Jezik je ponovo vijest, ako je to ikada i prestao biti, pa se tako vratio i u medije. Na zagrebačkom radiju Yammat možete slušati emisiju o jeziku kojoj je cilj, kako kažu Petra Švarc i Silvija Šeparović, podići jezičnu letvicu. "Jezik za zube" pokazuje i kako jezik zapravo nikada nije ni izašao iz mode, u bilo kojoj skupini, dobnoj ili intelektualnoj, pa je i ova, vremenu prilagođena radijska emisija koja se može poslušati na webu Yammata i na Mixcloudu, zanimljiva i slušana.
Zašto ste mislili da je emisija o jeziku zanimljiva publici?
Silvija Šeparović (SŠ): Ideja o ovakvoj emisiji proizašla je iz činjenice da Yammat kao radio nije samo glazba koja svira iz kutije, s nekog ekrana ili gadgeta te glasovi koji se u pauzama između pjesama smijulje i hinjeno su sretni, bez nekog pretjeranog smisla i razloga. Dakle, cijenimo svoje slušatelje - i znamo da i njima smetaju neke stvari u jeziku, da su znatiželjni, a za one mlađe - njima možda i riješimo neke nedoumice.
Petra Švarc (PŠ): Jezik je gotovo oduvijek predmet mog interesa - bavim se njime aktivno već više od dvadeset godina. Stoga je poziv s Yammata bio doista velika radost, ali i sjajna prilika da se o jeziku progovori i u eteru mog omiljenog radija. Tu rade novinari, urednici, voditelji i DJ-i koji misle svojom glavom i nisu zaboravili na važnu funkciju radija - onu da (i) educira.
Kako se osmišljava sadržaj, ima li pitanja čitatelja ili je nekako drugačije?
SŠ i PŠ: Jezik nam je oruđe u poslu, pratimo što se s njime loše ili dobro zbiva, ima stvari koje nas ozbiljno nerviraju, koje se ponavljaju u javnom govoru, pa tako nekako slijedimo taj svoj jezični instinkt. Skupilo se tu podosta materijala tijekom godina. Naravno da primamo i sugestije - ponekad dolaze od slušatelja, ponekad od prijatelja i drugih bliskih nam ljudi, a ponekad i od kolega u redakciji.
Kakva je do sada slušanost i reagiranje, naša se generacija još sjeća Jasmine Nikić i Tomislava Ladana u gledanoj emisiji "Riječi, riječi, riječi..."?
SŠ: Nemamo to još izmjereno, ali znamo da je "Jezik za zube" slušan, a ima i dobre rezultate na našem Mixcloud kanalu. Na ovu se emisiju baš reagira, povratne su informacije jako dobre, a i svima na radiju se svidjela. Kolege je vole puštati u svojim programima… a i ponavljati gradivo usput.
PŠ: Ne bih nas baš uspoređivala s veličinama poput Jasmine Nikić i Tomislava Ladana - recimo da je ovo naš pokušaj da o jeziku progovorimo na neformalan, ležeran i pitak način, ali da ipak kažemo sve ono što treba reći o određenoj jezičnoj pojavi, nedoumici, situaciji. Ne želimo docirati, ne govorimo ex cathedra, ne poučavamo. Naprosto, naglas razmišljamo o jeziku i nastojimo se pritom voditi zdravim razumom, bez mistificiranja.
Interesantno je što govorite o književnom jeziku, a pričate lokalno. Je li se netko žalio da mu nije razumljivo?
PŠ: O jeziku želimo govoriti upravo na takav način, želimo da u tom razgovoru sudjeluju i naši slušatelji, da se osjećaju pozvanima, dobrodošlima. Otvorile smo dijalog s njima. Nema tu akademskog prizvuka, "soljenja pameti". Često posežemo i za raznim referencama iz pop kulture i svakodnevnog života kako bismo što zornije prikazale i razjasnile neku nedoumicu. A za to nema boljeg kanala od jezika kojim doista govorimo i izvan etera. Autentičnost nam je važna - Yammat je medij koji je voli, kao i njegovi slušatelji.
SŠ: Nitko se nije žalio, mi jesmo zagrebačka radio stanica pa smo, vjerujem, i razumljive. Iako, Yammat se zahvaljujući streamu poprilično sluša po svijetu i u regiji, no ni tamo se nitko nije žalio. Taj opušteni pristup koji uključuje svakodnevni govor nastao je spontano i on je zapravo odraz našeg odnosa i prema jeziku i prema slušateljima - znak brige o tome kako se jezikom služimo i što se s njime događa, a opet ne nastupa se s visoka i s upozorenjima i palicom.
