Nedugo nakon napada 11. rujna 2001. godine i rušenja Svjetskog trgovačkog centra Amerika je ostala zatečena novim napadom, mnogim su ljudima počele stizati omotnice kontaminirane bakterijom zarazne bolesti bedrenice. Umrlo je pet ljudi, panika je zavladala SAD- om, sumnjalo se da je bedrenicu poslao sam Sadam Husein. O tom događaju i istrazi vođenoj kako bi se našao pravi počinitelj govori nova sezona “Vruće zone”, serije koju ćemo od 5. prosinca u 22 sata gledati na National Geographicu. Po dvije epizode zaredom moći ćemo pratiti tijekom tri nedjelje u prosincu. U drugoj sezoni trilera “Vruća zona” glume fantastični Tony Goldwyn i Daniel Dae Kim, i to nakon što je prvu sezonu, fokusiranu na epidemiju ebole, Julianna Margulies učinila najgledanijom dramskom serijom u povijesti kanala. Upravo smo s Tonyjem Goldwynom kojega možemo gledati i u filmu “Kralj Richard” o ocu tenisačica Serene i Venus Williams, koji upravo igra u domaćim kinima, razgovarali o novoj seriji u kojoj on tumači lik čovjeka za kojega je nakon višegodišnje istrage utvrđeno da je bio pošiljatelj kobnih pisama.
Kako ste se pripremali za intrigantni lik Brucea Ivinsa?
Čitao sam koliko sam mogao o njemu, istraživao sam po internetu i pronašao mnogo zaista zanimljivog materijala. Primjerice, biografiju Brucea Ivinsa pa onda i dokument o cijeloj istrazi koji je napisao reporter Los Angeles Timesa. Tu sam pronašao sjajan izvor koji mi je pružio uvid u njegovo rano djetinjstvo, odnos s majkom koji je bio duboko traumatičan, što je utjecalo na njegov život, od čega je dosta toga i dramatizirano. Pročitao sam i nekoliko knjiga o istrazi od kojih je svaka na slučaj gledala kroz drugačiju prizmu, a većinom su ih napisali agenti FBI-a koji su bili uključeni u tu istragu. Zatim i niz novinskih članaka. Kada sam uspio predočiti si okolnosti Bruceova života, mogao sam uvidjeti posebnu prirodu njegove mentalne bolesti. Imam dobru prijateljicu koja je vrhunska psihijatrica te ima mnogo iskustva u liječenju ljudi sa psihičkim bolestima. Odvojila je mnogo vremena kako bi mi pružila uvid u to što znači imati poremećaj paranoidne osobnosti, poremećaj podvojene osobnosti i depresije, što su sve dijagnoze koje je Bruce imao. Sa znanstvene strane imali smo savjetnika koji se brinuo o tome da, kada radim nešto u laboratoriju, to bude točno. Puno sam naučio i o znanosti čitajući o Bruceu, znajući, ipak, da ne mogu baš postati mikrobiolog za to relativno kratko vrijeme. Najviše su me ipak zanimale psihološke postavke njegove osobnosti.
Vjerujete li da je doista on počinitelj?
Da, i dalje postoje sumnje koje su možda i opravdane. Osim Bruceova jako, jako bizarnog ponašanja, ono što za mene optužbe protiv njega snažno potvrđuje jest to što se DNK tehnologija toliko razvila da spore bedrenice pronađene u pismima nepogrešivo povezuje s onima koje je imao u laboratoriju, o čemu je on lagao i što je skrivao. Kada se to otkrilo, optužnica je postala potpuno utemeljenom, no nije potvrđena i na sudu jer se Bruce ubio. Za mene je to dovoljno uvjerljivo. Nisam znanstvenik ni odvjetnik, nisam Brucea ni poznavao, pa sam možda u krivu, ali taj dokaz, zajedno s indirektnim dokazima vezanima uz njegovo ponašanje, uvjerio me da je on počinitelj.
