Ivana Ivanda, novinarka i reporterka informativnog programa Nove TV, nedavno se vratila s rodiljnog dopusta. Jednogodišnjeg sinčića Gabrijela prepustila je sigurnim bakinim rukama, a njezin prvi radni zadatak bilo je hitno putovanje u Španjolsku zbog terorističkog napada u Barceloni. Kako Ivana kaže, njezin kofer uvijek je spreman.
Nedavno ste se vratili s rodiljnog dopusta? Kako su izgledali prvi dani na poslu? Kako ste se uhodavali?
Vratila sam se na posao čim je moj sin Gabrijel navršio godinu dana. Prvi dan, moram priznati, imala sam malu tremu. Na sreću, dnevna urednica Ivana Ivančić bacila me u žrvanj, pa sam odmah prvi dan radila prilog o kurikularnoj reformi. To mi je bio izazov jer sam, kako me neko vrijeme nije bilo, morala dosta toga pohvatati, no bilo je vrlo zanimljivo i bila sam zadovoljna rezultatom, što je za mene prava rijetkost. Već drugi dan, osjećala sam se kao da nisam ni otišla, kao ona stara ja.
Čim ste se vratili na posao, dobili ste zadatak izvještavati iz Španjolske o terorističkim napadima. Kako ste reagirali kada ste saznali da ste dobili taj zadatak? Jeste li morali hitno otputovati? Kako je obitelj reagirala?
Moj kofer uvijek je spreman za hitno putovanje. Kad mi je producent javio da idem u Španjolsku, nisam imala previše pitanja. Nakon nekoliko transfera u zračnim lukama i manjeg kvara zrakoplova, stigli smo na mjesto događaja, odakle sam za Vijesti u 17 uživo
izvještavala o najnovijim informacijama i situaciji na terenu. Unatoč povodu, koji nije bio nimalo lijep, izvještavanje o velikim događajima za svakog je novinara velika čast i odgovornost.
Jeste li strahovali s obzirom na to da su sada drukčiji uvjeti – ipak ste majka?
Nisam strahovala. Nakon terorističkog napada Barcelona je bila prepuna policije, koja je s dugim cijevima patrolirala na svakom koraku. Bilo je i mnogo policajaca u civilu koji su pazili na svaki detalj. Naravno, nikad ne znaš što se može dogoditi u pojedinom trenutku, ali kad bi čovjek živio u strahu, ne bi daleko došao. Ružne se stvari, nažalost, događaju svakodnevno i to ne možemo spriječiti, a zadatak je nas novinara pravovremeno izvijestiti gledatelje o određenoj situaciji, bila ona lijepa ili manje lijepa i iznimno tužna, kao u ovom slučaju.
Kako je zapravo izgledala Barcelona, je li se vidio strah na licima građana i turista, opišite nam malo svoj boravak tamo?
Impresionirao me inat domaćih, ali i stranih ljudi koji su se zatekli tamo. Moj prvi dojam bio je da žele pokazati kako ih nije strah – samo dan nakon terorističkog napada svi su bili na ulicama, šetali, sjedili na klupama, ispijali kave i družili se. Da na trgovinama nije bilo crnih vrpci, ne bi se ni primijetilo da se takva tragedija dogodila dan prije. No kada sam bolje promotrila, na licima ljudi strah je itekako bio prisutan. Eskalirao je večer nakon napada, kada je u jednom trenutku nastao pravi stampedo. Stotine ljudi počele su bjesomučno trčati prema glavnom trgu, gdje smo se snimatelj Alan Novak i ja u jednom trenutku zatekli. Tada sam pomislila da ulicom ponovno juri neki kombi koji gazi sve pred sobom. Na sreću, brzo se pokazalo da je razlog bio svađa dviju manjih skupina ljudi, pri čemu je policija intervenirala, a ljudi oko njih vjerojatno su se uplašili i počeli panično trčati.
Koji su vaši najveći strahovi?
Nemam nekih velikih strahova. Općenito mi je u životu važno samo da smo moja obitelj i ja zdravi. Jer dok smo zdravi, možemo sve.
Što se promijenilo u vašem životu otkad ste majka? Imate li drukčiji odnos prema poslu, suprugu, obitelji?
Puno se toga promijenilo, prioriteti su sad potpuno drukčiji. Otkad znam da me kući čeka moje malo slatko biće, drukčije organiziram dan. Odlazak s posla sad ne znači odmor ostatak dana, nego odlazak na onaj drugi, slađi zadatak, a to je – biti majka.
Jeste li imali krizu prvog dana na poslu što se tiče odvajanja od sina Gabrijela? I kako ste je svladali?
Imam tu sreću da Gabrijela čuva moja mama, pa nismo imali većih problema prilikom odvajanja. Znam da je u dobrim rukama, što mi daje veliku sigurnost i na poslu mogu biti potpuno opuštena. Prvi dan on mi je samo mahao i govorio: “Pa-pa.”
Kako se nosite sa svakodnevnim stresom na poslu? Imate li neke svoje male rituale?
Možda zvuči kao klišej, ali volim stres i nekako mi se čini da u stresnim situacijama najbolje funkcioniram. Osoba sam koja, kada ima vremena, radi milijun stvari istovremeno i zato su mi najdraže nepredvidljive situacije, kad se u kratkom roku moram usredotočiti, odraditi kvalitetan posao i dati sve od sebe.
Kako volite provoditi vrijeme s obitelji?
Slobodne dane najčešće provodim u društvu obitelji u selu Buševcu, gdje se potpuno isključim od svakodnevice i uživam u malim stvarima kao što su ispijanje kave u vrtu ili fascinantni ručkovi koje sprema moja svekrva. Takvi trenuci u krugu najmilijih za mene su
stvarno posebni.
Kako ste organizirali logistiku kod kuće kada ste vi na poslu?
Na sreću, doista sve odlično funkcionira. Oko Gabrijela su svi angažirani, a kada sam ja na poslu, posebnu podršku daju mi mama i brat te, naravno, moj suprug Alan, s kojim se jednostavno dogovorim oko svega.
Kakva je ovo spodoba od majke kad jedva čeka da ostavi dijete babi? 😮