Čudno je za sam početak reći da živite ispod kamena ako niste čuli za totalni bum trap scene u Hrvatskoj jer ona je gotovo potpuno marginalizirana na hrvatskoj javnoj medijskoj sceni, ili, ako više volite, mainstream sceni. Samim time trebala bi dobiti neki predznak underground žanra, ali sam uspjeh tog žanra u Hrvatskoj sve je samo ne underground. Većina najpoznatijih hrvatskih izvođača koji su redovito na HRT-u, RTL-u i Novoj TV ‘ubila’ bi za ovakve brojke, ne samo kad je riječ o društvenim mrežama i YouTubeu te streaming pregledima, već i dolascima na nastupe, kupovanju brendirane odjeće (merch) i tako dalje.
Iako je trap nekom tko ne razumije što se tu točno događa najjednostavnije objasniti kao moderniju inačicu rap-glazbe, trap je zapravo jedna cijela moderna kultura koja objedinjuje više žanrova. Unutar trapa ćete čuti sve od house glazbe do punk i metal glazbe, nije isključivo i strogo povezana s hip-hopom, iako takva percepcija vlada. Unutar trap glazbe ćete već i u Hrvatskoj naići na takve različitosti. Jako je važno naglasiti i da ovaj boom koji se događa u Hrvatskoj nema pretjerano veze s takozvanim Balkan trap-pokretom koji je zahvatio Balkan i dijasporu s izvođačima poput Jale Brata i Bube Corellija. Ovo je nešto potpuno drukčije.
Hrvatska trap-scena počela se graditi početkom prošlog desetljeća, a najviše slušatelja pionirima žanra smatra grupe Kuku$ i High5. U samim počecima nije bilo previše novca u samom žanru, ali publika je postojala i počela je rapidno rasti. Sad već legendarna izdanja tih zagrebačkih trap-grupa počela su graditi scenu i interes je postajao sve veći, a najbolje je taj cijeli interes zaokružila tvrtka Yem, počevši s organizacijom trap festivala 2016. godine. Do tada je trap u Hrvatskoj bio također popularan, poglavito među Z-generacijom, ali od tada je popularnost počela rasti na jednu drugu razinu.
Te 2016. godine organiziran je prvi “Drito iz Tvornice” festival, na kojem su nastupile spomenute dvije trap-grupe, ali i mnogi drugi izvođači poput grupe Krankšvester iz Osijeka i Kiše metaka iz Splita. Prvi koncert je, kako nam je potvrdio glavni čovjek Yema Zvone Pušić, rasprodan, kao i svi ostali Yemovi događaji i trap-festivali, a bilo ih je više od 30 u posljednjih šest godina. Kad uzmemo u obzir učestalost i različitost lokacija koncerata održanih pod “Drito” franšizom, činjenica da se u prosjeku proda više od 2000 ulaznica za svaki od tih koncerata ogromna je brojka. U Zagrebu je Drito bio iz Tvornice, Boćarskog doma, MSU-a, a održavao se i u Splitu i u Osijeku, dok je ista organizacija nedavno ovog ljeta organizirala festival Beat na moru na Krku, koji je uz koncerte na otvorenom imao i Boat Party. Jedini slučajevi kad su prodali manje od 1000 ulaznica za neki festival bilo je u vrijeme epidemioloških mjera kad ni nisu smjeli prodati više.
– Jednom mi je kolega organizator rekao: Moramo vam biti zahvalni. Tko bi normalan prije dvije-tri godine uzeo te bendove? Kakvi Buntai, Podočnjaci, Palme… A danas oni pune Tvornicu – prepričao nam je glavni čovjek Yema.
Uz to sve su sudjelovali i u organizaciji brojnih solo koncerata budući da djeluju i kao agencija koja vodi karijere nekih od najpopularnijih izvođača na sceni, ali i neke od nadolazećih mladih talenata. Službeno su izdavačima postali 2020. godine, a trenutačno su izdavači izvođačima kao što su Vojko V, Z++, Krankšvester, Pocket Palma, Grše, Ružno Pače, Buntai, Mimi Mercedez. Čak i oni izvođači kojima nužno nisu izdavači redovito nastupaju na Yemovim festivalima. Cijeli brend Drito također je doživio ekspanziju jer u Zagrebu sada postoji i Drito bar, kafić u kojem nerijetko trap-ekipa organizira evente, a postoji i Drito s kauča, podcast za cijelu tu zajednicu.
