Neki povijesni gradovi su poput vremenskih kapsula

Iza drevnih zidina

Foto: Shutterstock
Iza drevnih zidina
Foto: Shutterstock
Iza drevnih zidina
Foto: Shutterstock
Iza drevnih zidina
Foto: Shutterstock
Iza drevnih zidina
Foto: Shutterstock
Iza drevnih zidina
30.10.2015.
u 10:56
Nekada je većina gradova bila opasana zidinama. Moćne, kamene strukture štitile su ih od neprijateljskih napada. Dio gradova uspio je zadržati svoje stare zidine, no one im više ne trebaju za obranu. Danas one služe nečemu drugom.
Pogledaj originalni članak

Nekada je većina gradova bila opasana zidinama. Moćne, kamene strukture štitile su ih od neprijateljskih napada. Dio gradova uspio je zadržati svoje stare zidine, no one im više ne trebaju za obranu. Danas one služe nečemu drugom.

Zidine čuvaju povijest i uspomene, čuvaju stari način života. Ti gradovi su poput vremenskih kapsula, vremenskih strojeva, a turisti hrle u njih kako bi se, barem na kratko, izgubili u prošlosti. To uspijeva čak i onima najnemaštovitijima, jer prolazak kroz gradska vrata je kao prolazak kroz "Stargate". U trenutku se iz dvadeset i prvoga stoljeća selite u četrnaesto ili petnaesto stoljeće.
Ávila
Ávila je zidine dobila u dvanaestom stoljeću kako bi svoje stanovnike zaštitila u ratovima između kraljevina Castlla i Leon. Gotovo devet stotina godina kasnije te zidine i dalje u cijelosti okružuju savršeno očuvani stari grad po kojem su razasute romaničke i gotičke crkve i samostani. Prošećete li njegovim kamenom popločenim ulicama bez problema možete zamisliti kako je izgledao u šesnaestom stoljeću, kada je u njemu rođena sv. Tereza. Uspomenu na nju i način života koji je zagovarala čuva barokni, karmelićanski samostan. Još dalje u prošlost odvodi vas romaničko - gotička Katedrala i trg na kojem se nalazi.
Danas unutar zidina stanuje starije stanovništvo, dok se mladi sele u novi dio grada. Stara Avila danju je prepuna turista i kulturnih događanja, no noću utone  u tišina i mrak, a život se seli izvan zidina. Dojam nekih drugih vremena tada je najintenzivniji. Ukoliko se u potpunosti želite stopiti s prošlošću, možete odsjesti u hotelu Palacio Valderrábanos, koji se smjestio u nekadašnjoj biskupskoj palači.
Carcassonne
Približavate li se starome gradu s jugozapada, kroz bujne vinograde Languedoca, neće vam biti teško zamislite da ste srednjovjekovni hodočasnik na putu prema Parizu ili Galiciji. Iza uredno poredanih čokota pred vama će stajati pedeset i tri kule i tri kilometra debelih zidina. Njihova gradnja trajala je stoljećima, a neke dijelove, koji i danas stoje, sagradili su još Rimljani.
Teško je zamisliti da su vlasti zidine, zbog izuzetno lošega stanja u kojem su se nalazile sredinom devetnaestog stoljeća, odlučile porušiti. Na sreću i tadašnjem gradonačelniku je to bilo nezamislivo pa je pokrenuo kampanju za očuvanje, kojoj su se priključili poznati pisci, arhitekti i umjetnici. Na kraju, zidine ne samo da su spašene, nego su i popravljene i, tamo gdje je trebalo, rekonstruirane, a UNESCO je vrijednost Carcassonnea prepoznao 1997. godine.
U starome gradu danas živi još jedva pedesetak kućanstava, a mnoštvo od četiri milijuna turista, koji godišnje pohode Carcassone, čine im život gotovo nemogućim. Automobilima se više ne mogu probiti do svojih kuća, a restorani i suvenirnice preoteli su mjesta pošti, banci i samoposluzi. Iako je život izvan zidina, uz Canal du Midi, jednostavniji stanovnici staroga grada ipak i dalje biraju buditi se u nekim prošlim vremenima, uz zvonjavu Bazlike Saint - Nazaire.
Dubrovnik
Pređete li most i, s pogledom na Tvrđavu Bokar, uđete u Grad kroz Pile, teško da će vas netko uvjeriti da ste još uvijek u dvadeset i prvom stoljeću. A, napravite li to na večer otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara ništa vas više neće razuvjeriti da ste u renesansnom, šesnaestom stoljeću. Popločene ulice, česme, Kneževa palača i zvonjava crkava još uvijek su tu i čine nevjerojatnu scenografiju jedne povijesne pozornice.
Nema grada na Mediteranu iz čijih se modrih voda zidine i kule izdužu kao one Dubrovačke, moćne i snažne kao što su bile i prije četiri stotine godina. Nije im mogla odoljeti niti ekipa slavne "Igre prijestolja" pa tako Dubrovnik u seriji glumi jedan od najpoznatijih, izmišljenih gradova popularne književnosti, Kraljev Pristan. Veći dio godine turisti paraliziraju život Grada i stanovnici se u sve većem broju iseljavaju van zidina, ali još uvijek se može čuti dječji žamor na ulazu u školu i vidjeti rublje, koje se suši na užadi u sporednim ulicama.
Rodos
Odlučite li u grad ući kroz jedna od sporednih vrata, Vrata sv. Atanasija, ona kroz koja je nakon osvajanja prošao i Sulejman Veličanstveni, bit ćete nagrađeni pogledom na impresivan jarak i još impresivnije zidine, koje su od četrnaestog stoljeća okruživale jedan od najmoćnijih gradova Egeja i Mediterana. U nekadašnjem središtu vitezova Ivanovaca i danas stoji izvanredno očuvana palača Velikog Meštra i pomno restaurirana Ulica vitezova sa kućama u kojima su vitezovi - redovnici boravili. Prođete li kroz tu srednjovjekovnu ulicu istom ćete se teleportirati u četrnaesto stoljeće.
Grad je prepun i arhitekture iz vremena otomanske vlasti, tako da je i danas odličan spoj Istoka i Zapada. U stražnjim ulicama grada, uz same zidine i danas se stanuje, a Rodos je živ i bučan, kao i nekada.
Jeruzalem
I ovo je još jedan grad opasan zidinama, koji i danas pršti od života. Staro kamenje ugrađeno u zidove, imena ulica, šesta - sedma generacija obitelji koje tu žive svjedoče o tome koliko je Jeruzalem drevan. I dok se van zidina živi u nacionalno i kulturno obojenim i izoliranim četvrtima, stari grad je mješavina muslimana, kršćana i Židova. I kao nekada, u srednjem vijeku, svi su različiti i razlike su vidljive, ali žive na drevnome mjestu, kojemu pripadaju i koje pripada svima njima.       

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.