportski gledano isto idealno, uzevši u obzir temperaturu i izostanak bilo kakvih putovanja i gubljenja vremena na zrakoplove i slično. Nogometaši su mogli apsolutno biti posvećeni svojoj zadaći, a mi novinari svojoj. Transport je funkcionirao savršeno, što je nama jako bitno i s te strane zavrijedili su samo pohvale.
Već sam u više navrata napomenuo da je meni osobno najdraži dio posla komentiranje utakmica. Ne bi radio usporedbu između Rusije i emisije 'Zabivaka' i zadatka na ovom SP-u i komentiranja direktno sa stadiona. Uživao sam radeći i jedno i drugo i mislim da se moglo osjetiti da doista uživam u ovome što radim. Ovime nije još ostvaren moj komentatorski san (smijeh). Košarka mi je najdraži sport pa još čekam jednu košarkašku medalju. Nakon toga ne znam što bi još mogao poželjeti. Prenosio sam utakmice reprezentacija i u rukometu, vaterpolu,košarci, sad i u nogometu i ostvario gotovo sve ono o čemu sam maštao još kao dječak.
Jeste li se u Katru susreli s preprekama što se tiče izvještavanja? Gledateljima koji prate utakmice ispred malih ekrana prijenosi su uvijek besprijekorni, no je li bilo nekih nepredviđenih situacija dok kamere nisu bile upaljene?
Nije bilo nekakvih prepreka ni za mene osobno ni za ekipu u Dohi. Naravno da ima situacija u kojima dođe do nekih nesporazuma, najčešće zbog jezične barijere, uvijek postoje neke situacije u kojima treba imati malo više strpljenja i živaca, ali velikih problema srećom nije bilo.
Doček naših reprezentativaca danima je bio glavna tema u medijima, kako ste ga vi doživjeli gotovo 5000 kilometra daleko od Zagreba? Je li vam žao što niste mogli prisustvovati dočeku?
Naravno da nam je žao, mi smo u Dohi također imali određenu ulogu i odradili pripreme za doček, malo je to sve ispalo nespretno jer se dobrim dijelom doček preklapao s terminom finala Svjetskog prvenstva, što nam nije išlo u prilog pa smo se morali podijeliti tako da je doček išao na Prvom programu, a finale na Drugom programu HTV-a. Nije najsretnija kombinacija, ali jednostavno nismo imali izbora jer je termin finala unaprijed dogovoren. S profesionalne strane žao mi je što su se te dvije stvari preklopile, a s osobne strane mi je žao što nismo mogli prisustvovati dočeku, ali smo sve pratili iz Dohe i svi smo zajedno bili ugodno iznenađeni brojem ljudi i energijom i toplinom kojom je naša reprezentacija dočekana.
Koje su, prema vašem mišljenju, glavne razlike prvenstva u Rusiji i Kataru? Osim što ste televizijski studio ove godine zamijenili odlaskom na SP, po čemu biste još mogli napraviti komparaciju između ta dva prvenstva?
U Rusiji su bile iznimno velike udaljenosti između stadiona i organizacijski je to i za nas kao HTV je to bio puno veći izazov jer se unaprijed morate odlučiti za neke varijante i onda ih naknadno nadograđivati ovisno o uspjehu naše reprezentacije. Ovdje je s te strane bilo puno lakše raditi i imali smo priliku sve utakmice raditi s lica mjesta. Ovo svjetsko prvenstvo rađeno je na principu Olimpijskih igara jer su obično one u jednom gradu, a sad se dogodilo i da nogometno prvenstvo bude u jednom gradu.
Gledanost je bila izvanredna, možda i najbolja do sada, ali dok mi imamo reprezentaciju do kraja na turniru, očekujemo da će to tako biti gledano i praćeno. Kolega Molnar i kolega Ferlin su već uigran tandem jer su i lani vodili emisije Europskog nogometnog prvenstva. Emisija je bila izuzetno dobro vođena i urednički osmišljena sa sjajnim komentatorima.
Taman uoči priprema za odlazak u Katar preuzeli ste uredničku funkciju na HRT-u. Koliko je bilo izazovno imati sve pod kontrolom i uređivati sportsku rubriku iz Katara?
Moram pohvaliti našu ekipu iz Zagreba. Kolega Stjepan Balog, uz pomoć cijele redakcije, vodio je u Zagrebu priču vezanu uz emisiju Qatara, kolegica Marija Žužak je preuzela jedan dio mojih uredničkih ovlasti, a ja sam sve to skupa pratio i odrađivao iz Katara. Bilo je teško i da me pitate bi li to sve ponovio iskreno bih vam rekao da nisam siguran jer samo komentiranje Hrvatske i praćenje svega uz nastupe Hrvatske je dovoljan posao za sebe pa onda još uloga i urednika projekta i još urednička funkcija... Nažalost, s premalim brojem ljudi pokrivamo ova prvenstva. To što mi radimo je na rubu fanatizma, ali to se teško može promijeniti. Neizmjerno sam zahvalan svim kolegama na ulaganju nadljudskih napora da bi se ostvarilo sve ono što smo zamislili unutar našeg projekta.