Pušić nam je također objasnio kako on gleda na trap i cijeli pokret.
– Trap nije rap, to je po meni najveća pogreška. Ne može to biti, trap je Ružno pače, a on je punk, Buntai je emo-trap, ima i rocka u sebi. Meni na koncerte dolaze likovi koji slušaju metal i dolaze slušati Dinu Blunta, trap je puno šire od hip-hopa. Nije to samo podvrsta hip-hopa iz Amerike – tvrdi Pušić.
Same brojke koje postižu izvođači u svojim karijerama, ali i brojke koje postižu Drito festivali uistinu su impresivne za scenu koju se percipira kao nišu, a usto je ipak riječ o hrvatskoj sceni koja je generalno dosta malena. Pušić argumentira da su brojke i bolje od nekih iz današnje perspektive zlatnih glazbenih generacija iz prošlosti.
– Ne znam zašto svi govore o novom valu i o zlatnom dobu devedesetih. Smatram da je to vječna laž. Mi imamo internet i slušanost, sve smo sami izgradili, a imamo i festival od 6000 ljudi u centru Zagreba. Nemamo nikakvu podršku velikih diskografskih kuća ni medijsku praćenost, a bendovi poput Majki i Leta 3 to su imali. To je sve imalo nekog velikog izdavača, kod nas nemaš ništa. Kad usporedite sve brojke, naše su puno bolje, pa Hiljson Mandela će sam rasprodati Tvornicu. Brojke su puno veće, a nigdje se ne vrtimo u javnosti – ističe Pušić.
Spomenuti Hiljson Mandela je već jako dugo na trap-sceni, zapravo je kroz spomenuti Kuku$ jedan od njezinih pionira u Hrvatskoj, a njegov prvi solo album “Mandela Effect” vruća je roba među mladima i njegov solo koncert u Tvornici kulture 14. listopada je jedan od najiščekivanijih u posljednje vrijeme. Sam Hiljson ovako gleda na ovaj “boom” u Hrvatskoj.
– Svaka čast za sve nas izvođače, ali Zvone je s Dritom za cijelu kulturu u Hrvatskoj napravio najviše. Zato u Hrvatskoj mi i imamo scenu – rekao nam je Hiljson.
Trap generalno nije prikazan u hrvatskom medijskom prostoru, osim nekada poluposprdno u emisijama poput RTL Direkta da bi se moraliziralo nad temama poput droge, alkohola ili nasilja u stihovima. Da se razumijemo, u trap-kulturi ima toga, ali žanr je puno širi i kompleksniji, kao i u stilskom smislu koji je već objašnjen, tako i u sadržajnom. Uostalom, nešto gdje je poanta da mladi ljudi skaču na koncertima i dobro se provedu ne mora brinuti o moraliziranju u stihovima. Nisu brinuli ni mnogi drugi koje se sada na širom spektru smatra legendarnima. Međutim, dogodili su se poneki izleti na radijske postaje, u glavne emisije na hrvatskim televizijama, pjesma Hiljsona Mandele dobila je Cesaricu za hit godine, pa sve je došlo i do Porina, jer su dva uglavnom trap-akta, prvo Vojko V iz Splita, a zatim i Krankšvester, dobili prestižne nagrade.
– Kranšvesterov Porin bio je velik uspjeh za nas. Vojkov Porin već je bio velik uspjeh, ali njega nekako slušaju svi jer pripada toj radničkoj struji i dosta je prilagođeniji hrvatskom mainstreamu. Krankšvesterovo dobivanje Porina je, pogotovo zbog njihova stila, bilo “točka na i”, znak da se neke nove struje ipak prihvaćaju – rekao nam je Pušić.