Prva je sezona “Vruće zone” bila je najgledanija igrana serija National Geographica. Mislite li da serija u kojoj bi nastupate može to nadmašiti?
Nadam se da će doista postati najgledanijom serijom National Geographica jer želim da ljudi vide ovu priču. Bilo je nadrealno raditi ovu seriju u situaciji globalne pandemije. Na toliko je načina ta priča fascinantna, morate se, primjerice, upitati kako uspijemo zaboraviti da su se takve stvari događale prije 20 godina, a sada se susrećemo s nekakvom novijom verzijom toga u vidu globalne pandemije. Ne radi se o nekom kriminalnom djelu, ali to jest globalna zdravstvena kriza. Priča o krizi s bedrenicom o kojoj govorimo u seriji ima dosta dodirnih točaka, na primjer, s načinom na koji američka vlada i vlade svijeta teško upravljaju ovom krizom, tu je dosta paralela iz kojih možemo učiti. Slučaj bedrenice bio je i jedna od čvrstih uporišnih točaka za rat u Iraku.
Pripadamo generaciji koja je proživjela te događaje, čega se najviše sjećate?
Svega se sjećam jako dobro. Živim odmah izvan New York Cityja, 11. rujna bio je duboko traumatičan događaj za sve u mojoj zajednici, pa i u tom dijelu svijeta i šire. Živo se sjećam i tih napada bedrenicom jer sam u to vrijeme imao malu djecu, roditelji su još imali jake asocijacije na 11. rujna. A dogodilo se da je samo na pola sata vožnje od mojeg mjesta od bedrenice umro jedan poštanski djelatnik. To je bila jasna i neposredna opasnost. Nitko nije znao o koliko se širokoj situaciji radi, je li to novi teroristički napad ili je produžetak 11. rujna, je li u pitanju domaći terorist ili neki luđak. Ništa nismo znali. Nismo tjednima otvarali pisma. Supruga je djeci stavljala tablete u torbe i govorila im da, ako čuju nešto o napadu bedrenicom, odmah to trebaju uzeti. Bilo je doista strašno, a onda je naprosto izblijedjelo iz sjećanja kao što bude s mnogo stvari. Te su nas vijesti iscrpljivale, a onda kada su se mediji i politika prestali time baviti, nestale su, a počeli smo ratove u Iraku i Afganistanu. Ipak je ta istraga trajala šest godina i nikada nije do kraja završena, što je zapanjujuće. Svega se sjećam, a radeći ovu seriju, shvatio sam i koliko toga nisam znao u to
vrijeme.
I danas kao i onda imamo veliku ulogu znanosti koju se i zloupotrebljava, kako na to gledate?
Manipulacija politike znanstvenim podacima nije ništa novo. Nije ni moć plasiranja dezinformacija. Gotovo da je u ljudskoj Amerika je ostala zatečena novim napadom, brojnim ljudima počele su stizati omotnice kontaminirane bakterijom bedrenice prirodi da se takve stvari događaju. A sada smo zbog društvenih mreža suočeni smo s nečim takvim, ali na steroidima, pogotovo u odnosu na vrijeme prije 20 godina. I to je tužno. U istrazi napada bedrenicom znanstvenim se podacima manipuliralo u političke svrhe. Tvrdilo se kako je u pronađenim sporama prepoznat spoj bentonit koji se može povezati sa Sadamom Huseinom jer je on, kao što je poznato,
vlastiti narod trovao bedrenicom. Sam Bruce Ivins promovirao je tu tezu, koja nije bila točna, no vlada kojoj se Sadam nije sviđao gurala je tu teoriju. Mislili su da su u pravu, da nešto imaju. I to je neka osobina ljudske prirode, kao kada se dogodi zločin, želite se obračunati s nekim tko bi mogao biti počinitelj pa sebe uvjeravate da je to istina, pa u tu svrhu manipuliramo znanošću i podacima, a s time moramo biti jako oprezni jer svjedočimo vrlo destruktivnim događajima za ove pandemije. Nije to ništa novo, čini se da se i opet susrećemo s istom stvari.