Kolumna

Ispada da su Jagger i Clapton najveći “rasisti” izrasli na afroameričkoj glazbi

Foto: Reuters
Mick Jagger of The Rolling Stones sings during their
Foto: Uwe Anspach/DPA/Pixsell
Eric Clapton
Foto: DPA/PIXSELL
Eric Clapton
Foto: E.M./Press Association/PIXSELL
Mick Jagger
07.12.2021.
u 11:00
Kina i Amerika našle su se bar u jednom; “Brown Sugar” ne treba svirati
Pogledaj originalni članak

Rolling Stonesi već mjesec dana na američkoj turneji ne sviraju pjesmu “Brown Sugar”. Posljednji put izveli su je 30. kolovoza 2019. u Miamiju, na prošloj američkoj turneji, ukupno 1136 puta, što je čini drugom najizvođenijom pjesmom na repertoaru (prva je “Jumpin’ Jack Flash”). Rezultat je to pritiska “kulture otkazivanja” (cancel culture) kojom se revidira američka povijest i simboli povijesnog rasizma, uključujući i mnoge slavne osobe, skulpture, slike i – pjesme. Kad biste pitali nekog rock-kritičara radi li se u slučaju “Brown Sugar” o autocenzuri Stonesa i strahu od reakcija, vjerojatno bi vam odgovorio potvrdno. Stonesi su cijeli svoj repertoar od prvog snimljenog singla 1963. i albuma 1964. temeljili na obojenoj američkoj glazbi do te mjere da ih je Paul McCartney nedavno ponovno prozvao da su “cover band”, ironizirajući da su narasli i ostali veliki “obrađujući”, tj. interpretirajući blues glazbu obojenog afroameričkog stanovništva.

I tome se nema što prigovoriti, jer doista jest tako, priznao bi to i Mick Jagger. Od svih (najvećih) britanskih bendova šezdesetih, spomenimo Beatlese ili The Who, Stonesi su se zarana i potpuno “prodali” Americi i njezinim glazbenim simbolima. No, je li “Brown Sugar” rasistička pjesma budući da gotovo dokumentaristički govori o istinitoj povijesti, o odnosu robovlasnika prema obojenim ženama i prisilnim/nasilnim seksualnim odnosima na američkom jugu? Uostalom, pjesma je snimljena 1969. na samom jugu Amerike, u studijima Muscle Shoals u Alabami, pa se kao takva može smatrati umjetničkim iskazom još donedavno važećih životnih stilova u američkoj zabiti.

I može li se golema korist koju su od popularizacije afroameričke glazbe Stonesi napravili svuda u svijetu uspoređivati s navodno seksističkim “(is)padom” u obliku hit-singla “Brown Sugar”, koji im je i jedna od himni postojanja ili barem frenetičnih završetaka koncerata koje su vidjeli milijuni poklonika, a nitko se nije osjetio uvrijeđenim do sada? S druge strane, potpuno je zaboravljeno na puno oštriju pjesmu “Some Girls” s istoimenog albuma iz 1978., u kojoj se Mick Jagger “obračunava” sa ženama koje mu stalno rade probleme, među ostalima s Kineskinjama, Talijankama i Francuskinjama, otvoreno pjeva “Crne djevojke samo se žele ševiti cijele noći, a ja nemam toliko ‘safta’”? No, potrebno je spomenuti da je u koncertnom filmu Stonesa “Shine a Light” Martina Scorsesea, snimljenom još 2006. u New Yorku, Jagger znakovito zamijenio ta dva stiha pjesme “Some Girls”, pa na kraju otpjevao “Crne djevojke su zabavne, ponekad me dovode do ludila, bijele djevojke se samo žele ševiti cijele noći…”

Već tu je, ako ne i prije, Jagger javno shvatio da ne želi probleme, jer je ono što su bili znaci i iskazi nekad drukčijih vremena, danas je mnogo ozbiljnije shvaćeno. Uglavnom, staro pitanje gdje prestaje umjetnička sloboda danas je došlo na naplatu iako se radi o Jaggerovim opservacijama koje više imaju veze s nezasitnim “sex driveom”, kako kaže još jedna pjesma Stonesa, nego s time o čemu govorimo kad pomislimo na rasizam u pop-kulturi. Pomalo je nepravedno, budući da nikada nije bio robovlasnik kao neki bivši američki predsjednici, da ovakve prigovore trpi čovjek čije je prvo dijete rođeno u braku s tamnoputom Marshom Hunt 1970., a ni Jaggerova prva supruga Bianca Jagger iz Nikaragve nije bila bijele boje kože. Puno ozbiljniji skandal napravio je jedan drugi “ovisnik” o “crnoj” glazbi, Eric Clapton, kad je na koncertu u Birminghamu 1976., u maniru preteče Orbána, poručio publici da je Velika Britanija “prenapučena”, da bi trebali glasati za konzervativnog zastupnika Enocha Powella, spriječiti da Britanija postane “kolonija crnaca”, “izbaciti strance” i nekoliko puta ponovio slogan “održimo Britaniju bijelom”, poput Enocha Powella koji je i patentirao slogan “Keep Britain White” dok su pripadnici Nacionalne fronte marširali kroz četvrti useljenika tamne boje kože i poručivali im da se vrate odakle su došli.

Možda se besmislenost cijele situacije ogleda u tome što su Stonesima, kao prvom velikom zapadnjačkom rock-sastavu koji je 2006. nastupao u Kini, tamošnji cenzori odredili da pet pjesama, uključujući “Brown Sugar”, nije pogodno za sviranje. Na što je Jagger ironično odvratio da bi “vjerojatno time uvrijedili bogate strane bankare i pratilje koji će doći na koncert”. Pa ako su Kina i Amerika složne da “Brown Sugar” nije pogodna pjesma, možete biti sasvim sigurni da jest.

VIDEO: Alec Baldwin u prvom intervjuu nakon ubojstva snimateljice na setu; 'Ne mogu reći tko je odgovoran, ali znam da nisam ja' 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DE
desnicentar
11:23 07.12.2021.

Woke i Cancel su cancer.