– Ovo je najtužnija godina u mojih 57 godina života. U sedam mjeseci napustili su me moj Vinko pa otac, dva moja najdraža čovjeka. Kažu da vrijeme liječi rane, ali ono samo pomaže da naučim živjeti s boli i da shvatim da se moram sama boriti jer znam da ni Vinko ne bi želio da plačem do kraja života – kaže Janja Coce, udovica Vinka Coce kojeg se mnogi prisjećaju danas, na prvu godišnjicu pjevačeve smrti. Dom gospođe Coce u Trogiru ovih je dana pun rodbine i prijatelja koji žele biti uz nju u ovim tužnim danima.
– Još čuvam sve Vinkove stvari, njegovo kumče, koje ide u sedmi razred, pitalo me da mu dam nešto stričevo za uspomenu, ali nisam se mogla odlučiti što, ne mogu se još odvojiti ni od jedne njegove stvari. Kad budem spremna, dobit će ih onaj tko zasluži – tužnim glasom kaže Janja. Među mnogima koji ovih dana posjećuju posljednje počivalište trogirskog slavuja je i klapa Trogir u kojoj je Coce pjevao sve do početka samostalne karijere, čiji su se članovi jučer okupili pokraj groba neprežaljenog prijatelja i kolege te ondje zapjevali. U petak je pak na misi zadušnici u katedrali sv. Lovre u Trogiru pjevala klapa “Čiovo” na čelu s prvim tenorom Ivom Cocom, Vinkovim nećakom, od kojeg se, ističe Janja, očekuje da nastavi obiteljsku tradiciju. Na pitanje kako danas izgleda njena svakodnevica kroz koju mora prolaziti bez ljubavi svog života gospođa Coce odgovara:
– Jadno. Imam volje za osnovno, skuham i operem, ali nemam volje za neke veće poslove u kući i oko nje. Navečer se bacim na kauč i gledam serije.
Nekako će 22. prosinca obilježiti i 60. rođendan koji bi na taj dan slavio njen pokojni suprug u kojeg se zaljubila prije četrdeset godina. – Vinko me pitao za ples na školskom plesu, poslije me otpratio kući i tako je sve počelo. Bila je to ljubav na prvi pogled. Osvojio me svojim glasom i slatkim smiješkom – pamti Janja Coce.
>>'Vinko živi u nama, a festival njemu u čast postati će tradicija'
još uvijek??? a prošlo je već 250 godina...