Ima li što smješnije od političke nekorektnosti?

Zbog ljubavi su započinjali ratovi, spaljivali su se mostovi pa onda opet gradili, zbog ljubavi su nastajala neka od najboljih umjetničkih djela, ili ipak možda baš svako? A opet, da vas netko probudi usred noći, biste li baš onako iz prve znali odgovoriti na pitanje – što je to ljubav? I što sad Tito ima s tim? Odgovor će pokušati dati predstava “Loptice” čiju premijeru očekujemo u četvrtak u kazalištu Komedija u koprodukciji s B Glad produkcijom.

Uoči premijere zavirili smo na probu i s Petrom Kurtelom i Slavenom Španovićem, koji na sceni nose priču uz Dunju Fajdić i Igora Baksu, popričali o ljubavi, glumi, sapunicama i društvu koje im je neiscrpna inspiracija.

Sapunice stroj za mljevenje

– U predstavi ne štedimo nikoga i sprdamo se sa svima. Nismo htjeli da se itko osjeća zapostavljenim – kaže kroz smijeh Slaven komentirajući tekst koji potpisuje Igor Weidlich, a koji pršti od referenca na pop-kulturu, ustaše i partizane, domaće pjesme lakih nota...

Ipak, Španović dodaje: – Riječi sprdnja i ismijavanje a priori dobiju negativnu konotaciju, a ne bi trebale. Moramo odnekle crpsti materijal, a crpimo ga iz sebe samih, države u kojoj živimo, ljudi, tramvaja pa tako i iz političke scene...

– Što je duhovitije od političke nekorektnosti – nadovezuje se Petra Kurtela pa kaže:

– Želimo raditi ono što mi mislimo da je smiješno. Smiješno je kad je istinito i ne želimo se cenzurirati, izgubit ćemo poantu.

Petra i Slaven zajedno su glumili i u predstavi “Plamena”. Na pozornici se savršeno razumiju, slijedeći upute Igora Barberića, majstora za mjuzikle, koji se prvi put primio režiranja dramske predstave, i iskreno su simpatični kad se na sceni raspadnu od smijeha usred rečenice koju moraju izgovoriti. Jer je, pogađate, i njima smiješno.

Jednako su uigrani i kad ih pitamo promišljaju li o politici i kako se snalaze u društvu u kojem su pitanja ustaša i partizana još uvijek tabu tema.

– Dokle god je umjetnost odvojena od politike i Crkve, iako nažalost ni sad nije u potpunosti, osjećat ću da sam na dobrom mjestu. Umjetnost mora ostati neovisna. Njena svrha je da propitkuje svijet u kojem živimo. Glumcima se mora ostaviti sloboda da budu “dvorske lude” pa i da se sprdaju s “kraljem” a da im zbog toga ne padaju glave – pojasnila je Petra, na što se Slaven nadovezao:
– Potpisujem i još jednom napominjem, sprdati se ne znači biti negativan, pogotovo kad se referirate na povijesne činjenice.

Veže ih i iskustvo glume u sapunicama, Slavena smo lani gledali u “Vatrama ivanjskim”, a Petru pamtimo po “Zabranjenoj ljubavi”.

Kažu da je teško usporediti kazališno iskustvo s iskustvom glume u televizijskoj seriji gdje je kvantiteta uvijek ispred kvalitete, ali su svaki iz svog angažmana izvukli najbolje.

Gluma s pripremama i bez njih

– Teško vas netko može pripremiti na taj žrvanj, stroj za mljevenje mesa, jednostavno to morate proći. Ali, to je fantastično iskustvo i svakome bih ga preporučio. Jako sam brzo shvatio i otkrio svoje slabe točke, gdje zaostajem i što mi ide sporije i teže i onda, ako pod znacima navoda, preživite to sve, izađete jači i spremniji, s više vještina pa vam je nakon sapunice sve drugo zapravo lakše.
– To je iskustvo kroz koje bi svaki glumac morao proći da bi znao cijeniti sve ostalo. Najlakše je reći da su glumci u sapunicama loši ili ovakvi i onakvi, ali to je žanr za sebe i u jednu ruku puno teži, iako i puno površniji, jer se u njemu ne mogu očekivati rezultati kakvi se mogu očekivati u kazalištu ili na filmu, gdje postoje pripreme. Postoji gluma s pripremom i gluma bez pripreme. Zato mi sad imamo probe. Jer da nemamo, izgledalo bi to sasvim drukčije.

– Kao serija – kaže Slaven.

– Šalim se – odgovara Petra.

Uozbilje se ipak na tren kad ih pitamo što je za njih ljubav.

– A što ljubav nije? Ljubav je sve. U konkretnom smislu, ljubav je to što radimo posao koji volimo, kojem se veselimo. Ljubav je smijeh, radost, partnerstvo, davanje, sve što nas čini sretnima i pozitivnima – kaže Slaven.

A što je onda najluđe što ste učinili zbog ljubavi?

– Zbog ljubavi se ne može ništa ludo napraviti. Lude stvari se rade iz naše tvrdoglavosti da nešto i dalje nazivamo ljubavlju, ali ne zbog ljubavi same – smatra Petra, a Slaven odgovara:
– Najluđe što sam napravio? Zaprosio svoju curu na vidikovcu jednog zagrebačkog hotela. Oliver Dragojević pjevao nam je našu zajedničku pjesmu “Pismo moja” i onda je ljubav moja rekla “da, da, da...”

>> Da ne režiram tukla bih se za svaku ulogu