Već smo nekolicinu izvođača predstavili, ali neke još valja izdvojiti. Osječki izvođač Z++ je za mlade slušatelje generacijski talent, koji je svoje pjesme kroz trap, ali i mnoge druge žanrove i podžanrove glazbe većinom snimao i radio sam u Osijeku, a došao je do te razine da sada u Hrvatskoj lako može rasprodati koncert s više tisuća ljudi, a to može, recimo, i u Beogradu gdje se dogovara njegov nastup pred više od dvije tisuće ljudi. Njegova glazba je ponekad i znala doći do radija, ali i dalje nije imao pretjeranu medijsku pozornost iako je osoba koja je zaslužna za jedan veliki pokret u novoj modernoj hrvatskoj glazbi. Ne moramo ni naglašavati da te pjesme imaju višemilijunske preglede na YouTubeu i više stotina tisuća pregleda na digitalnim platformama poput Spotifya i Deezera.
Dalmatinsku scenu trenutačno predvode Grše i još uvijek Vojko V, a tu su uvijek prisutni i izrazito inteligenti reper Bore Balboa te grupa TTM koja je jednostavnim stilom privukla velik broj obožavatelja u kratko vrijeme. Najveći je trenutačno pokret oko Grše, koji je nerijetko headliner na najvećim trap festivalima, a svoj dalmatinski stil uz dašak engleskog slanga jako dobro prilagođava zabavnim i kreativnim instrumentalima. Vojko uvijek iznenadi svojim zanimljivim i domišljatim humorom i konstanta je na nastupima i s novim materijalom. Isto se može reći za još jedne Osječane, Krankšvester, koji su kontinuirano na sceni sa svojim takoreći prostačkim house stilom.
Treba spomenuti zagrebački scenu koju i dalje predvode Kuku$ (Hiljson i Goca), High5 (sada djeluju kao 2xŠihta), 30zona, Swana, Buntai i Dino Blunt. No u Yemu se brinu i o mnogim mladim izvođačima pa je tako idući Drito festival “Lil drito iz Tvornice” na kojem će 30. rujna nastupiti nadolazeće trap-zvijezde koje su nešto manje poznate poput Baksa, Mavida, Pekija i Vedrana Istine.
– Ti mladi dečki sad su super nabrijani, stalno nešto pitaju i stalno nešto novo rade. Ti kad jednom Mavidu sad daš priliku i binu, kad oni osjete to nešto, možda u njima probudiš nešto što će ih još jače gurati. To je ulaganje u budućnost. Grše mi je nakon prvog Drita na kojem je nastupao rekao: “Želim biti headliner” i do toga je i došao – rekao je Pušić.
I dalje je u cijeloj ovoj priči najzanimljivije što i izvođači koji će nastupati na Lil Dritu našim čitateljima ne znače gotovo ništa iako usred Zagreba mogu prodati više od tisuću ulaznica za svoj solo koncert (i to su ulaznice po 60 kuna), a da nijednom nisu bili pušteni na hrvatskoj radiostanici. Z generacija, kako je voli brendirati naš sugovornik Pušić, ne mari pretjerano za ono što se vrti na televiziji i na radiopostajama i stvara jedan od najvećih valova moderne glazbe koji je ikad viđen na ovim prostorima. Hrvatski mainstream mediji, a i dobar dio starije publike ignoriraju pokret i prikazuju ga beznačajnim, ali ako se ovako nastavi, teško da će ga više moći ignorirati. S ovim tempom kvalitetne prezentacije i organizacije, nemojte se čuditi ako trap-festivali rasprodaju lokacije poput Arene. Nešto možda može ostati neozbiljno kad je popularno samo na internetu, ali kada ljudi uživo pokazuju ovakav interes i kad je organizacija na ovakvom nivou, teško je argumentirati da je ovo išta drugo nego ozbiljna priča.
VIDEO: Borna Kotromanić oštro o Nikolini Pišek: 'Ja imam i razum i obraz, a tebi je kokain nagrizao sve po redu'
Edin Džildo piše ono što on voli. E pa Džildo mi to ne volimo