Ivu Mihalić, sjajnu glumicu mlađe generacije, članicu ansambla Drame zagrebačkog HNK, gledamo od ovog tjedna na HBO-u kao Vinku Ćorić, jedan od četiri glavna lika serije Uspjeh, prve serije koju je ova globalna produkcijska sila snimila na hrvatskom jeziku.
Osim u Uspjehu, Iva Mihalić ima ulogu, doduše ne glavnu, u novom filmu Vinka Brešana Koja je ovo država. Ranije ove godine vidjeli smo je i u Osmom povjereniku Ivana Salaja. A to je sve u već prilično bogatom glumačkom opusu iznimne zagrebačke karakterne glumice.
Na kraju, Iva Mihalić dobila je 2012. godine i Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina i ta za ulogu Helene Vasiljevne Kuragine u predstavi Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja, u režiji Tomaža Pandura i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U Uspjehu je dio odabranog glumačkog kruga, a ulogu ostvaruje u partnerstvu s Goranom Bogdanom koji glumi njezina muža, a taj odnos i događaj koji će iz njega proizaći radnju serije ubrzavaju, ali i iz Ive Mihalić vuku najbolje te ona ostvaruje iznimnu ulogu u inače odličnom kvartetu glavnih glumaca serije koji uz nju čine i Uliks Fehmiu, Toni Gojanović i mlada Tara Thaller.
HBO je s Uspjehom doista uspio ponuditi nešto novo i drugačije u sada već živahnoj domaćoj televizijskoj produkciji koju sada podupiru i ovako velike kuće.
Uspjeh je jedan doista originalan i rijedak scenarij. Što vas je u njemu ponajprije privuklo da ste se odlučili za ulogu Vinke?
Ona je poprilično intrigantan lik. Ali problem koji me najviše privukao jest taj kako će se održati nakon što je niz nesretnih događaja potpuno promijenio njezinu sudbinu. Mogućnost u nemogućnosti. Nije ni znala što je čeka taj dan, počevši od napada na mostu do ubojstva u parku. Otišla je baciti smeće i nakon toga više nikada neće moći biti ista osoba. Jučer ne postoji. Odjednom je na sve bačeno novo svjetlo, na loš brak, na cijeli njezin dotadašnji život. Otvorio se labirint kojem se nije nadala u najluđim snovima. Ono što mene zanima njezini su motivi, transformacija i način djelovanja, a ovaj lik mi je ponudio vrlo vrijednu avanturu.
Odmah moram postaviti pitanje o sceni na mostu, mora se priznati da nešto onakvo nismo jako dugo vidjeli u domaćim serijama. Kako ste se vi i Mislav Čavajda pripremali za tu scenu, na kraju je ispala nevjerojatno uvjerljivo, apsolutno obilježila seriju i opravdala se kao zamašnjak kasnijih događaja?
Volim zahtjevne scene. A Mislav je divan i precizan partner, imali smo koreografske probe s gospodinom Krištofom tako da smo na sami set došli potpuno spremni i bez treme.
No Vinka je općenito žena koja je zapravo žrtvom stalnog nasilja, ne toliko fizičkog koliko psihičkog, a odmah je u prvom planu odnos s mužem. Vidimo da je u posljednje vrijeme nasilje nad ženama poprilično zauzelo javni diskurs. Govorimo li o tome premalo, ima li takvih tema premalo i u domaćim filmovima i serijama?
Nije svako nasilje fizičko nasilje. Ali nasilje je nasilje. Mislim da se premalo govori o uzroku nasilja, pravim ljudskim potrebama i psihičkom zdravlju. Drago mi je da nasilje nad ženama poprilično zauzima javni diskurs jer o nasilju se treba govoriti, ali mislim da još uvijek postoje zone tabua, je li nečega previše ili premalo u domaćim serijama i filmovima, teško mi je procijeniti, ali mislim da nije bitno koliko, nego kako se govori o određenom problemu i kako se problem pokušava riješiti.
Druga je jaka i ključna scena serije ubojstvo Viktora u parku. Opet nasilje, ali sada reakcija pojedinca na to nasilje. Čini mi se da, kada približimo scene s mosta i parka, dobijemo jednu prilično ružnu sliku o društvu koje rado voli okrenuti glavu. Jesmo li doista takvo društvo, zaslužujemo li da vijestima dominiraju priče o različitim “daruvarcima”?