Kako se pripremate za prijenose utakmica? I jeste li baš poput naših brojnih sportaša pomalo praznovjerni? Imate li neke rituale koje ponavljate prije prijenosa utakmica, naročito kada se radi o utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije?
Ovo je posao koji iziskuje stalnu pripremu i u kojem se stalno obogaćuješ nekim novim podacima i informacijama. To je dosta teško vremenski odrediti. Kad radite prijenose naše reprezentacije, tu je malo lakše jer zapravo pripremate se samo za jednu reprezentaciju, odnosno protivnika. Prije svake utakmice detaljno se pripremam, jedan sam od onih koji još uvijek sve bilješke piše rukom u raznim, šarenim bojama. Neke stvari uvijek pišem istom bojom. Što se tiče praznovjerica, toga ima, primjerice u Rusiji sam, svaki put kada bi igrala naša reprezentacija, uvijek imao istu crvenu kravatu, sad su isto bili neki rituali što se tiče rasporeda sjedenja i tko će sjediti pored mene na komentatorskoj poziciji. Jedna bijela košulja je bila stalno u opticaju dok se nije dogodio poraz od Argentine, onda sam se sjetio da je u prvoj utakmici bila jedna plava košulja i onda sam nju obukao tijekom utakmice za broncu i na kraju je ispalo jako dobro. Uz to, uvijek smo se vozili u istom sastavu kad smo išli na utakmice naše reprezentacije. To su ti neki sitni rituali kojih smo se pridržavali.
Koje su glavne karakteristike svakog dobrog sportskog komentatora? Kako ste se vi učili ovom poslu i od koga ste najviše naučili? Kome ste danas, u profesionalnom smislu, najviše zahvalni za sve to što jeste?
Na televiziju sam došao 2005. godine, a tada su tamo bili legendarni komentatori Boris Mutić, Božo Sušec, Mićo Dušanović, Slavko Cvitković, Ivan Blažičko, Drago Ćosić, Željko Vela i Stjepan Balog koji mi je još uvijek kolega. Većina nas je odrasla s tim ljudima i to su ljudi koji su majstori svog zanata koji su sa zadovoljstvom prenosili dio svog znanja na mlađe generacije. Ovo je moj posao iz snova i trudio sam se svakog dana od njih učiti. Moj prvi urednik bio je Željko Vela s kojim sam u međuvremenu postao i prijatelj. On je bio jako zeznut šef, jako zahtjevan i mogućnost pogreške kod njega je bila svedena na minimum. Koliko god bi ta pogreška bila mala u našim očima u njegovim je uvijek bila velika i doslovno je slijedila kazna za to. Tada nam to nije bilo jasno, ali gledajući iz današnje perspektive jasno nam je zbog čega je toliko inzistirao na detaljima. Mislim da smo uz njega svi mi naučili posao na pravi način. Gledajući unatrag njemu i kolegi Balogu sam najviše zahvalan na svemu. Isto tako kolegi Blažičku.. Nikada neću zaboraviti priliku koju mi je pružio vezano uz praćenje Formule 1. To je bio moj prvi iskorak u kojem sam se počeo profilirati i kao novinar i kao urednik. Neki od mojih mentora su se i javili tijekom ovih mjesec dana javili i čestitali i naravno da mi je jako drago zbog toga.
I sami ste bili sportaš, aktivno ste se bavili rukometom. Bavite li se i dalje, barem rekreativno, sportom?
Kao mlad sam trenirao rukomet i volim taj sport, a u današnje vrijeme bavim se sportom koliko mi profesionalne i privatne obveze dopuštaju. Volim odigrati košarku, imam dva termina tjedno koja pokušavam koja pokušavam ne izbjeći jer mi služe kao ispušni ventil, ali i za uživanje.
Iza vas je iznimno napornih mjesec dana tijekom kojih nije bilo vremena za odmor i opuštanje. Hoćete li sada uzeti predah i kako ćete odmoriti od SP-a?
Nažalost nema odmora, malo će biti predaha jer ove godine i Božić i Nova godina padaju na vikend pa ćemo to iskoristiti za odmor, ali čeka nas još puno posla. Stiže nam Snježna kraljica, krajem siječnja počinje i HNL, a iza toga bit će i nogometna liga prvaka. Velikog predaha nema, malo ćemo se usput odmoriti i idemo dalje u nove profesionalne pobjede. Zadovoljstvo odrađenim poslom na SP-u u Kataru nam je u novom trenutku najbolje pogonsko gorivo za sve ono što dolazi.
VIDEO Massimo je nanitao brojne hitove, a sve je počelo idejom Siniše Škarice
Dragi nikad niti do koljena biti neces!