– Naručim taksi, a taksist pita: “Gospodine, jeste li vi to u haljini? Vidim, niste svećenik. A čini mi se i da pripadate nekom drugom svijetu... Nije da to tek tako nosite.” Kažem mu da pripadam modnom svijetu, a on će: “Jedva čekam završiti smjenu i ispričati svojoj gospođi ovaj slučaj. Ali još nešto... ta vam haljina jako dobro stoji. Baš ste pravo muško – evocira nedavni događaj iz svojeg života avangardni maneken Josip Tešija. S 48 godina, ponosno ističe, najstariji je aktivni maneken u agenciji Midikenn. A sve je počelo slučajno, kada je imao 26 i već tada, kaže, gotovo na kraju potencijalne modne karijere. Ali sudbina je odlučila drugačije pa je životno i modno prošetao od Milana, Beča, preko Barcelone do Hamburga i Pariza. Prijateljevao je i surađivao s velikanima poput Vivien Westwood, Jean-Paula Gaultiera. I vratio se u Hrvatsku jer tu su mu roditelji, a imamo, kaže, i zanimljivu zemlju.
– Prvi sam put u Hrvatskoj u suknji prošetao prije pet godina i nikad nisam imao nijednu neugodnu situaciju. Ili imam takvu sreću, ili je to do mog stava, ili me se ljudi boje jer nosim crnu boju. Ne znam. Čak me zaustavljaju i, dapače, hvale da sam futuristički, drugačiji, nimalo feminiziran, ne izazivam – kaže pa nastavlja:
– Tek sad vidim kako je ženama ugodno, lepršavo i jednostavno. Haljina se brzo pere, suši, brzo se odijeva, brzo se svlači. Ali i kad pogledate kroz civilizacije i kulture, haljina je prisutna kod oba spola, ja tu ne vidim nikakvu razliku. I žene nose hlače koje su muški odjevni predmet. Današnje kulture kao Škotska, Irska, Austrija ne mogu bez suknje.
I kad već razgovaramo o kulturi i podrijetlu, Josipa podrijetlom iz Dalmatinske zagore ne može se ne pitati kako tamošnji ljudi i njegova obitelj reagiraju na njegov modni stil:
I počeo sam star, s 26 godina
– Dalmatinska zagora na to gleda dobro zbog crne boje koju nosim, a koja se proteže kroz naš folklor. Navikli su na mene i dopuštaju mi baš sve. Kažu: a to je naš Josip. Kad i izađem u nekim bojama, moji roditelji prvi vele: “Ajme, nešto nije u redu, da ga što ne boli?”
Za velikane modne scene koji slove kao ekscentrični Josip ima samo riječi hvale.
– Oni su ekscentrični, ali samo da prevladaju stres s kojim se nose. Pršte idejama i treba ih staviti na papir. Nije bez veze samo 13 posto ljudi na svijetu avangardno. Nije lako skrojiti, stvarati ni nositi...U stresu su 24 sata dnevno, stalno u uredu, a vrlo jednostavni. Naučio sam tri stvari: skromnost, jednostavnost i radišnost su odlike vrhunskih dizajnera – otkriva. Hrvatsku modnu scenu hvali i tvrdi da neki poput njegova sveta trojstva Došen – Balog – Donassy mogu stati uz bok svjetskim dizajnerima. Osobno se nije okušao u dizajnu, a za to ima jednostavno opravdanje.
U modi ne pomažu mama i tata
– Možda zato što me još žele za muzu. Ja stalno mislim da je kraj jer godine su tu, ali Hamed Bangoura mi veli: “Drži kilažu i možeš do sedamdesete!” Znate, ne možete biti samo model, morate zračiti inteligencijom, karizmom, pozitivom, karakterom. U modi ti ne mogu pomoći mama i tata, nego ono što bilježi fotoaparat. Jedina istinski demokratska dva predmeta koja je stvorila civilizacija su daljinski upravljač i fotoaparat – smije se i na pitanje što dizajneri na njemu posebno vole kao iz topa ispaljuje:
– Moju trokutastu glavu. Valentino mi je rekao da su najljepši muškarci Dalmatinci i Dinaridi jer imaju konjsku aristokraciju. Tako i ja. Plavoću kože i očiju naslijedio sam od mame, a od tate takvu konstituciju.
U Hrvatskoj se, kaže, ne može živjeti od manekenstva. To je hobi uz koji se mora imati posao, a njegov je onaj kustosa u Galeriji Kranjčar. Kada ga pitaju kako održava liniju, on kaže:
– Moja je tajna u živciranju. I ne zaboravite da je doručak kralj dobrog izgleda.
Definicija uspjeha za njega je sreća i, ako uspjeh mjeri kroz nju, on je u životu, kaže, uspio.
– A najveći uspjeh mi je što sam stekao dobre prijatelje. Mirovinu vidim u tri grada – rodnom Sinju, Parizu i Zagrebu... i do osamdesete se ne dam s piste.
>>'Redovito vježbam zbog zdravlja, ali ne planiram smršavjeti'
Svašta.... Tom logikom je znači i notorni Sraćko Horvat pravo muško? Jadni mi