Konkretan slučaj poprilično je jeziv prikaz sustava koji brani zlostavljače i time podržava jeziv sustav vrijednosti koji proizvode još jezivije mogućnosti nasilja. Mi kao društvo imamo odgovornost pogledati u taj problem i preuzeti odgovornost.
Rad s jednim oskarovcem poput Danisa Tanovića sasvim je sigurno jedno drugačije iskustvo. Čitao sam vašu izjavu o tome da vam je cijelo vrijeme puštao Amy Winehouse. Po čemu još pamtite snimanje Uspjeha i rad s Danisom Tanovićem?
Jako sam voljela rad na ovoj seriji, cijeli proces, ekipu, atmosferu, iskustvo i izazove koji su mi dani. Danis je vrhunski profesionalac i izuzetno zanimljiva osoba, ima konce u rukama i po pitanju željenog rezultata što se tiče glumačkih izvedbi, i po pitanju scenarija, i po pitanju rada na setu. Na setu je bila opuštena atmosfera kad smo imali i teške i lakše scene. Redatelj koji zna što je disciplina, ali i prostor kreativne slobode.
Uspjeh se reklamira kao zagrebačka priča u kojoj se lako prepoznati. Velikim mi se dijelom tako i čini, no je li nam doista suđena depresija kao što se to sugerira pri kraju, da i Lujo Kralj ima nekog šefa, a onda možda i taj nekog drugog šefa?
Serija sugerira u kakvom društvu živimo. “Znamo cijenu svega, ali vrijednost ničega”, je li to depresija ili prilika za transformaciju društva... ne znam. Svi živimo sa znanjem i o korupciji, o nepotizmu, o nasilju... I kako to možemo promijeniti? Radimo li dovoljno na tome?
Vi jako puno radite, samo ove godine vidjeli smo vas u Osmom povjereniku, Koja je ovo država i u Uspjehu. Kako glumica može toliko dati a da na padne u krizu? Ili postoji način da se kriza prikrije?
Pa, iskreno govoreći, veća mi je kriza dok ne radim. Volim svoj posao i svoj prostor kreacije. Prilikom stvaranja uloge kreativne krize čak su i dobrodošle. Nabrojeni projekti nastajali su tijekom tri godine, ali naravno da je tu bilo još i predstava, nije bio strahovit tempo te zadnje tri godine, zapravo je bilo vrlo opušteno.
U kinima je trenutno film Koja je ovo država u kojem imate manju ulogu, no opet je to po Matišićevu scenariju koji je ponovo intrigantan. Za mene, riječ je o izuzetno važnom filmu, možda i najvažnijem Brešanovu. Da vas pitaju, što biste odgovorili koji je najvažniji razlog da se ide gledati Koja je ovo država?
To je i duhovit i tužan prikaz apsurda našeg malog kutka svijeta. Složila bih se, vrlo važan film.
U medijima ste dosta, no listajući sve te članke, imam dojam da se o vama, osim kao o glumici, malo zna. Jedina osobna stvar koju sam uspio pronaći jest – rješavanje stambenog pitanja. Što radi Iva Mihalić kada ne radi? Ili radi stalno?
Volim svoju intimu i privatnost. To su mi izuzetno bitne stavke u životu. Kada ne radim, onda se družim s prijateljima, ponekad otputujem, čitam , učim nešto novo, izlazim... što već život ponudi. Volim dinamiku, ali volim i svoj mir. Kauč, dekica i dobra serija. To je nekako zimski đir.
Ako je vjerovati IMDB-u, sljedeći je na redu film Pijavice koji je opet suradnja Interfilma i Zillion filma kao i kod Koja je ovo država. O čemu je taj film i kakvu ulogu u njemu imate?
Film problematizira politički vrh i tajne službe. Nastao je prema knjizi D. Albaharija. Igram Svetlanu, ženu koja se bori između ljubavi i dužnosti.
Pogledajte i što se događa s Burakom Özçivitom.
Premalo??? Ova nije normalna, pa ni jedan dan ne prođe bez vriske i kmečanja povampirenih feministica koje iz svojih udobnih fotelja prosipaju bijes i otrov prema muškom spolu. Njima čak odgovara što više nasilja, jer tako opravdavaju funkciju dežurnih narikača. Kad god koja vrisne, mjenjaju se zakoni