Pretjeruje li se s pitanjem jezika danas u javnosti?
PŠ: Rekla bih da situacija s jezikom u javnom prostoru nikada nije bila gora. Javna riječ - počevši od medija, pa sve do političara i ostalih javnih osoba, posve je lišena bilo kakve pažnje, ljepote, znanja i stvarne brige. Kultura misli, riječi i govora sasvim je zanemarena. Danas je komunikacija uglavnom svedena na znakove, kratice, emojije. Djeca i mladi i ne poznaju ništa drugo. S druge strane, imamo takozvanu brigu o jeziku koja je zapravo samo paravan za razne političke ciljeve. Jezik je živ organizam i upravo je u tom njegovom organskom razvoju sva njegova ljepota i čar. U dijalektima, u pretapanjima, u posuđenicama. Što bi agramerski bio bez miščafla, fruštuka, partviša i escajga? A primorski ili dalmatinski bez marende, padele, šinjorine?
SŠ: Ne bih rekla da se pretjeruje, odnosno nisam sigurna da se o njemu baš brine, ali činjenica da se sprema zakon o jeziku pokazuje da netko očito jako brine… e sad kako, to je drugo pitanje. Ja sam ovdje samo u ulozi zainteresirane i informirane voditeljice, dakle nisam stručnjak za jezik, no rekla bih da je to potpuno pogrešan pristup brizi o jeziku - ja recimo vjerujem da je važnije obrazovati, poticati čitanje i na slične načine brinuti se o svojem jeziku.
Ako uopće išta treba, što učiniti, osvježiti ga nakon 30 godina pa maknuti riječi koje se nisu primile ili inzistirati i dalje na novim riječima?
PŠ: Jezik nije predmet kirurške operacije pa da možemo odstraniti ono što je (trenutno) neželjeno ili nepoćudno. On se razvija, mijenja, osuvremenjuje ili vraća na staro - sam, kroz upotrebu i govor svih nas koji se njime koristimo. Na to utječu mnogi faktori i bilo kakvo sustavno "uređivanje" jezika koje bi podrazumijevalo izbacivanje ili dodavanje novih, isforsiranih riječi, za mene predstavlja nasilje.
SŠ: Kad smo kod toga koje to riječi nisu prošle ili jesu, mislim da će se tu ljudi teško složiti. Osobno, neke riječi i fraze nikad nisam prihvatila - meni nikad avion nije bio zrakoplov, promidžbu, nadnevak, predšasnika i slične riječi… Dakle, takozvani novogovor nikad nisam prihvatila. A pritom se, rekla bih, sasvim pristojno služim hrvatskim jezikom.
Kod nas je tema bio prijevod filma "Napoleon" koji je bio dosta površan. Kakva je kvaliteta prijevoda i koliko prijevodi filmova i serija utječu na oblikovanje jezika kod mladih?
PŠ: S dolaskom streaming platformi poput Netflixa, Amazon Primea, HBO-a i drugih, svjedočimo doista velikim oscilacijama u kvaliteti prijevoda filmova i serija. U tom segmentu vlada hiperprodukcija i vjerujem da je vrlo teško održati kvalitetu. Često mnogo toga nestane u prijevodu pa ponekad to može utjecati i na percepciju samog filma ili serije. Poznat je slučaj korejske serije "Squid Game", najgledanije Netflixove serije u povijesti, koja je izvorno snimljena na korejskom jeziku, ali je emitirana uz engleske titlove. No, pojavili su se brojni negativni komentari vezani uz navodno loš prijevod koji je, kako tvrde poznavatelji korejskog, poprilično izmijenio originalne dijaloge, značenja, pa i sam sadržaj serije. Sličnih primjera ima još, a nerijetko je i na javnoj televiziji moguće vidjeti doista promašene prijevode koji potpuno ubiju dobro napisane replike ili čak čitave scene.
Što se utjecaja prijevoda na mlade tiče, rekla bih da prijevod, kakav god on bio, gotovo da i nema efekta na današnje klince. Oni ionako uglavnom razmišljaju na engleskom i tako konstruiraju svoje rečenice pa im je posve prirodno pratiti filmove i serije na engleskom ili uz engleski titl. Za njih je prijevod na hrvatski suvišan.