Do sada nam je Hugh Laurie bio najpoznatiji kao čangrizavi i cinični doktor House koji živote svojih pacijenata u istoimenoj američkoj seriji liječi nimalo uobičajenim metodama.
Od serije, koja mu je po epizodi donosila dva milijuna kuna, 54-godišnji britanski glumac oprostio se prošle godine i posvetio glazbi.
Pod tušem je glas bolji
U svibnju je s bendom The Copper Bottom Band objavio svoj drugi blues-album “Didn’t It Rain”.
Kako House pjeva i svira otkrit će svi koji 24. srpnja svrate u Ljubljanu na Križanke gdje glumac promovira album, a mi vam donosimo ekskluzivni intervju s Lauriejem u kojem otkriva svoja razmišljanja o glazbi, opčinjenosti bluesom i životu.
– Europska narodna i crkvena glazba, tango, kubanski i latinoritmovi, svi imaju korijen u bluesu. Što sam stariji, sve sam svjesniji te sličnosti i sve više volim blues jer svi crpe inspiraciju iz njega – objasnio je Laurie zašto cijeni blues. Iako nastupa s odličnim glazbenicima, u postupku stvaranja voli biti sam jer je kreativniji kada ga drugi ne ometaju.
– Mislim da sam slobodniji kada nema drugih oko mene, a možda se i varam. Ista stvar je s pjevanjem, dok pjevušimo pod tušem mislimo da to izvrsno radimo, ali to je subjektivno mišljenje, pitanje je je li to istina i što susjedi misle o tome. Hm, nadam se da ne zvuči previše egoistično, ali mislim da sam produktivniji i kreativniji kad sam sam – priznaje Laurie. Dok je bio dječak, sam je naučio svirati klavir, poslije i gitaru, saksofon i bubnjeve, no ipak mu je od svih instrumenata najdraži klavir.
– Glazbenici danas koriste električne klavijature jer su jednostavnije za nošenje, jeftinije su i lakše je svirati na njima. Ali njihov je zvuk loš i mislim da ništa ne može nadomjestiti zvuk klavira. Možda je to samo moja romantična predodžba jer sam odan starim stvarima i instrumentima – govori glumac.
Dodaje da je velik utjecaj na njega, i to dok je još bio dječak, ostavio slavni Muddy Waters i prva ploča koju je ikad kupio bila je upravo njegova. Pjevanje uživo poseban mu je užitak koji opisuje na svoj osebujan način.
– Nevjerojatan je osjećaj biti vođa glazbenicima koji sviraju sa mnom. Pjevanje uživo, ali i sama glazba, jednako su mi uzbudljivi i pružaju mi neodoljiv užitak kao i vožnja oldtimera Bentley. Stisnuti gas i pustiti glas jednako je uzbudljivo – govori Hugh.
Očarao ga senzualni tango
Na prvom albumu “Let Them Talk” bio je odan zvuku Mardija Grasa i New Orleansa, a na novim je skladbama taj zvuk zamijenio južnjačkim bluesom i na čuđenje nekih – tangom. – Nakon jedne svirke u Buenos Airesu završili smo u baru u kojem je jedan par plesao tango. Bio sam očaran kada sam ih vidio, bili su tako senzualni i romantični da sam ih zamolio da nam se pridruže na sljedećoj svirci.
Ali onda mi je sinulo da nemam pjesmu koja ima prizvuk tanga!
Istraživao sam tu večer na internetu i pronašao jednu staru argentinsku skladbu “El Choclo” koju smo uvježbavali cijelu noć i već smo je sutradan odsvirali pred publikom.
Poslije sam je na albumu otpjevao s izvrsnom pjevačicom iz Guatemale Gaby Moreno – otkrio je Laurie.
>>Starigrad Paklenica film festival: I Dr. House podno Velebita